Pitanje organizacijskog pamćenja i arhiviranja godinama prati nezavisnu scenu. Zašto je ono važno?
Nezavisna kulturna scena je vrlo fragilan segment kulturnog sektora koji se uglavnom financira kroz projekte i zbog toga ima vrlo malo kapaciteta baviti se dugoročnim i nevidljivim praksama kao što su očuvanje organizacijskog sjećanja. Kad završe projekt, ove organizacije, inicijative i pojedinci nemaju ni prostora ni vremena usustaviti svoje materijale, već ih često odlože negdje gdje neće smetati i nastavljaju sa sljedećim projektom. Zbog toga se gubi puno znanja koje se ne može prenijeti na nove generacije.
Očuvanje znanja i praksi nastalih na ovoj sceni važno je između ostalog i zato što su one često vrlo inovativne, eksperimentalne i angažirane te su imale važan utjecaj na svoju zajednicu, umjetničke prakse pa i cijeli kulturni sektor u nekim slučajevima, a ostaju neadekvatno kontekstualizirane i valorizirane jer se službene institucije ne brinu o tom nasljeđu. Centar za dokumentiranje nezavisne kulture nastao je upravo kako bi organizacijama pomogao da se brinu o svom organizacijskom pamćenju i kako bi povećao vidljivost rada nezavisne kulturne scene od početka devedesetih do danas.
Projekt "Arhivi odozdo – organizacijsko pamćenje kao element održivosti civilnog društva", koji zajedno provode udruge Kulturtreger i Kurziv, ulazi u finalni mjesec provedbe. Što je dosad realizirano i kojim aktivnostima ćete ga zaključiti?
Cilj našeg projekta, podržanog kroz Fond za aktivno građanstvo, jest povećati svijest o važnosti bavljenja organizacijskim sjećanjem u sektoru civilnog društva, pa smo u tom smislu proveli istraživanje o potrebama koje je služilo kao temelj za artikuliranje zagovaračkih zahtjeva. Oni su objedinjeni u jednom dokumentu dostupnom kako OCD-ima, tako i donositeljima odluka s kojima smo razgovarali o mjerama kojima bi se osnažilo organizacije za taj tip aktivnosti.
Izradili smo i alate te predstavili primjere dobre prakse koji pomažu organizacijama te smo okupili zagovaračku platformu koja radi na povećanju svijesti o važnosti očuvanja organizacijskog sjećanja za civilnodruštveno polje. Projekt zaključujemo javnom kampanjom koja je u tijeku i konferencijom koja će se održati sredinom studenog.
Što je potrebno promijeniti na institucionalnoj razini kako bi se odgovorilo na potrebu za (samo)arhiviranjem nezavisne scene?
Prije svega je potrebno prepoznati važnost ovih praksi za održivost scene i njezin daljnji razvoj pa u skladu s tim donositi mjere koje omogućavaju njihovu provedbu i razvoj. To u konkretnom slučaju može značiti financijske poticaje za takav tip aktivnosti, pružanje podrške za edukaciju ili davanje prostora za pohranu, ovisno o potrebama organizacija i mogućnostima institucija. Nama je važno da se ta tema stavi na dnevni red jer u ovom trenutku scena iza sebe ima puno godina rada i krajnje je vrijeme da počnemo razgovarati o njegovom spašavanju od zaborava.
