Vladin prijedlog izmjena Zakona o radu nalazi se na poluvremenu između dva saborska čitanja. S obzirom na ignoriranje poslanih primjedbi na javnom savjetovanju, a bilo ih je gotovo 800, za očekivati je da će ga saborska većina kao takvog i izglasati. Osim toga, nije nevažno naglasiti, proceduru izmjena pratila je i glasna šutnja mainstream medija te upućivanje prijedloga na savjetovanje usred ljeta. Tim povodom razgovaramo s Jelenom Miloš, zastupnicom platforme Možemo, koja u Saboru čini Klub zeleno-lijevog bloka i detaljno je upućena u europsku praksu radnih prava.

Što bi moglo pomoći da se na mala vrata ne usvoje još jedne zakonske izmjene koje će dodatno srozati ionako niska radnička prava?

Zainteresirana i stručna javnost nije bila dovoljno rano uključena u izradu ovih zakonskih izmjena. Vjerujem da je i velik broj primjedbi, među ostalim, posljedica i takve politike. Iako smo relativno kasno bili upoznati s Vladinom namjerom, naš Klub je bio izrazito aktivan u prvom čitanju. Predložili smo cijeli niz poboljšanja - od bolje regulacije i posljedičnog suzbijanja nesigurnih oblika rada kroz strože reguliranje rada na određeno, platformskog i agencijskog rada, preko pravednijeg modela naknade troška za rad od kuće do povećanja zaštite naročito ranjivih skupina na tržištu, kao što su primjerice trudnice i osobe koje koriste rodiljne/roditeljske dopuste. Tijekom drugog čitanja uložit ćemo cijeli niz amandmana, a s obzirom na to da je ministar rekao kako je spreman čuti i uvažiti prijedloge oporbe, očekujemo da se barem neki od tih amandmana uvaže.

Za razliku od nekih drugih važnih pitanja, opozicija se oko ZOR-a uspjela ujediniti. Čak je i zastupnik HSU-a Silvano Hrelja, kao pripadnik saborske većine, došao u četvrtak na okrugli stol Radničke fronte i Inicijative za ZOR da bi obećao da će napraviti sve što može da se neke odredbe promjene. Spomenuli ste tek dio prigovora, koji su temeljni platforme Možemo. Što želite reći u cjelini?

Europa se okreće novom modelu industrijskih odnosa koji potiče sigurne poslove, socijalno partnerstvo i kolektivno pregovaranje

Nedostatak radne snage, kojem danas svjedočimo, na žalost, posljedica je razvojnog modela koji se dominantno bazirao na snižavanju cijene rada, na fleksibilizaciji radnog zakonodavstva i na stvaranju nesigurnih radnih mjesta. Sada je trenutak za odmak od takvog modela, a u prilog ide i činjenica da se Europa okreće novom modelu industrijskih odnosa koji potiče sigurne poslove, socijalno partnerstvo i kolektivno pregovaranje. Također, trenutni nedostatak radne snage prilika je i da se snažnije regulira tržište rada, jer postoji velika potražnja za radnicima pa se time stvara i veći pritisak na rast plaća i bolje radne uvjete.

Zato smo tražili da se predloženim izmjenama Zakona o radu odlučnije krene u regulaciju nesigurnih oblika rada u koje uključujemo i onaj na određeno te platformski i agencijski. Rad na određeno mora postati iznimka. Treba definirati uski krug razloga zbog kojih se takav ugovor može sklopiti i uvesti stroge kontrole. Za agencijske radnike moraju se urediti isti uvjeti kao i za sve ostale: i za njih treba vrijediti ograničenje o najviše tri ugovora na određeno, jer nema prepreke da se i s agencijskim radnicima sklapaju ugovori na neodređeno vrijeme.

Trenutni nedostatak radne snage prilika je i da se snažnije regulira tržište rada, jer postoji velika potražnja za radnicima pa se time stvara i veći pritisak na rast plaća i bolje uvjete

U pogledu platformskog rada, cjelokupan zakonski prijedlog je loš, jer samo ozakonjuje rad posredničkih tvrtki putem kojih ionako već sada radi 80 posto radnika. Umjesto toga, treba predložiti rješenje koje bi uvelo direktnu odgovornost platformi za radni odnos. Predlagali smo, naravno, i poboljšanja u čitavom nizu drugih područja. Primjerice, tražili smo da troškovi rada na izdvojenom mjestu budu adekvatno plaćeni svima koji rade na taj način, protivili smo se mogućem povećanju dodatnog rada iznimno u tjednom opsegu i od čak 16 sati tjedno, jer bi to uvelo dodatni nered u već lošu zakonsku regulaciju radnog vremena - recimo ostvarivanju prava na dnevni i tjedni odmor - takav rad nije moguće kontrolirati i može imati negativne posljedice po zdravlje radnika, sigurnost na radu te dugoročno predstavljati opterećenje na zdravstveni i mirovinski sustav.

Gotovo karikaturalno zvuči načelno zalaganje HDZ-a za povećanje nataliteta i novu demografsku politiku, dok se u isto vrijeme položaj trudnica, dojilja i korisnica/ka porodiljnog dopusta drži na starim razinama, a u dijelu izmjena čak i pogoršava?

Predlagali smo i očekujemo da će u drugom čitanju konačno donijeti zakonsko rješenje koje bi donijelo zaštitu od otkaza trudnica koje rade na određeno

Drago mi je da ste postavili ovo pitanje jer smo u prvom čitanju Prijedloga izmjena ZOR-a upravo stavljali naglasak na zaštitu trudnica i osoba koje koriste rodiljne/roditeljske dopuste. Zahtijevali smo da se konačno riješi nepovoljan položaj trudnica koje rade na određeno vrijeme. Predlagali smo i očekujemo da će u drugom čitanju konačno donijeti zakonsko rješenje koje bi donijelo zaštitu od otkaza trudnica koje rade na određeno, kako uostalom već u Zakonu postoji barem nominalna zaštita od otkaza trudnica koje rade na neodređeno, iako znamo da se u praksi i ta odredba nažalost često zloupotrebljava.

Također, u svoje zahtjeve uključili smo i raniji prijedlog Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova te ženskih udruga kojim se predlaže da se izmjenama Zakona o radu poveća zaštita na način da poslodavci ne mogu otkazati ugovor o radu trudnici ili osobi na rodiljnom/roditeljskom dopustu za vrijeme trajanja i minimalno godinu dana nakon prestanka ovih uvjeta, dok je zakonski to sada samo 15 dana nakon prestanka uvjeta. Udruge, naime, navode da se u praksi događa da pojedini poslodavci odmah po isteku roka zaštite otkazuju ugovore o radu. Ovu preporuku je u okviru peticije “Nije u redu u uredu” podržalo više od 20 000 građanki i građana.

Važan dio zakonskih izmjena trebao bi biti vezan uz agencijske radnike. I na tom polju je malo napravljeno?

Predložene zakonske izmjene, nažalost, nisu išle prema boljoj regulaciji položaja agencijskih radnika zbog čega ćemo inzistirati da se u drugom čitanju to promijeni. Iako se uvelo ograničavanje ugovora na određeno na najviše tri godine, ta odredba se ne odnosi na agencijske radnike. Ostala je u tom Vladinom rješenju i ona prema kojoj se kolektivnim ugovorom za njih mogu urediti tek neka nepovoljnija prava. Dužnost države ne bi trebala biti da zakonom agencijski rad učini jeftinijim, već da osigura da se on zaista koristi za izvanredne situacije, a ne za trajne potrebe.

Vlada se hvali da je ovim prijedlogom krenula u suzbijanje nesigurnih oblika rada, međutim agencijski je ostao kao nepovoljnije riješen te, kao što neki sindikati upozoravaju, zbog istovremene strože regulacije ugovora na određeno, ovaj rad može postati atraktivniji te se u nekim slučajevima može dogoditi ‘bijeg’ iz ugovora na određeno na ugovore s agencijama. Jasno nam je da se isključivo zakonodavnim rješenjima praksa zloupotrebe ugovora na određeno ne može u cijelosti riješiti. No može dodatnim pojačanim inspekcijskim nadzorom, kao i dobrim praksama koje će postati primjer drugima. U tom smislu, država i lokalna samouprava kao poslodavci bi trebali biti predvodnici u uspostavljanju kvalitetnih standarda rada i zapošljavanja.

Vladinim prijedlogom platforme se lišava direktne odgovornosti i ozakonjuje se rad preko već postojećih posredničkih tvrtki, tzv. agregatora

Postoje i pozitivne prakse koje želim istaknuti jer su važne za zaokret trenda zloupotrebe ovih ugovora. Grad Zagreb jasno je komunicirao svoju politiku uvođenja sigurnih oblika rada. Tako je, primjerice, Zagrebački holding smanjio broj agencijskih radnika sa 290 u 2021. godini na samo 6 na razini Holdinga, s tim da je većini ponudio ugovor na neodređeno jer su de facto obavljali trajne poslove. Istovremeno, zagrebačka gradska uprava postepeno smanjuje i broj ugovora na određeno te je u odnosu na zatečeno stanje iz lipnja 2021. taj broj smanjen za 30 posto s tendencijom da se svim radnicima koji rade na trajnim poslovima ugovori prebace na neodređeno.

Posebno teško pitanje su prava onih koji rade preko različitih internetskih platformi poput Bolta, Ubera, Glova i sličnih čije je poslovanje u Hrvatskoj potpuno izvan zakona. Na spomenutom okruglom stolu kazali ste da su predviđanja da će se do 2030. godine njihov broj u Europskoj uniji udvostručiti. Kako je to pitanje riješeno u EU? Što donosi Vladin prijedlog oko položaja tih radnika? Oni nisu zaposleni, a rade. Kako regulirati njihov položaj?

Pitanje platformskog rada još uvijek nije riješeno u EU. Dapače, i dalje se vode pregovori unutar europskih institucija o konačnom izgledu direktive. Radi s o kompleksnom pitanju koje naravno nije lako urediti s obzirom na različite prakse i regulaciju rada u različitim zemljama. Tim više je čudno da je Hrvatska, kojoj trebaju dvije ili više godina da usvoji pojedine direktive iz područja rada, odlučila požuriti s uređivanjem uvjeta rada ovih radnika, iako direktiva još nije donesena.

Što se predlaže?

Hrvatska je donijela nesporno loše rješenje po pitanju platformskog rada. Prijedlog je suprotan prvotnoj intenciji najavljene europske direktive o platformskom radu koja je išla u smjeru da radnici ostvare pravo na radni odnos s digitalnom platformom kao poslodavcem, s tim da je novina da bi se na radnike mogla primijeniti pretpostavka radnog odnosa u odnosu na platforme. Umjesto toga, ovim prijedlogom se platforme lišava direktne odgovornosti i ozakonjuje se rad preko već postojećih posredničkih tvrtki (tzv. agregatora), a već ionako oko 80 posto platformskih radnika rade preko agregatora. U praksi znamo da je takav rad predmet brojnih zloupotreba, o čemu uostalom čitamo i u medijima, pa se tako ne prijavljuju stvarni uvjeti pod kojima radnici rade niti njihov realan broj sati, često rade za minimalac, a u ovakav rad gotovo je nemoguće efikasno nadzirati.

Na ovako loš prijedlog reagirala je i Europska sindikalna središnjica (ETUC) koja je nedavno uputila pismo premijeru i ministru kojim iskazuje zabrinutost oko uvođenja tzv. agregatora prilikom reguliranja platformskog rada u nacrt prijedloga izmjena i dopuna Zakona o radu. ETUC smatra da bi se ovakvim rješenjem dodatno zaštitile digitalne radne platforme od njihovih obaveza kao poslodavaca te onemogućila radnicima borbu za njihova prava. ETUC se općenito protivi korištenju posredničkih tvrtki, jer smatraju da će imati štetan utjecaj na ostvarivanje prava radnika kod stvarnog poslodavca (tj. platformi), a ostaje vidjeti kako će izgledati konačna direktiva. Nadam se da Hrvatska neće biti odgovorna za razdvodnjavanje europske direktive o platformskom radu i na taj način poništiti dugogodišnje napore radnika i sindikata diljem zemalja EU da se ovo pitanje regulira.

Položaju žena, jer one su te na koje najčešće pada briga o starijim članovima obitelji, neće puno pomoći niti predviđenih pet dana koje radnici, odnosno radnice, mogu uzeti kao neplaćeni dopust po zakonskom prijedlogu, ali i to uz svu potrebnu medicinsku dokumentaciju?

S obzirom na trend starenja stanovništva koji je prisutan u Hrvatskoj te činjenicu da najveći teret skrbi pada na žene, pitanje skrbi jedno je od ključnih tema koje treba riješiti u okviru socijalnih politika, ali i politika tržišta rada. To se mora prije svega riješiti širenjem formalnih oblika skrbi i socijalnih usluga. Međutim, s obzirom da Hrvatska ima nisku razinu pokrivenosti, treba tražiti dodatne načine koji mogu olakšati situaciju radnicama i radnicima. Trenutni prijedlog predviđa pravo na neplaćeni dopust u ukupnom trajanju od pet radnih dana godišnje za pružanje osobne skrbi članovima uže obitelji ili osobama koje žive u istom kućanstvu, a koja je potrebna zbog ozbiljnog zdravstvenog razloga, s tim da poslodavac smije zatražiti od radnika dokaz o postojanju ozbiljnog zdravstvenog razloga osobe za koju se skrbi. S obzirom na nedovoljnu raširenost formalnih usluga skrbi u Hrvatskoj i da velik teret neformalne skrbi pada na obitelji, naročito žene, smatramo da bi ovakav dopust trebao biti plaćen, naravno, kao što sam već napomenula, uz nužno i hitno širenje formalnih oblika skrbi.