Gradonačelnica Pakraca Anamarija Blažević (HDZ) u januaru ove godine uputila je božićnu čestitku svojim sugrađanima srpske nacionalnosti i pravoslavne vjeroispovijesti. Ovo je bio prvi put da je neka visokopozicionirana osoba iz pakračke gradske vlasti, iz redova većinskog naroda, učinila tu civilizacijsku gestu. Prva čestitka Pakračanima stigla je 27 godina nakon završetka rata, 18 godina nakon "Hristos se rodi" bivšeg premijera Ive Sanadera i 20 godina od donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Područje opterećeno nacionalnim sukobima i velikim stradanjima u 1990-ima još uvijek se nije regeneriralo pa se ne može govoriti ni o zadovoljavajućoj društvenoj klimi.

Zato se čini samo ono što se mora, a to je elementarno poštivanje zakona. Kada bi se u gradskoj upravi Pakraca i u Požeško-slavonskoj županiji napravila detaljna revizija i analiza provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjima i niza popratnih odredbi, vjerojatno se ne bi moglo naći drastičnih odstupanja i prekršaja. Već četiri mandata Srbi u Pakracu imaju svog dogradonačelnika, odnosno dogradonačelnicu, a konzumirano je i pravo na manjinskog dožupana. Pored toga, postoje i županijsko Vijeće srpske nacionalne manjine i gradska Vijeća u Lipiku i Pakracu.

Možemo mi imati sve novce ovoga svijeta na računu i dobre zakone, ali ako nema suradnje i bliskog odnosa s većinskim narodom, džaba sve – ističe dožupan Nikola Ivanović

Ustavom zagarantirana politička predstavljenost Srba u Pakracu i Požeško-slavonskoj županiji poljuljana je posljednjim rezultatima popisa stanovništva. Prema najnovijim podacima, u županiji živi 2.801 Srbin (4,4 posto), dok ih je 2011. godine bilo 4.680 (6 posto). U Pakracu je broj pripadnika srpske nacionalne manjine pao s prijašnjih 1.340 (15,8 posto) na 801 (11,3 posto). Manje od pet posto zastupljenosti na županijskoj razini i ispod 15 posto na gradskoj jasno upućuju na to da će Srbi ostati bez dožupana i dogradonačelnika i da sljedećih mandata ne mora biti. S druge strane, županija i grad mogu lako osigurati ova mjesta bez obzira na popis i brojčanu zastupljenost određene manjine. To, uostalom, predviđa i sam Ustavni zakon. Dobrom voljom i izmjenom statuta sve jedinice regionalne i lokalne samouprave mogu zadržati manjinske dožupane, donačelnike i dogradonačelnike, no upitno je kakva će biti politička situacija konkretno u Pakracu i Požeško-slavonskoj županiji. Za sada se pretpostavlja da će stečena prava uskoro biti derogirana, no predstavnici vlasti imaju priliku to demantirati. Gubljenje izvršnih funkcija, koje su doprinijele boljitku u određenim aspektima, odrazit će se izrazito loše na status srpske nacionalne manjine u ovoj oblasti. Dožupan požeško-slavonski Nikola Ivanović i dogradonačelnica Pakraca Mirsada Popović Damjanović ne žele nagađati ishod ove zavrzlame, već poručuju – ako ima volje, ima i načina.

U Pakracu se radilo na infrastrukturi, na vodovodnoj mreži, reelektrifikaciji i nerazvrstanim cestama, ali sela Požeštine su bar 15 godina u zaostatku. Komušine i Laze sa zaselcima samo su tri kilometra od središta Požege. Stotinjak stanovnika nema vodu, asfalt, javnu rasvjetu, a ni društveni dom. Tek nedavno je započeto projektiranje vodovodne mreže.

Možda i jedini primjere cjelovite obnove, završene infrastrukture i organiziranog povratka srpskog stanovništva je onaj u Kusonjama, najvećem seoskom naselju na području Pakraca. Obnova Kusonja je pilot-projekt povratka Srba u zapadnu Slavoniju. Vraćanje je počelo tokom mirne reintegracije 1997., a samu odluku o obnovi Kusonja prelomio je osobno general i diplomat Jacques Paul Klein. I upravo zato danas u ovom selu ima života, djece i mladih ljudi – sveukupno 257 stanovnika. Kako nam objašnjava dožupan Ivanović, sela koja su ušla u postupak obnove kasnije, 2005. i 2006., nikad više nisu značajnije naseljena. A da je povratak izbjeglih Srba rijetko kad od početka do kraja pozitivno iskustvo, pokazuje i nedavno riješen problem u Kusonjama. Naime, selo je tek 2021. priključeno na gradsku vodovodnu mrežu, iako je po udaljenosti gotovo predgrađe Pakraca. Novoobnovljene kuće bile su nakon rata 20 godina priključene na tri seoska vodovoda koji se više nisu dali popraviti.

Mirsada Popović Damjanović (Foto: Anja Kožul)

U kući penzionera Ruže i Radovana Slavujevića danas se lakše živi. Izbjeglištvo su proveli u Bosni i Hercegovini, a ključeve nove kuće u Kusonjama preuzeli su 2002. godine. Pitamo Radovana je li zadovoljan s uvjetima života i što misli o gubljenju prava na političkog predstavnika u gradu.

- Moraš biti zadovoljan, nema izbora. A dogradonačelnica može koliko može. Računaš, iza tih vrata je neko iz tvojih redova, ako može sastaviti neku molbu ili žalbu, odlično, ne moraš plaćati. Svaki taj papir i usluga kod nekog drugog košta. Da ih nema, imao bih problem jer ne bih znao kome ići. Ljudi iz moje generacije koji su radili u bivšoj općini su davno otišli u penziju, sad kad dođem tamo, ne poznajem nikog, to je sve mladi svijet. Šta oni znadu ko sam ja. Sve ovisi na koga ćeš po tim kancelarijama naletiti. Ima dobrih ljudi koji ti iziđu u susret i pogledaju ti papire, a ima i onih što ti kažu – dođi sutra. Ne kažem ja, možda bi bilo loše da živim tamo gdje smo svi isti, isto bi bilo dodvoravanja. Ali evo, uskoro se neću imati kome obratiti - govori Radovan i svojim kratkim izlaganjem pojašnjava smisao Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u svakodnevnom životu.

Da je uloga Vijeća nacionalnih manjina zaživjela punim intenzitetom, ljudi poput Slavujevića ne bi ni morali ići direktno na vrata dogradonačelnice. Ovo savjetodavno tijelo osmišljeno je upravo u Ustavnom zakonu, a označava mogućnost političke participacije nacionalnih manjina. Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina biraju se, kako to piše u zakonu, radi sudjelovanja pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima u općinama, gradovima i županijama. Preciznije, ako osoba želi prijaviti određeni problem, primjerice neredovan odvoz smeća, neodržavanje seoskog groblja ili pak diskriminaciju na osnovu nacionalne pripadnosti, može se obratiti predsjedniku Vijeća. To puno znači u selima u kojima je rasformiran mjesni odbor. Na predstavniku je da dalje artikulira zahtjev ili podnese pritužbu gradu. Međutim, malo Vijeća svih nacionalnih manjina na razini Hrvatske ima tu moć i reputaciju. Njihova je uloga tek savjetodavna, svedena su na nejasnu instituciju jer se njihova očitovanja mogu, ali i ne moraju uvažiti. Zbog toga manjinski izvršni predstavnici sve moraju preuzeti na sebe.

Bez obzira na to što će uslijediti u budućnosti, sada je pravo vrijeme da se ojača i nanovo promisli institucija Vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, pogotovo zato što u maju 2023. slijede novi manjinski izbori. Dogradonačelnica Pakraca Popović Damjanović kaže da je kod ljudi ustaljena navika da joj se izravno obraćaju.

Nikola Ivanović

- Oni znaju da će od nas dobiti konkretan odgovor, pogotovo ljudi koji žive u dijaspori i koji ovdje nisu svaki dan. Ako to neće biti slučaj, moglo bi se dogoditi da se obraćaju manje i predstavniku Vijeća. Nismo možda dovoljno ni radili na vidljivosti Vijeća. Dobar dio zajednice, barem oni koji nisu direktno uključeni u aktivnosti, ni ne zna koja je svrha Vijeća i da mogu i njih pitati ono što ih zanima. Kroz prethodni period, kad su Vijeća osnovana na području Pakraca, nije bilo te prakse da predstavnici Vijeća direktno predlažu tijelima jedinica lokalne samouprave nešto od onoga što je po zakonu zagarantirano. To može biti jedan od modaliteta za ubuduće - navodi dogradonačelnica.

U razgovoru zajedno primjećujemo da je na terenu problem i preplitanje funkcija u Vijeću i, recimo, u Prosvjetinim pododborima.

- Rekla bih da svi skupa puno svaštarimo, a to je zato što nemamo dovoljno ljudi. Podrška između svih naših organizacija i Vijeća treba postojati i to je dobro, ali je teško ako radimo i jedno, i drugo, i treće. Možda nismo dovoljno učinili da članovi Vijeća budu osnaženi i da svatko od njih zna koja je njegova uloga - objašnjava Popović Damjanović.

A na razini županije Srbi ostaju jedina nacionalna manjina koja na sljedećim manjinskim izborima ima pravo na Vijeće. Talijani i Česi zbog rezultata popisa stanovništva gube to pravo, ukoliko se statutima ne odredi drugačije. Dožupan Ivanović ističe da će ostati bez partnera u borbi za manjinska prava.

- Nemogućnošću formiranja manjinskih vijeća za Čehe i Talijane mi gubimo oslonac jer su to manjine koje su u boljem položaju od nas. Bez utjecaja države na provedbu manjinskih prava, mi na terenu ne možemo preokrenuti stvari. Izborili smo se da predsjednik Vijeća u Pakracu uvijek bude pozvan na sjednice Gradskog vijeća i da nam se dostavljaju materijali koji su od interesa za srpsku manjinu. To je propisano zakonom, ali nije rečeno šta konkretno. Sve ovisi o pročelniku u gradu koji ocjenjuje šta je bitno. Mali broj akata smo dobili, da imamo pravo da se očitujemo o njima. To su bile uglavnom statutarne promjene vezane za mjesne odbore - pojašnjava Ivanović.

On dodaje da je otvaranje Srpske kuće u Pakracu od velikog značaja za zajednicu, no na svečanosti nije bilo nikog od predstavnika grada i županije. Dožupan to vidi kao nedostatak političke kulture, ali i pokazivanje jednom dijelu građana gdje im je mjesto.

- Fokus Vijeća i SDSS-a je promjena društvene klime. Možemo mi imati sve novce ovoga svijeta na računu i dobre zakone, ali ako nema suradnje i bliskog odnosa s većinskim narodom, džaba sve - zaključuje Nikola Ivanović.