Ovogodišnja Izložba hrvatskog dizajna, koja se održava od 10. do 24. siječnja u Laubi, obilježena je najvećim brojem prijavljenih i selektiranih radova dosad. Što nam to govori o protekle dvije godine u dizajnu?
Marko Golub: Mislim da to govori mnogo o vibrantnosti dizajnerske scene, ali i njene sinergije s različitim kontekstima – od kulture i civilnog društva, preko institucija i malih tvrtki do velikih korporacija. Međutim, ako se ova izložba usporedi s nekim ranijim izdanjima unatrag do 1999. kada je pokrenuta, mislim da se i njen karakter znatno promijenio.
Na prvim izdanjima radilo se o želji dizajnerske zajednice da postane vidljiva i da iskaže svoj potencijal, dok danas to više nije slučaj – na mnogo načina kultura dizajna u Hrvatskoj nikad prije nije imala samopouzdanje kakvo ima danas. Širom spektra koji smo na početku naveli standardi su postali vrlo visoki, a inovacije više nisu iznimka i manifestna gesta kojom se želi pokazati što se dizajnom može, nego su dio komunikacijskog vokabulara čak i u razmjerno konzervativnim kontekstima, što je do prije 20-30 godina bilo teško zamislivo.
U rezimeu položaja hrvatskog dizajna 2024. godine u katalogu izložbe ističu se pak otežani uvjeti u kojima dizajnerska produkcija nastaje. Na koji je način ovo krizno razdoblje utjecalo na dizajnere?
Sven Sorić: Nažalost, doba kriza primoralo je dio kolega da promijene modalitete rada ili čak i područje dizajna u kojem djeluju. No sposobnost prilagodbe novim situacijama, alatima i radnim procesima dokaz je otpornosti struke. Kriza svakako nije samo ekonomska, nego i društvena. Da se slikovito izrazim – ne brine nas AI kao alat, već nas brinu vrijednosti i motivi aktera koji te alate razvijaju. Za zdravu ekonomiju potrebno je i zdravo i otporno društvo.
Golub: Sven je načeo pitanje tehnologije – promjena je slična i jednako nagla onoj koju je u dizajn prije tridesetak godina unijela upotreba računala, a nešto kasnije i weba. Ona će neizbježno u određenoj mjeri promijeniti organizaciju i proces rada nekih kreativnih profesija, ali ne mislim da će one nestati. Optimistično vjerujem da će se njihov smisao, poslanje i uloga izoštriti. Ipak, volio bih da je u tome u ovom trenutku mnogo više igre i istraživanja, a manje istih starih stvari bržim, lošijim i jeftinijim sredstvima.
Kako je dizajn tretiran na razini kulturne – i ne samo kulturne – politike?
Sorić: U Nacionalnom planu razvoja kulture i medija za razdoblje od 2023. do 2027. dizajn se navodi na samo dva mjesta, dok se u Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. spominje na jednom mjestu, iako se netom zatim navodi da "Kulturne i kreativne industrije čine oko tri posto hrvatskog BDP-a". Dizajn kao struka prepoznat je kao relevantan faktor ponajprije od institucija u kulturi i poslovnih subjekata koji ovise o "kreativnim industrijama", no nažalost ne postoji strateško promišljanje o implementaciji dizajna u dugoročne politike na nacionalnoj razini. Dokumenti poput navedene strategije pokazuju volju da se nešto učini, no konkretni koraci i alati zasad izostaju.
