Kako komentirate poskupljenje usluga u domovima za starije osobe?

Nažalost, rasle su cijene u županijskim, gradskim i državnim domovima, negdje i drastično, što znači da postaju nedostupni za velik broj starijih ljudi, naročito zato što ne postoji socijalno progresivan sustav plaćanja. No u Zagrebu u dvije i pol godine, unatoč krizama i inflaciji, nisu rasle cijene domova za starije, vrtića ni komunalnih usluga.

Odgovornim financijskim upravljanjem uštedjeli smo proračunski novac i usmjerili ga gdje je uistinu potreban – u javne i komunalne usluge za građane. Pokrili smo troškove poslovanja domova za starije – čak 5,7 milijuna eura – kako ne bi došlo do rasta cijena, odnosno kako teret inflacije ne bi pao na umirovljenike. Međutim, to ne može biti trajno rješenje.

Kakvo je onda rješenje za izlaz iz situacije?

Trenutni sustav financiranja domova nije održiv i potrebna je reforma modela financiranja. Država koja bi jednim dijelom trebala pokrivati troškove županijskih domova za starije (decentraliziranih), u praksi često ne pokriva realne troškove pa županije krpaju nastale dugove ili podižu cijene. Rješenje za izlaz iz takve situacije je reforma modela financiranja kroz adekvatno mjerenje i pokrivanje troškova od države, kao i uvođenje socijalno pravednijeg modela plaćanja domova za starije..

Reforma je dakle nužna?

Nužna je i za osiguravanje kvalitete usluge, jer domovi ne samo da trebaju pokriti osnovne troškove već moraju osigurati kvalitetne usluge i dobre uvjete rada. Već sada postoji manjak radnika u pojedinim domovima. Primjerice, teško je, naročito u manjim sredinama, pronaći medicinsku sestru jer su plaće u zdravstvu za isti posao veće. Država se usklađivanjem plaća nije bavila čitav niz godina. Općenito su plaće u sustavu socijalne skrbi nedostatne, i sada vidimo posljedice.

Kakvo je stanje u zagrebačkim domovima za starije?

U Zagrebu su nam prioriteti ulaganje u razvoj usluga u zajednici za starije osobe i u domove. za starije. Jedino na taj način se mogu ispuniti komplementarni ciljevi: da se s jedne strane starijim osobama omogući kvalitetan život u vlastitoj zajednici bez odlaska u institucije, sa svim potrebnim uslugama, a da se onima kojima je potrebna cjelovita skrb omogući potrebno mjesto u domu.

U Zagrebu tako u nekoliko domova pružamo usluge boravka za starije osobe, u gerontološkim centrima pružamo različite socijalne usluge, a planiramo i novi Centar za pružanje usluga u zajednici. Ove smo godine otvorili novi dom za starije u Markuševcu, izabrali idejni projekt za još jedan u Dubravi, a planiramo i nove kapacitete na zapadu grada.

No liste čekanja su i dalje duge?

Liste čekanja treba reformirati po načelu stvarne potrebe i socijalne pravednosti. No treba napomenuti da se ne radi o stvarnim brojevima već su brojke nešto manje budući da se na liste prijavljuju ljudi koji nemaju trenutno nastalu potrebu za smještajem, jer se prijavljuju i nekoliko godina unaprijed, često i za više domova

Najbolji način da se smanje liste je da se razvijaju usluge u zajednici za starije osobe (primjerice centri za usluge u zajednici, dnevni boravci za starije osobe, pomoć u kući, itd.) koje u Hrvatskoj još uvijek nisu razvijene u značajnoj mjeri, uz naravno planiranje novih domova za starije.