Kao član Vijeća Zajednice nakladnika i knjižara, Mišo Nejašmić iz kuće Jesenski i Turk jedna je od ključnih ličnosti u izdavaštvu u regiji. Ove godine na Interliberu organizira dvije nove programske linije – "Srbija u fokusu" i "Ukrajina u fokusu" – a tim smo povodom s njime porazgovarali o njihovom konceptu i sadržaju, kao i o širim pitanjima izdavaštva tijekom pandemije.
Kako je pandemija utjecala na izdavaštvo u Hrvatskoj i Srbiji – strukturno, ekonomski, politički?
U razdoblju od 2019. do 2022. dogodilo se nekoliko stvari koje bi se dalo naslutiti kroz promatranje sa sudjelovanjem – nažalost, nedostaje nam nekih egzaktnih istraživanja na koja se možemo pozvati. Prije svega, u pandemijskoj godini nastala je jedna ozbiljna rupa u izdavaštvu i ovdje i u Srbiji. Kasnije je došlo do nekog oporavka, ali svakako je generalno bio primjetan pad. Naravno, izdavaštvo je takva djelatnost da, kada se događa frka, izdaješ knjige o toj frci, pa je krenula i produkcija inspirirana tom situacijom. Drugo, pandemija je katalizirala "digitalizaciju" izdavaštva. Došlo je do inflacije knjižnih događanja na internetu i društvenim mrežama – naime, više ih se dogodilo u tom periodu u Hrvatskoj i Srbiji nego u kompletnom prethodnom razdoblju od početka interneta. Što se tiče samog izdavaštva, tu se ništa spektakularno nije dogodilo, osim što se za dio kuća pokazalo da su se uspjele dobro prilagoditi novonastaloj situaciji, dok su neke jako teško preživljavale ili stagnirale. U političkom smislu zanimljivo mi je bilo ispratiti tko je, primjerice, od izdavača na beogradskom Sajmu od 2019. godine do danas ušao u "grotlo" – tako u izdavačkom žargonu zovemo unutrašnji prsten tamošnje Hale 1. Čini mi se da se u tom razdoblju vidi malo konzervativniji utjecaj.
To je pokušaj da se ljudi, koji imaju traumu, putem knjige osjete prihvaćenima ovdje. Njima simbolički jako puno znači doći u knjižnicu i vidjeti da postoji ukrajinski kutak, to je vrlo snažna poruka dobrodošlice
Kako su beogradski i zagrebački stožerni sajmovi knjiga preživjeli pandemiju i kako ste u okviru Interlibera odlučili programski reagirati sada kada se vraćate radu u punom pogonu?
Činjenica je da je zadnje dvije godine bila velika rupa po pitanju sajmova. Beogradskog sajma nije bilo 2020. ni 2021., a Interliber je tu prošao malo bolje jer smo ga prošle godine, nakon jednogodišnje pauze, uspjeli organizirati – doduše, u pandemijskom izdanju, s prepolovljenim brojem posjetitelja. Ali taj cilj, da nema velikog diskontinuiteta, smo ispunili. Sada, nakon što se cijela ta mašinerija zadnje dvije godine dijelom usporila, pokušavamo nastaviti provoditi ono što kao Zajednica nakladnika i knjižara guramo već neko vrijeme – da se Interliber na neki način kvalitetnije festivalizira. Postojao je niz prigovora da je Interliber u biti jedna velika knjižara za rasprodaju knjiga, na čemu je on realno i izrastao, i što nije nužno loš element, jer se pokazalo da time privlači velik broj ljudi. Popratna događanja intenzivno razvijamo tijekom zadnjih desetak godina, otkako smo započeli s nečim što se zove Premium program. Njegova primarna funkcija je da postoji neka prepoznatljiva linija događanja, umjesto zbrke pojedinačnih predstavljanja, izlaganja itd. To se pokazalo posebno korisnim u prvoj godini pandemije, kada je Interliber otkazan – tu smo uhodanost iskoristili na način da je Premium program svejedno realiziran putem suradnje s Trećim programom HRT-a, ali i društvenih mreža. Ove godine, kada se vraćamo slobodnom fizičkom pristupu Interliberu – a besplatan ulaz je jedna od njegovih bitnih značajki, koja ga tijekom tih šest dana pretvara u neku vrstu kulturnog središta Zagreba – odlučili smo da ćemo pojačati popratni program i uvesti nove linije koje bi na neki način mogle podići festivalsku kvalitetu a da istovremeno ne gube neku društvenu funkcionalnost.
Ukrajinsko-hrvatski rječnik
Takva neposredna funkcionalnost je očita u slučaju linije "Ukrajina u fokusu", koja se preklapa i s vašim angažmanom u nevladinom sektoru, usmjerenom u velikoj mjeri na pomoć ukrajinskim izbjeglicama. Možete li nam nešto reći o vezi između tog djelovanja i nastanka te programske linije?
Ja sam spletom okolnosti duboko involviran u priču oko rata u Ukrajini s obzirom na to da sam kroz zakladu AidHub suorganizirao niz aktivnosti usmjerenih na pomoć Ukrajincima i ukrajinskim izbjeglicama. Naprimjer, budući da se u Hrvatskoj trenutno nalazi oko 23 tisuće ljudi iz Ukrajine, prije šest mjeseci pokrenuli smo inicijativu da se u javnim knjižnicama diljem zemlje napravi kutak s ukrajinskim knjigama za djecu i odrasle. Te smo kutke nastavili nadopunjavati u ciklusima, prateći gdje se koriste i u kojoj mjeri, kao i demografsku strukturu Ukrajinaca na pojedinim lokacijama. Također, u udruzi iDEMO – Institut za demokraciju pokrenuli smo projekt "Hrvatska Ukrajini", koji je usmjeren na izbjeglice i njihov kulturno-obrazovni status, a jedan od projekata bio nam je i da osmislimo program "Ukrajina u fokusu" na Interliberu. Njime smo htjeli pružiti simboličku podršku jednoj zemlji koja je pod agresijom i čiji je kulturni život ozbiljno narušen. Odlučili smo dovesti nekolicinu autorica i autora iz Ukrajine s kojima možemo razgovarati o određenim temama. Minimalan uvjet je da imamo bar jednu njihovu knjigu objavljenu u Hrvatskoj, a dogodila se super stvar da su neke čak i svježe objavljene, tako da bi program na neki način bio aktualan i bez vanjskog povoda. Kako je počeo rat, u Zakladi sam jako inzistirao da stvorimo neke pretpostavke za kulturnu razmjenu, tako da je, eto, prije par mjeseci napravljen "Ukrajinsko-hrvatski rječnik", koji će biti promoviran u sklopu programa, i on je jedan od tih elemenata našeg projekta koji sada svaka narodna knjižnica u Hrvatskoj ima. Usto za djecu radimo i dvojezične slikovnice, a za tinejdžere nastojim nabavljati popularnoznanstvenu literaturu jer oni malo sporije uče jezik, pa tako složene teme lakše obrađuju na materinjem. Ukratko, to je pokušaj da se ti ljudi, koji imaju jednu traumu, putem knjige osjete prihvaćenima ovdje. Njima simbolički jako puno znači doći u knjižnicu i vidjeti da postoji ukrajinski kutak, to je vrlo snažna poruka dobrodošlice. Činjenicu da to možemo raditi dugujemo Ministarstvu kulture i medija, koje je zbilja stalo iza projekta.
Sjajno je kada jedna manjina služi kao most između dva naroda, a u slučaju Srbije i Hrvatske to je genijalno postići upravo putem knjiga, s obzirom na to da imamo zajedničku baštinu i gotovo stoljeće zajedničkog tržišta knjige
Premda linija "Srbija u fokusu" nema takav neposredan povod, nesumnjivo postoji niz razloga zbog kojih je važno inzistirati upravo na takvom sadržaju. Možete li nam reći nešto više o njoj?
Usporedo s aktivnostima koje se bave Ukrajinom, u razgovoru s Anetom Vladimirov iz Odjela za kulturu Srpskog narodnog vijeća učinilo mi se da bi bilo korisno da napravimo i neku liniju koja bi fokus stavila na Srbiju. U širem smislu, sjajno je kada jedna manjina služi kao most između dva naroda, a u slučaju Srbije i Hrvatske to je genijalno postići upravo putem knjiga, s obzirom na to da imamo zajedničku baštinu i gotovo stoljeće zajedničkog tržišta knjige. Također, još od dvijetisućite imamo kulturno-književnu razmjenu, čija se ekonomija možda nikad nije razvila, ali cirkulacija knjiga postoji. Poslije ove dvije godine blackouta, koji zbog interneta srećom nije baš bio potpun, a osobito u svjetlu događanja u Ukrajini i odluke da napravimo program koji je njima potaknut, učinilo mi se da ima smisla napraviti i program "Srbija u fokusu". Evo, čini mi se da na neki način već samom činjenicom da ćemo u javnom prostoru latinicom i ćirilicom moći ispisati nazive tih dvaju programa normaliziramo nešto što je potrebno našem društvu, koje prebrojava postotke manjine da bi odlučilo smije li biti postavljena ploča na njenom pismu.
1000 naslova iz Srbije
Uglavnom, slaganju programa za Interliber pristupio sam u suradnji s SNV-ovim Odjelom za kulturu, koji mi je dao otvorene ruke i puno povjerenje za to. Primarni cilj bio mi je predstaviti uglavnom mlađe i u našem kontekstu manje poznate, premda ne totalno nepoznate urednike koji imaju sjajan uvid u svoja područja. To su: Dunja Ilić, kritičarka i urednica koja ima izuzetan pregled produkcije mlađih autora, ne samo u Srbiji nego i puno šire, i Dragoljub Igrošanac, urednik časopisa Art-Anima, koji prati fantastičku književnost na ovim prostorima. I jedno i drugo mi je bilo simbolički bilo dosta bitno za Srbiju: prvo, mladi autori koji sigurno nadolaze kao važne figure, i SF kao nešto što je po tradiciji uvijek bilo puno zastupljenije u Beogradu. Također, budući da mi je stalo da se knjige ne shvaćaju samo kao književnost, nego kao knjižnost, bilo mi je važno u program uvrstiti segment koji se tiče popularizacije znanosti. Za njega smo pozvali Milana M. Ćirkovića, jednog izuzetno lucidnog, maštovitog i autorski plodnog popularizatora znanosti. Njemu sam kao hrvatskog pandana "pridružio" Sašu Cecija, čiji angažman na popularizaciji znanosti, osobito tijekom zadnje dvije godine na pandemijske teme, mu je donio masu publike. Također je važna komponenta programa posvećena izdavaštvu za djecu koje je, u usporedbi s drugim područjima poput književnosti ili filozofije, neka vrsta obostranog tabua. Tu nam dolaze Stefan Tićmi, jedan vrlo vrckast i otvoren autor, i Dejan Aleksić, koji je svojim knjigama pokazao da spada među najinteresantnije pisce za djecu. Uz sve navedeno tu je, naravno, i prodajna izložba, koja će predstaviti čak tisuću biranih naslova iz Srbije. Naravno, ni s tom brojkom nije moguće u potpunosti predstaviti srpsko izdavaštvo tijekom zadnje dvije godine, ali ono na što je moguće uputiti je komplementarnost naših dvaju izdavaštava i relevantnost produkcije u Srbiji za naš kontekst. Cilj nam pritom nije bio da selekcija odražava odnose snaga između izdavača u Srbiji – o tome će biti riječi u događanju pod nazivom "Budućnost izdavaštva i knjižarstva na ovim prostorima u postpandemijskim i hladnoratovskim vremenima". U njemu sudjeluju četiri jako važna izdavača. Prvo, dolazi osnivač i direktor Lagune Dejan Papić, čije sudjelovanje u događanjima ovog tipa nije često. Zatim dolazi čovjek kojeg poznajem još od kraja devedesetih, Zoran Hamović iz Clija, izdavačke kuće s nevjerojatno lijepom produkcijom knjiga iz društvenih i humanističkih znanosti, kao i proze. Hamović će nam moći ponuditi uvid u funkcioniranje srpskog izdavaštva tijekom devedesetih, što smatram da će biti vrlo interesantno. Treći je Gojko Božović, također iz te garde, koji je devedesetih radio kao urednik u bivšim Stubovima kulture. Potom je 2006. pokrenuo Arhipelag, kuću koja je također postala kultnom. Četvrti je Bojan Stojanović iz izdavačke ćuće Heliks, koja se bavi popularnom znanošću i također objavljuje Ćirkovićeve knjige. Možda nije toliko financijski snažna na tržištu kao ove prethodne, ali svakako spada među najinteresantnije. Od domaćih predstavnika, tu će biti Slavko Kozina kao predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara te Seid Serdarević iz Frakture kao protagonist našeg izdavačkog mainstreama.
Kako ste i sami istaknuli, ta dva tematska fokusa predstavljaju iskorak u programskom razvoju Interlibera. Kakvi su planovi za budućnost u tom smislu?
Ono što nam je važno je da postoji perspektiva ovakvih programa. Nije nam želja ući u neke pretenciozne koncepte gostujućih zemalja, koji nikad nisu zaživjeli, nego bismo voljeli moći svake godine svake godine staviti neku zemlju ili temu u fokus, tako da i buduće generacije organizatora mogu nastaviti "programirati" Interliber prema nekim svojim interesima. Za sljedeću godinu već imam ideju da u fokus stavimo Sloveniju i Izrael. Što se Slovenije tiče, ona je iduće godine zemlja-partner Frankfurtskom sajmu knjiga, najvećem svjetskom sajmu, pa je logično već sada putem Zajednice ući u pregovore sa slovenskim kolegama. Kada je manja zemlja, koja nema tako velike kapacitete, partner na takvom događanju, najčešće povuče zemlje iz svoje okoline, što je super prilika za nas, ali i povezivanje na Interliberu. S druge strane, interesantno je da je riječ o susjednoj zemlji, s kojom smo povijesno bliski, a u izdavaštvu nemamo pojma što se događa. Što se Izraela tiče, njihova ambasada je jako otvorena za slične suradnje, a meni je specifično iznimno zanimljivo pitanje odnosa Izraela i Irana – čini mi se da je ono geopolitički važnije u smislu nekog straha od razvoja globalnog sukoba od nekih situacija koje su trenutno možda u prvom planu, poput odnosa Kine i Tajvana. Također mislim da je jako važno da ti fokusi koje otvaramo budu dugoročno održivi i da se razviju u neke dugoročne platforme za promišljanje nekih tema i odnosa. Evo naprimjer, samo ja bih se mogao godinama baviti razvojem "Srbije u fokusu", a bilo bi sjajno kada bi se takav program mogao nastaviti razvijati i nakon ovogodišnjeg Interlibera.
