Govoreći u sklopu slobodnih saborskih tema o manjinskom obrazovanju, SDSS-ova Dragana Jeckov kazala je kako je nedopustivo tu vrstu obrazovanja javno proglašavati nakaradnom i tako je stigmatizirati do neprihvaljivosti; posebno se to, rekla je, odnosi na obrazovanje na jeziku i pismu srpske nacionalne manjine na istoku Hrvatske, unatoč tome što je ono ondje zakonski zajamčeno više od 20 godina.
- Kulturna i prosvjetna autonomija garantirana je Erdutskim sporazumom, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, Zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Dakle, to je pitanje uređeno zakonima naše države i ne predstavlja nikakav ekskluzivitet nego pravo koje pripadnici srpske konzumiraju poput drugih nacionalnih manjina – istaknula je ona, dodavši da se prava njezine zajednice u tom kontekstu najizraženije krše i ogledaju u višegodišnjoj opstrukciji i registraciji manjinskih škola. Na temelju važećih zakona jednako prava imaju pripadnici drugih nacionalnih manjina u Hrvatskoj, napomenula je Jeckov.
- Potreba za modelom A, u sklopu kojeg se društveni ili humanistički predmeti nadopunjuju učenjem o povijesti i kulturi Srba u RH, postoji zato što obrazovanje na dominantnom jeziku i pismu ne obuhvaća povijest, kulturu i književnost koju su pisali hrvatski Srbi, baš kao ni povijest, kulturu i književnost drugih hrvatskih manjina. To detektiramo kao ozbiljan nedostatak, unatoč tome što su obrazovanje na hrvatskom i obrazovanje na srpskom jeziku i pismu otvoreni od početka svima te isključivo o roditeljskom stavu ovisi koji će model nastave dijete upisati ondje gdje mu to zakoni osiguravaju - rekla je SDSS-ova zastupnica. Upozorila je potom sve svoje kolege u Saboru kako istraživanje sprovedeno u sklopu projekta IntegraNorm pokazuje da je manjinska nastava na srpskom jeziku i pismu uglavnom homogena.
- Nastavu na mađarskom pohađa 54 posto onih kojima mađarski nije materinski jezik, odnosno koji nisu pripadnici mađarske manjine; u nastavi na češkom takvih je 46 posto, a na talijanskom 27 posto. Iznimka je, pokazuje istraživanje, nastava na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu: čak 98 posto njezinih polaznika je srpske nacionalnosti, a svega dva posto su Hrvati ili pripadnici drugih nacionalnih manjina. Taj podatak ne čudi, štoviše on je očekivan ima li se na umu društveno-politička klima u kojoj se izvodi obrazovanje na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, odnosno način na koji se o tome javno govori. U atmosferi u kojoj se netolerancija i mržnja prikazuju normalnima, stigmatizira se i diskriminira obrazovanje na manjinskom jeziku, što dovodi do njegova potpunog odbacivanja - rekla je Jeckov.
Činjenica da je obrazovnim modelom A obuhvaćeno 98 posto polaznika srpske nacionalnosti pokazuje da u društvu još nema svijesti o tome u kolikoj je mjeri nasljeđe utkano u program na srpskom jeziku i pismu relevantno za cjelokupnu povijest i kulturu Hrvatske, ali istodobno, na određeni način svjedoči o zazoru i zatvorenosti većine naspram svoje manjine.
- Što se tiče sugestija da je važno razvijati strategije koje bi pridonijele većoj prihvatljivosti i poželjnosti međugrupnih kontakata, valja reći da takva druženja i aktivnosti ne smiju biti svedeni na slobodno vrijeme, nego ih se mora uklopiti u institucionalizirani obrazovni kontekst. Da bi se djeca međusobno družila, treba mijenjati društvene okolnosti u kojima odrastaju i u kojima se gradi obrazovanje. U podijeljenim zajednicama, onima u kojima se sjećanje na rat neprestano održava, u kojima se Srbe konstantno dehumanizira i prikazuje kao prijetnju a ne kao kolege i prijatelje, članove obitelji i sugrađane, taj jaz među djecom samo se produbljuje. Nije tu problem obrazovanje na manjinskom jeziku i pismu, nego nacionalizam, odnosno retorika i politika koja se na njega oslanja i koja ga promovira, kao i mjera pri kojoj nacionalizam, potican u višeetničkim sredinama, postaje dominantnim i u obrazovanju - zaključila je Dragana Jeckov.
