Vlada je odlučila da se bruto minimalna plaća za 2025. godinu poveća za 130 eura i dostigne 970 eura. Nije to baš ni Vladina volja, kako to pokušavaju prezentirati, nego dio usklađivanja s EU direktivom prema kojoj je preporuka da minimalna plaća dosegne 60 posto medijalne i 50 posto bruto prosječne plaće. Hrvatska je sa sadašnjom bruto minimalnom plaćom od 840 eura u donjem dijelu liste zemalja Europske unije – samo ih sedam ima niži minimalac.
U posljednjih deset godina, kako se i Plenković voli hvaliti, minimalna plaća porasla je za 380 eura ili 45 posto, odnosno rasla je po prosječnoj godišnjoj stopi od 4,5 posto. U Luksemburgu, kao vodećoj ekonomiji, minimalna plaća iznosi za hrvatske uvjete vrtoglavih 2.571 euro, a u prosjeku je godišnje rasla tri posto. Naši susjedi Slovenci su na osmom mjestu po bruto minimalnoj plaći, koja iznosi 1.254 eura, a u deset godina porast na godišnjem nivou je bio četiri posto.
Kako bi osigurali da poslodavci isplaćuju minimalnu plaću, Vlada predlaže i kompenzacijske mjere za zadržavanje radnih mjesta za određene industrijske grane. Po tim kompenzacijskim mjerama, za svakog radnika koji primi minimalnu plaću poslodavac će moći zatražiti kompenzaciju između sadašnje i buduće plaće. Hoće li to po starom hrvatskom običaju postati novo područje malverzacija poslodavaca, vidjet ćemo s proljeća. Ali jedno je sigurno – novi iznos minimalne plaće neće biti dostatan za dostojanstven život, kako traži EU direktiva.
Siromašna kućanstva, s minimalnim plaćama, svode svoj život na najosnovnije troškove – režije i hranu, stavke koje redovito poskupljuju. Ilustracije radi, zadnji podaci govore da inflacija iznosi 1,6 posto, ali hrana je poskupjela čak 3,1 posto. Krešimir Sever, sindikalist i predsjednik Gospodarsko-socijalnog vijeća, ističe da za dostojanstven život nije dostatna ni prosječna plaća, a kamoli minimalna.
Krešimir Sever (Foto: Sandra Šimunović/PIXSELL)
- Vladajući će se hvaliti visokim stopama rasta plaća, ali realnost vrišti da je sve to jako, jako premalo, a poslodavcima je sve jako, jako previše. Nepobitna je činjenica da je minimalna plaća u zadnjih nekoliko godina rasla enormnim stopama i da su zaista rasle u višem postotku od inflacije. Vladine brojeve prati i statistika i kad bi netko sa strane gledao te naše brojeve, rekao bi: Vidi vraga, kod ovih je minimalna plaća stvarno puno rasla. Statistika nije život, brojevi nisu živi ljudi. Nepobitna je i činjenica da su stope rasta startale s vrlo niskih osnova. Svake godine, sa svakim novim iznosom minimalne plaće, raste broj primatelja te minimalne plaće, jer njenim podizanjem brojni građani upadaju u taj ponižavajući krug našeg društva - govori Sever i naglašava da inflacija nije ista za sve, što najbolje pokazuje statistika po kojoj građani s minimalnom plaćom troše i preko 60 posto za hranu, dok u Hrvatskoj taj prosjek iznosi 27 posto mjesečnog utroška.
- Na primjer, uzmimo nekog tko ima 2.000 eura plaću, koja nije bog zna kako visoka, i nekoga tko ima prosječnu plaću. Kad građanin s prosječnom plaćom podmiri troškove režija, koje opet poskupljuju, ostane mu nešto za hranu koja je izuzetno skupa i vrlo malo, gotovo ništa, da recimo kupi cipele, a pritom mora paziti gdje kupuje. Bolje situiranom građaninu s plaćom od 2.000 eura udio troškova hrane i stanovanja u plaći je manji nego sirotinji s prosječnom, medijalnom i pogotovo minimalnom plaćom. Sa svojom plaćom od 2.000 eura on ne može više pojesti od onog s prosječnom, ali može zdravije i kvalitetnije živjeti, može si priuštiti druge troškove, garderobu, uređenje doma, pa čak i putovanje, što je ovom s prosječnom plaćom luksuz. Da ne govorimo o teškom ekonomskom položaju građana samaca s prosječnom plaćom, a pogotovo minimalnom. A zamislimo tek što se može s većim plaćama od 2.000 eura ili s novim plaćama hrvatskih dužnosnika od po 4.000 eura - navodi Sever.
- Iz Hrvatske je u prvih šest mjeseci izvučeno više dobiti nego za cijelu prošlu godinu. Prednjače banke, telekomunikacijske tvrtke i trgovački lanci. Znamo za slučaj predsjednika uprave jedne banke koji ima bruto mjesečnu plaću od 87.000 eura, a plaća njegovih radnika na šalteru iznosi 1.300 do 1.400 eura. O čemu mi govorimo? Popločen je put za još veće klasne razlike. Čovjek se osjeća jadno u tome koliko je napušten - zaključuje Sever.
Jelena Miloš (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Vlada je uspjela uglaviti minimalne plaće u okvire europske direktive, ali saborska zastupnica Možemo! Jelena Miloš ističe da računaju na pogrešan način, onaj politički.
- Tražili smo da Državni zavod za statistiku izmjeri inflaciju po dohodovnim razredima i da se na temelju toga baždare različite socijalne mjere i mjere tržišta rada. Osnovna košarica troškova života treba se računati po jasnoj i transparentnoj formuli. Iako postoji povjerenstvo za minimalnu plaću, iznos minimalne plaće ovisi isključivo o političkoj volji HDZ-a. Košarica troškova života ne bi smjela biti ničiji politički dar jer je minimalna plaća obveza svake države prema najslabije plaćenim radnicima. Tražili smo da se minimalna plaća, isto kao i mirovina, usklađuje najmanje dva puta godišnje zbog velikih stopa inflacije. Zahtijevamo da se u minimalnu plaću ne uračunava radni staž odnosno da se staž posebno, pošteno plati. Svjedočimo ponižavajućim situacijama da radnici poslije 20 godina rada na određenom poslu i dalje rade za minimalac. Takvom politikom prema radniku država i poslodavac šalju samo jednu, očajnu i ponižavajuću poruku, da taj radnik ne vrijedi - objašnjava Jelena Miloš, dodajući da europska direktiva o minimalnoj plaći traži da država napravi akcijski plan za pregovaranje kako bi se povećala pokrivenost kolektivnim ugovorima na 80 posto, dok je sadašnja pokrivenost manja od 50 posto radnika u javnom sektoru, a u privatnom ta je slika još lošija.
- Srećom, maknuli smo iz zakona hrvatsku suludost, neviđenu sramotu, da se kolektivnim ugovorom mogla urediti manja plaća od minimalne. Kako smo to maknuli, vladajući su morali smisliti kako bi poslodavcima nekako kompenzirali štetu kroz tzv. tranzicijski period i pakete mjera. Ti kriteriji moraju biti jasni i moraju se odnositi samo na one poslodavce koji imaju jaku konkurenciju i ne ostvaruju profite, kako to ne bi postala još jedna u nizu besmislenih mjera koje su poslodavci izigrali za svoj račun - govori Miloš o Vladinim mjerama pomoći poslodavcima pri prilagodbi podizanja minimalca za navedenih 130 eura.
- Postoje zemlje koje imaju niže minimalne plaće od Hrvatske. Ali ključno je koja je realna vrijednost hrvatske minimalne plaće. Prema istraživanju Eurofonda, pola radnika u Hrvatskoj koji primaju minimalnu plaću ne može spojiti kraj s krajem. Po tom pitanju od nas je lošija jedino Grčka. Plenkovićev ekonomski model doveo je samo do rasta nejednakosti i siromaštva. Iako BDP bilježi rekordan rast, zašto u osam godina vladavine HDZ-a nisu padale stope rizika od siromaštva, već se rizik siromaštva za starije osobe enormno povećao s 26,5 na 35 posto? Postavlja se pitanje kako se raspodjeljuje ta dobit i tko ima koristi od rasta BDP-a u Hrvatskoj. Za početak, hajmo mjeriti plaću po dohotku pa ćemo onda vidjeti koja je košarica za koji dohodak, a to bi već bila strašna brojka, koja ne bi Plenkoviću na papiru izgledala dobro za njegov politički marketing - zaključuje Jelena Miloš.
