Još mi se nije desilo da nekog od pronađenih sanjam, da imam noćne more. Ama nikad. Mislim da je sve stvar pristupa. Ako to radiš čistog srca, onda ne bi trebalo biti ni problema. Čovjek ima noćnu moru samo ako mu savjest nije čista - govori Nenad Jovanović, pripadnik Gorske službe spasavanja iz Bijeljine.
Na području koje se proteže od sela Branjevo pa sve do ušća rijeke Drine, 37-godišnji Jovanović je u proteklih šest godina sudjelovao u akcijama izvlačenja preko 50 tijela migranata. Nijedan nije bio stariji od 40 godina. Svi su se utopili u pokušaju da iz Srbije prijeđu na teritorij Bosne i Hercegovine i dalje, u nekoj od europskih država, pronađu sigurnost za sebe i članove svojih familija.
- Kako se otvori neko novo žarište na istoku, u Afganistanu, Iraku i drugdje, tako svjedočimo povećanom prilivu migranata koji pokušavaju da nađu spas u zemljama Europske unije. Ali nažalost Drina za pojedine od njih predstavlja nepremostivu prepreku. To su teške sudbine koje mogu da zadese svakog od nas - kaže Jovanović.
Gosti mi dođu na slavu, a mene zove policija da su našli tijelo u Drini. Odem, završim što trebam i vratim se. Najveća satisfakcija mi je što znam da će izvučeno tijelo biti dostojno sahranjeno, kaže Jovanović
Riskirajući vlastiti život, po potrebi je uskakao i u nabujalu rijeku.
- Skoro smo izvukli čovjeka iz Afganistana. To tijelo je možda najduže bilo u vodi, sigurno oko godinu dana. Ribari koji su ga primijetili uopšte nisu bili sigurni da je to tijelo. Zamislite u kakvom stanju mora da bude kad vi prvo treba da utvrdite o čemu se zapravo radi - govori dalje pripadnik bijeljinskog GSS-a.
- I što god da je priroda uradila, mi pokušavamo na svaki mogući način da tijelo izvučemo u zatečenom stanju. Znači, ni jedan dio ne smije da fali, ni garderoba. Jer svi smo mi ljudi. U tom momentu ti ne razmišljaš tko je i šta je jer sve profesionalno odrađuješ. Ali onda, kad dođeš kući i vidiš svoju ženu i djecu, pitaš se da li je i on isto tako imao porodicu. To je nešto što je ljudski i mi to čuvamo u sebi, ne ispoljavamo negdje dalje - domeće njegov kolega Miroslav Vujanović.
Volonteri bijeljinske Gorske službe spasavanja sudjelovali su i u pomaganju žrtvama banijskog potresa i onog koji je lani zadesio Tursku. U svim tim akcijama koristili su posuđenu ili iznajmljenu opremu jer su lokalne vlasti razvrgnule memorandum o suradnji. Politika jednostavno ne prašta uspjeh. Uostalom, Bosna je zemlja apsurda, tvrde naši sugovornici i dodaju da ponekad ne nailaze na razumijevanje ni od bližnjih.
- Moja supruga zna da mi kaže "kako možeš da se baviš time". Ili gosti kad mi dođu na slavu. Taman treba da lomimo slavski kolač, a mene zove policija da su našli tijelo u Drini. Ljudima kažem "ja se izvinjavam, molim vas ostanite, sjedite", odem, završim to što trebam i vratim se. To nije lak posao, ali najveću satisfakciju mi predstavlja to što znam da će izvučeno tijelo biti dostojno sahranjeno i da će unesrećena porodica pronaći svoj konačni mir - govori Nenad Jovanović.
S kolegama Miroslavom Vujanovićem i Safetom Omerbegićem protekle subote sudjelovao je na komemoraciji nestalima i poginulima na granicama. Tom prigodom na Novom groblju u bijeljinskom naselju Hase otkriveno je 16 nadgrobnih spomenika migrantima koji su ondje sahranjeni. Budući da se radi o još uvijek neidentificiranim tijelima, na svakoj od crnih mramornih ploča zlatnim slovima otisnuto je NN i godina u kojoj su poginuli. Uzduž parcele posađen je drvored sjećanja te su postavljene dvije dodatne ploče s tumačem i porukom: "Nikada nećemo zaboraviti vas i vaše prekinute snove u Drini." Akcija je realizirana zahvaljujući organizaciji SOS Balkanroute iz Austrije i Nihadu Suljiću, aktivistu iz Tuzle koji godinama pomaže izbjeglicama kroz direktan terenski rad te u procesima identifikacije i sahrane tijela smrtno stradalih.
Pripadnici Gorske službe spasavanja na komemoraciji (Foto: Tamara Opačić)
- Velika nam je čast što imamo privilegiju da možemo podržati ovakve projekte. Radi se o pionirskom poduhvatu koji može biti uzor cijeloj regiji, jer koliko god to sad paradoksalno zvuči, velika je sreća da su ovi ljudi, za razliku od stotine drugih, barem dobili grob. Bila nam je želja da se njihovi grobovi dostojanstveno urede, da ne zarastu kao što je to donedavno bio slučaj u Zvorniku - rekao je Petar Rosandić iz SOS Balkanroute.
Objasnio je kako je akcija uređenja grobova u Bijeljini i Zvorniku plod prekogranične suradnje. U njoj su, kazao je, među ostalim sudjelovale crkvene zajednice iz Beča koje su za vrijeme Drugog svjetskog rata spašavale Židove, a danas na vanjskim granicama Unije podržavaju ovakve projekte.
- Iako na spomenicima piše da se radi o NN licima, znamo da se ispod svake ploče nalazi tijelo nekog mladića čiji su snovi zaustavljeni na Drini. Svi oni imali su svoje porodice, želje, prošlost, svoja nastojanja. Jedini grijeh im je bio što, po europskim standardima, nisu imali poželjan pasoš, pa su bili prisiljeni na ovakve načine da dolaze do destinacija koje su im trebale pružiti mir i ljepšu budućnost - objasnio je Nihad Suljić.
U narednom periodu, dodao je, aktivisti i istraživači će napraviti sve da kroz suradnju s institucijama i različitim organizacijama identificiraju tijela sahranjenih te im tako vrate identitet. A njihovim porodicama omoguće da otpočnu proces žalovanja i napokon saznaju gdje počivaju njihova djeca, braća i rođaci.
- Ovi crni spomenici ujedno su i stubovi srama Europske unije. Nije ove ljude ubila Drina, ubila ih je politika zatvorenih granica. Da su imali drugačiji način da dođu do mira, sigurnosti i boljeg života, to ne bi radili prelazeći more, rijeke i žilet-žice. Njihovi spomenici će trajno svjedočiti toj sramoti i zločinačkom EU-režimu - kazao je Suljić.
(Foto: Tamara Opačić)
Pošto je među okupljenima bilo i onih iz zemlja Unije, pozvao ih je da se po povratku kućama obrate odgovornima.
- Ne trebaju nam nikakve donacije, ne trebaju nama ruže ni vijenci, nego da pošaljete mailove svojim vladama, svima onima koji provode takve politike i kažete im što rade zatvorene granice, da one ne ubijaju samo ljude, nego i sve europske vrijednosti - poručio je.
Na području Bijeljine, Janje, Zvornika i Bratunca od zatvaranja koridora za sigurni prijelaz preko balkanske rute pronađeno je oko 60 tijela utopljenika. Pritom, kako su Novosti već pisale, BiH nije iznimka. Prema podacima koje prikuplja grupa aktivista i istraživača, na teritoriju Hrvatske, Srbije, Slovenije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova od 2014. pa do prosinca 2023. stradalo je ukupno 346 ljudi u pokretu. Budući da je riječ o podacima prikupljenima iz javno dostupnih izvora, najčešće medija, istraživači ističu da je realan broj vjerojatno daleko veći. Mnoge od tih smrti direktan su rezultat pushbackova, tj. nasilnih progona u režiji domaće policije i pripadnika europske granične agencije Frontex.
- Smrti na granicama dio su režima kontrole granica, a neki od autora klasificiraju ih i kao mirnodopske zločine, vrstu administrativno i institucionalno podržanog oblika nasilja s ciljem održanja određenog društvenog poretka. Mnogi tako umrli su nevidljivi, baš kao i njihovi nestanci jer prijaviti nečiji nestanak u nekoj od zemalja često znači započeti vlastiti pushback. U tom kontekstu mnoge smrti i nestanci nikad nisu prijavljeni, a dio ljudi nikad nije pronađen zbog uvjeta u kojima su preminuli - objašnjava Marijana Hameršak, voditeljica znanstvenog projekta "Europski režim iregulariziranih migracija na periferiji Europske unije" sa zagrebačkog Instituta za etnologiju i folkloristiku.
Osim nasilja kojem svjedočimo za života ljudi u pokretu, dodaje ona, njihovom smrću, kroz nebrigu sustava za njihova tijela, na snagu stupa i druga, specifična vrsta nekro-nasilja. S obzirom na to da ne postoji regionalna baza podataka te da je međudržavna suradnja i po tom pitanju praktički nepostojeća, potraga za nestalim i pokušaji identifikacije umrlih također najčešće počivaju na trudu volontera i aktivista. Zbog toga je u Bijeljini nakon komemoracije održana konferencija na kojoj se razgovaralo o načinima mogućeg unaprjeđenja tih postupaka.
(Foto: Tamara Opačić)
- Mnoge porodice ne znaju kome da se obrate, nikad im nisu date jasne upute niti je ranije bilo takve volje. Nadam se da će uskoro svatko iz svog domena završiti svoj dio posla jer naprosto nije prirodno ni dobro da mi aktivisti i volonteri, kao fizička lica, budemo dijelom tog procesa - rekao je Nihad Suljić.
Jednu od nezaobilaznih karika u takvim postupcima čini Vidak Simić, patolog i sudski vještak iz Bijeljine koji je od 2016. do danas obavio obdukciju 40-ak pronađenih tijela, većinom u Drini. Sa svakog je uzeo DNA uzorak.
- Sve to me opterećuje, ne osjećam se dobro jer nisam završio posao, a pritom duboku vjerujem u Hipokratovu zakletvu i ponašam se u skladu s njom. Naime, zakon i drugi propisi me obavezuju da uzorak čuvam šest mjeseci, a ja sam odlučio da ih čuvam koliko god treba, čekajući da se nešto promijeni u sistemu. Moja je ideja da se svi ti uzorci pokupe, urade DNK profili, objave na posebnom sajtu i tako se olakša familijama u Afganistanu, Pakistanu, Alžiru, Maroku i drugdje koji tragaju za svojim najmilijima - rekao je doktor Simić.
Tome se nadaju otac, majka, sestra i braća 20-godišnjeg Aziza Alimija iz Afganistana koji je u kolovozu 2023. iz Loznice u Srbiji pokušao prijeći u Bosnu i Hercegovinu. S još trojicom mladića odlučio je preplivati Drinu. Aziz i njegov prijatelj Murad nikad nisu stigli do bosanske strane rijeke. Neposredno nakon njegovog nestanka, na lokaciji odakle se Aziz posljednji puta javio bratu, pronađeno je tijelo. Budući da je bilo u jako lošem stanju, nije ga se moglo identificirati na osnovu izgleda, pa je familija mladića, koja se nalazi u izbjeglištvu u Iranu, poslala DNK uzorak. Njihove nade sada su uprte u ovdašnje institucije i pojedince koji bi mogli pomoći da Aziz Alimi barem bude dostojanstveno sahranjen.
- Mi nemamo rodbinu u Europi koja bi nam mogla pomoći i zaista ne znamo što da radimo. Pomozite nam jer naš otac ima karcinom, a naša majka nije u dobrom psihičkom stanju nakon što je čula loše vijesti. Mi zaista nemamo nikog drugog osim vas - poručila je video-porukom okupljenima na konferenciji Azizova sestra Zahra Alimi.
