Što pokazuju rezultati popisa stanovništva 2021., ima li i u Pakracu padova u odnosu na popisivanje 2011. godine?
Na pakračkom je području po popisu otprije jedanaest godina živjelo 1.340 stanovnika srpske nacionalnosti ili 15,84 posto od sveukupnog broja, a po lanjskom nas je bilo tek 801 ili svega 11,30 posto. Nema ovdje stručnih analiza o tom problemu, ali moguće je nazrijeti razloge: u pakrački se kraj vraćalo uglavnom starije stanovništvo, a dobar je dio u međuvremenu umro. Nekoć su ovdje bila 22 naselja s uglavnom srpskim stanovništvom, mahom udaljena od grada, no u tim mjestima danas najčešće živi tek netko ili nitko. U samom Pakracu srpsku zajednicu čini nešto mlađa populacija, među kojom i oni koji mijenjaju svoju nacionalnost pri sklapanju braka, a još više oni koji su iz nekog razloga iselili u inozemstvo ili drugdje.
Kako će se te činjenice odraziti na položaj pakračke srpske zajednice?
Za početak, gubimo pravo na izbor zamjenika gradonačelnika, a navikli smo da se za najrazličitije probleme imamo kome obratiti – to se odnosi i na stalne stanovnike i na one koji su nekoć tu živjeli, a danas ih za pakrački kraj vežu nekretnine ili tek emocije. Za tri godine, kad budu novi lokalni izbori, zasigurno će nam nedostajati ta živa poveznica s Gradskom upravom, mogućnost da bez ustručavanja tražimo rješavanje svojih problema. Manjinska će vijeća, doduše, ostati, no u njima su uglavnom starije osobe, jer mlađi ne vide sebe i svoj interes u takvom obliku doprinosa zajednici. Zato bi valjalo osmisliti kaka im to djelovanje učiniti što zanimljivijim i interesantnijim. Pripadnici srpske zajednice i inače - po životnoj dobi, stupnju obrazovanja i socijalnoj uključenosti – spadaju u teže zaposlive skupine, pa su tako ovdašnje žene uglavnom zaposlene u sklopu projekta pomoći u kući starijima i nemoćnima, a dio ljudi na javnim radovima, dakle samo određeno vrijeme. Što se pak OPG-a tiče, njima su i dalje nužni natječaji želi li im se pružiti inicijalna ili razvojna podrška.
A kako stojite s infrastrukturom?
Na tome se dosta radilo, pa smo od lipnja 2020. uključeni u program nazvan 'Poboljšanje vodnokomunalne infrastrukture aglomeracije Lipik-Pakrac'. U kontinuitetu se gradskim novcem izvode i neki radovi u naseljima s većinski srpskim stanovništvom, pa je tako u Ožegovcima uređeno osamsto metara ceste, koja je čak i za pješake bila teško prohodna. U Donjim Grahovljanima sanirano je kilometar ceste prema pravoslavnoj crkvi, a u Kraguju se nastavilo s uređenjem doma i prostora u kojem probe održavaju sekcije pakračko-lipičkog pododbora Prosvjete, pa je iz gradskog budžeta izdvojeno za invalidsku rampu i prateću ogradu. U Glavici i Bučju aktivirana je javna rasvjeta, a manjih radova na održavanju cesta bilo je i u Branešcima, Koturiću i Prgomeljama, što se planira učiniti i u Brusniku i Omanovcu. Redovito obilazim naselja s nadležnim predstavnicima vlasti, pa zajedno utvrđujemo prioritete i potrebe. Što se tiče pravoslavnih groblja na pakračkom području, moram reći da su od 21-og postojećeg do sada četiri predana na upravljanje lokalnom Komunalcu, a druga uređuju sami mještani najbolje što mogu, uz pripomoć VSNM-a, SNV-a i Grada. Koliko su groblja bolne točke naše zajednice govori i to što je ona u Jakovcima i Budićima gotovo nemoguće fizički pronaći, toliko su neodržavana i obrasla u šumu i šikaru. Neka čak nemaju nikakve nadstrešnice koje bi zaštitile mrtve i žive pred padalinama, barem prilikom ukopa. Stoga sam sve naše ljude čiji su preci pokopani u pakračkim naseljima pozvala da zajedno pokušamo pronaći rješenje za takve probleme.
U kojoj mjeri surađujete sa SPC-om i udrugama antifašista?
Suradnja sa SPC-om je zadovoljavajuća, pa je Crkva nositelj mnogih aktivnosti u kojima sudjeluju građani. I suradnja s Udrugom antifašista Pakrac – Lipik se poboljšala otkako joj je predsjednik Darko Derenj, prevladane su prijašnje nesuglasice. Tu je i dugogodišnja međusobna podrška zajednice i nevladine udruge Delfin, realizirana kroz različite projekte.
