Na groblju u Noskovačkoj Dubravi nedaleko od Slatine održan je komemorativni skup u spomen na 69–ero djece s Kozare koja su u tom slavonskom mjestu kao zatočenici ustaškog logora umrla od gladi i bolesti u razdoblju od 20. kolovoza do 5. prosinca 1942. godine.
Kraj starog i novog spomenika s popisom djece te spomenika palim borcima vojvođanskih brigada u borbi protiv fašizma okupili su se mještani, predstavnici lokalne vlasti, vijeća SNV-a okolnih gradova i općina, Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva "Prosvjeta" iz Kozarske Dubice, saborska zastupnica SDSS-a Dragana Jeckov, predsjednica Srpskog demokratskog foruma Jelena Nestorović, narodna poslanica u parlamentu Republike Srbije i izaslanica srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, Sanja Lakić i jeromonah slatinski Dragan Gaćeša, koji je predvodio parastos za stradalu djecu.
Djeca s Kozare
U ime domaćina prisutnima se obratio zamjenik virovitičko-podravskog župana Igor Pavković podsjetivši na surova povijesna zbivanja i tešku sudbinu nevine dječice. među kojima je najmlađe imalo samo tri mjeseca, a najstarije tek tri godine.
- Djeca s Kozare su nakon uspješno sprovedene neprijateljske ofenzive u ljeto 1942. pohvatana i zajedno sa svojim majkama deportovana po cijeloj tadašnjoj NDH. Grupa od njih tristotinjak ugurana je u ovdašnje štale u kojima su prije njih bili smješteni slatinski Židovi, prije toga prebačeni dalje u logore i tamo okončali svoje živote. Ustaška komanda nije u svom rasporedu imala organizaciju prehrane u tom logoru, za sve vrijeme njihovog zatočeništva ovdje nije dostavljena ni kila brašna. Oni koji su preživjeli, preživjeli su samo zahvaljujući tome što su im mještani iz okolice donosili hranu ili su ih puštali da rade na njihovim imanjima i davali im da jedu. Neke majke su po cijeli dan bile na poljima, skupljale ljetinu i donijele koji klip kukuruza – podsjetio je Pavković.
Odavanje počasti u Noskovačkoj Dubravi
- U takvim uslovima djeca nisu mogla preživjeti. Nitko ih nije ubio, ali pitamo se šta je veći zločin: da li da su ubijeni istog dana kada su došli ili to što su ostavljeni da umru mučeći se. Majke su primijetile da ustaških straža nema oko logora, zbog nečeg su ih povukli, otišli su nekuda gdje je možda bila veća potreba. Majke s djecom uputile su se prema slobodnom teritoriju na području Voćina gdje su uspješno stigle, ali mnogi nisu ni tu preživjeli. Rat je još uvijek bjesnio, daleko je bila 1945. i sloboda. Neki su kasnije stradali na putu do Kozare – nastavio je virovitičko-podravski dožupan.
Naglasivši potrebu stalnog prisjećanja na ovakve događaje, dodao je kako oteti životi obavezuje da se na stratišta dolazi u što većem broju.
- Tužan sam zbog tih smrti, a s druge strane neki plamen radosti tinja u mom srcu kad vidim da vas je svake godine sve više. Drago mi je da prepoznajete važnost ovog mjesta. Naša djeca i unučad moraju znati zašto smo danas ovdje i kad za 50 godina nitko od nas ne bude živ, naši potomci moraju doći tu. Isto kao što dolazimo u naše hramove, a ovo je najveći hram na kojem smo možda bili. Većeg hrama nema. I svakoj časnoj trpezi stoji nekog svetitelja, a ovdje pod našim nogama je 69 svetitelja – zaključio je Pavković.
Narodna poslanica u srpskom parlamentu Sanja Lakić ustvrdila je da je Noskovačka Dubrava mjesto bola, patnje i ogromne tuge.
Bol, patnja i tuga
- Međutim, zahvaljujući vašim riječima, govorima, djelima, donacijama, molitvama i svemu što radite za nezaborav na kozaračku djecu danas možemo kazati i da smo na mjestu nezaborava – naglasila je Lakić.
Igor Pavković
Saborska zastupnica Dragana Jeckov istakla je da svi oni koji iz revizionističkih razloga povećavaju ili smanjuju broj ovdje pokopane djece čini još jedan zločin prema njima.
- Naša bol i patnja za njima nisu ni zrno onoga što su ona preživjela. Moramo se sjećati i širiti poruku da se ovakav zločin nikome i nikada ne bi ponovio – kazala je Jeckov.
Opomena za budućnost
Ivo Horvat, predstavnik Virovitičko-podravske županije, naglasio je obavezu društva da govori o zločinima i onima starijima koji zaboravljaju i onima koji dolaze i ostaju jer se u školama o tome više ne uči, a Zoran Sinkić, predsjednik Prosvjete iz Kozarske Dubice da ovdje treba dolazili "dok je svijeta i vijeka".
- Mi Kozarčani smo zaboravili djecu iz Noskovačke Dubrave, ali smo zahvaljujući prijateljima iz Hrvatske i Srbije podigli spomenik na ovom polju nevolje gdje nas stradali pozivaju na tako potrebno zajedništvo – kazao je Sinkić.
Predsjednica SDF-a Jelena Nestorović govorila je o ciljevima zajedničkih sjećanja na tragediju ljudi koji su stradali:
- Ona mora biti opomena da patimo kako govorimo, postupamo i kakvu budućnost gradimo za neku drugu djecu i neke druge ljude.
