Što donose Vladine izmjene i dopune Zakona o radu na kojima se radilo dvije godine?

U prvoj, konzultativnoj fazi, raspravljalo se o potrebi izmjena određenih instituta Zakona o radu koji su od strane Vlade i od strane sindikata i poslodavaca istaknuti kao problematični te su se argumentirali razlozi i načini za njihovo poboljšanje. Normativna faza, odnosno rad na izradi samog teksta novog Zakona o radu, započela je u jesen 2021. godine. S obzirom da su pregovori o novom Zakonu o radu išli poprilično sporo te da radna skupina do kraja veljače 2022. godine nije postigla dogovor gotovo ni o jednom poglavlju, Vlada je donijela odluku o tome da se do kraja 2022. godine moraju usuglasiti i usvojiti izmjene i dopune Zakona o radu kojima se u naše zakonodavstvo implementira Direktiva o transparentnim i predvidljivim radnim uvjetima u Europskoj uniji i Direktiva o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi te izmjene i dopune na koje se Vlada RH obvezala u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti. O svim drugim prijedlozima za izmjene Zakona o radu, kojih ima dosta, i na sindikalnoj i na poslodavačkoj strani, razgovori se nastavljaju u idućoj godini.

Predloženim izmjenama i dopunama Zakona o radu sprečava se zlouporaba instituta ugovora na određeno vrijeme na način da se sprečava i ograničava uzastopno i neopravdano sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, detaljnije se uređuje rad na izdvojenom mjestu rada, povećava se broj dopuštenih sati dodatnog rada, pri čemu će radnik moći dodatno raditi za drugog poslodavca bez suglasnosti matičnog poslodavca, regulira se rad radnika koji rade putem tzv. digitalnih platformi, revidiraju se odredbe o obveznoj otpremnini i otkaznom roku za radnike koji su ispunili uvjete za punu starosnu mirovinu (izostanak navedenih prava), definira se pojam plaće i svih njezinih dijelova, kao i primici koji se ne smatraju plaćom te se uvodi rješenje koje omogućava da se u kolektivnim ugovorima određena prava, koja nisu propisana Zakonom o radu, ugovore u većem opsegu za članove sindikata koji je potpisnik kolektivnog ugovora.

Kako se sprečava zloupotreba ugovora o radu na određeno?

Prema novim odredbama rad na određeno vrijeme, bez iznimke za prvi ugovor, moći će trajati najdulje tri godine, a dodaje se i novi uvjet prema kojem će se sa istim radnikom moći sklopiti samo tri ugovora o radu na određeno vrijeme te će se u svakom ugovoru o radu na određeno vrijeme morati navesti objektivni razlog za njegovo sklapanje. Razdoblje od tri godine prekinut će se i krenuti ponovno teći ako je između uzastopnih ugovora proteklo više od 3 mjeseca (trenutno 2 mjeseca). Nakon isteka tri godine, novi ugovor o radu na određeno vrijeme s istim radnikom moći će se ponovno sklopiti tek nakon 6 mjeseci. Navedena pravila odnosit će se i na povezane poslodavce. Dodatno, radnik koji najmanje šest mjeseci radi kod istoga poslodavca moći će tražiti sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme i imat će pravo na obrazloženi odgovor. Iako su sindikati predlagali i čvršće rješenje, s ograničavanjem i sužavanjem razloga zbog kojih se ugovor na određeno vrijeme uopće može sklopiti te uvođenje prava na otpremninu nakon dvije godine rada, predložene odredbe svakako predstavljaju pozitivan pomak i bolju zaštitu radnika od rada na određeno vrijeme.

Novim je odredbama uveden pojam rada na daljinu?

Uz rad na izdvojenom mjestu rada – rad od kuće radnika ili rad iz drugoga prostora koji nije prostor poslodavca – novim se odredbama uvodi i pojam rada na daljinu, koji podrazumijeva rad koji se uvijek obavlja putem informacijsko-komunikacijske tehnologije, kod kojeg radnik ima pravo sam određivati svoje mjesto rada koje je promjenjivo. Pravo na naknadu troškova koji nastaju radom na izdvojenome mjestu rada imat će samo radnici koji rade od kuće ili s adrese poznate poslodavcu, i to samo pod uvjetom da tako rade stalno ili da takav rad traje najmanje 10 radnih dana neprekidno u jednom mjesecu. Ovakvo uređenje nije ni dobro ni pravedno. Smatram da bi svakom radniku, neovisno o tome koliko takav rad traje, poslodavac trebao nadoknaditi troškove u vezi rada na izdvojenom mjestu rada.

Uz rad na izdvojenome mjestu rada (rad od kuće radnika ili rad iz drugoga prostora koji nije prostor poslodavca) novim se odredbama uvodi i pojam rada na daljinu, koji podrazumijeva rad koji se uvijek obavlja putem informacijsko-komunikacijske tehnologije, kod kojeg radnik ima pravo sam određivati svoje mjesto rada. koje je promjenjivo. Pravo na naknadu troškova koji nastaju radom na izdvojenome mjestu rada imat će samo radnici koji rade od kuće ili s adrese koja je poznata poslodavcu, i to samo pod uvjetom da tako rade stalno ili da takav rad traje najmanje 10 radnih dana neprekidno u jednom mjesecu. Radnici koji od kuće rade povremeno, primjerice jedan dan u tjednu, neće imati pravo na naknadu troškova, kao ni radnici koji rade putem ugovora o radu na daljinu. Uz navedeno, obveze poslodavca iz zaštite na radu značajno su olakšane za oba tipa rada na izdvojenom mjestu. Ovakvo uređenje nije ni dobro ni pravedno. Smatram da bi svakom radniku, neovisno o tome koliko takav rad traje, poslodavac trebao nadoknaditi troškove u vezi rada na izdvojenom mjestu rada. Predloženim uređenjem poslodavac može vrlo lako, ugovaranjem rada na daljinu ili kontrolirajući broj uzastopnih dana rada od kuće, troškove rada u cijelosti prebaciti na radnika, što je neprihvatljivo.

U javnom savjetovanju o izmjenama ZOR-a bilo je 774 komentara, no većina primjedbi i prijedloga nije prihvaćena.

U javnom savjetovanju pristiglo je dosta komentara, ali je i činjenica da je među njima puno istih ili sličnih komentara. I sindikati su imali značajan broj primjedbi i prijedloga, od kojih većina nije usvojena. Jedna od primjedbi je bila vezana upravo za ugovore o radu na određeno vrijeme za sve ne-hrvatske državljane, što ne uključuje samo strance koji u Hrvatskoj borave putem dozvole za boravak i rad koja se izdaje na godinu dana, nego sve takve osobe na osnovi državljanstva stavlja u podređeni položaj u odnosu na hrvatske državljane i propisuje nepovoljnije uvjete rada u odnosu na hrvatske državljane. Strani državljani koji se zapošljavaju na temelju dozvole za boravak i rad trebali bi se također zapošljavati na neodređeno vrijeme ako postoji stalna potreba za njihovim radom, takvim radnicima treba omogućiti stabilnost zaposlenja te ih se ne smije lišavati prava na otpremninu u slučaju otkaza ako su u Hrvatskoj radili dulje od dvije godine. Nadamo se da ćemo do kraja godine, tijekom procedure prvog i drugog čitanja u Hrvatskome saboru ipak uspjeti poboljšati predložena rješenja.