O Zakonu o poljoprivrednom zemljištu raspravljalo se prošlog tjedna u Saboru. U ime Kluba zastupnika SDSS-a Boris Milošević, upozorio je na tri stvari koje je potrebno popraviti do konačnog prijedloga ovog Zakona. Po njegovim riječima, loše raspolaganje poljoprivrednim zemljištem prepreka je napretku i razvoju poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj.

- Sadašnjim Zakonom velike su ovlasti i obaveze prebačene na Agenciju za poljoprivredno zemljište i to je imalo pozitivne učinke u smislu evidencije državnog zemljišta, informatizacije, postavljanja nekih jednoobraznih procedura i obrazaca. No nije postignut glavni cilj te i dalje mali poljoprivrednik teško dolazi do poljoprivrednog zemljišta. Natječaji se sporo objavljuju, a zapuštena poljoprivredna zemljišta i dalje ostaju neobrađena. Dakle, primjena zakona u praksi je pokazala da postoje brojne zapreke koje usporavaju proces raspolaganja poljoprivrednim zemljište u vlasništvu države. Također, obiteljska poljoprivredna gospodarstva dobila su značajno manje zemljišta na raspolaganje, za razliku od raznih firmi odnosno trgovačkih društava, iako je cilj ovog Zakona da se obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo vrati i ojača njegova prirodna uloga u proizvodnji hrane i očuvanje ruralnog prostora - rekao je Milošević.

Evropska unija konstatirala je kako je prodaja poljoprivrednih površine ulagačima i trgovačkim društvima, koja se ne bave poljoprivredom, akutni problem u cijeloj Uniji, a posebno u novim državama članicama koje su nakon isteka moratorija, kojim se ograničavala prodaja zemljišta strancima, bila pogođena zbog relativno niskih cijena poljoprivrednih zemljišta.

Drugi problem u ovom prijedlogu Zakona odnosi se na davanje u zakup zemljišta koje je u privatnom vlasništvu.

- Poljoprivredno zemljište u privatnom vlasništvu koje se ne održava pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju, a vlasnici su nedostupni ili nepoznatog boravišta, agencija može dati u zakup fizičkoj ili pravnoj osobi na rok od pet godina uz naknadu tržišne vrijednosti. Naravno da postoji opravdani interes države da se neobrađeno poljoprivredno zemljište stavi u funkciju. Međutim, tu onda nastaje više problema. Osnovno je to da se time ugrožava privatno vlasništvo. Također, tko će onda, u kojem postupku i na koji način utvrditi da je zemljište napušteno, a da je vlasnik nepoznat i nedostupan? - upitao je Milošević i naveo da treba uzeti u obzir stanje u pravosuđu, odnosno, sudske postupke.

Država se do 31. prosinca 2016. godine upisala na preko milion i 100 hiljada čestica u zemljišnim knjigama, koje su upisane tako kao vlasništvo RH, no još je puno nesklada između zemljišnih knjiga, katastra i stvarnosti.

- Država se uknjižila prema stanju u zemljišnim knjigama što je bilo upisano kao općenarodna imovina, dakle država je upisala sebe kao vlasnika, ali u stvarnosti u katastru su bile upisane fizičke osobe, bili su upisane njihove oranice, kuće, vinogradi, maslinici. Brojni ugovori koji su se sklapali, nasljeđivanja, sve je to provođeno u katastru, ali nije provođeno u zemljišnim knjigama - rekao je Milošević i naveo konkretnu situaciju iz Benkovca gdje su građani šezdesetih godina mijenjali svoje privatno zemljište s državom odnosno sadašnjim zadrugama, koje su poslije prešle u vlasništvo države.

- Država je zemljište upisala u svoje vlasništvo temeljem takvih ugovora krajem osamdesetih godina kroz sudski postupak. Građani su prije nekoliko godina krenuli u proceduru i bili su upisani u katastar, ali ne i u zemljišne knjige, a država ih je odbila, sud ih je odbio, a DORH se nije htio nagoditi. Danas imamo situaciju da država polaže pravo vlasništva i na zemljište koje je dala, a i na zemljište koje je primila. Država tu mora pomoći građanima da se upišu kao vlasnici, a ne da DORH odbija nagodbu kao što je napravio u ovom slučaju - rekao je Milošević i istakao da država mora pomoći građanima da riješe svoje zemljišno-knjižno stanje, da upišu svoje kuće, vinograde i maslinike kao svoje vlasništvo.

- Mala i srednja poljoprivredna gospodarstva i raspršena vlasnička struktura najbolji su preduvjet za odgovorno postupanje sa zemljištem i za njegovu održivu obradu, ali isto tako i za poticanje kod građana osjećaja identifikacije i osjećaja pripadnosti, budući da takvi oblici posjeda zemljišta pridonose ostanku stanovništva u ruralnim područjima i stvaraju mogućnost njihovog zapošljavanja. Stoga apeliram da poboljšamo ovaj zakon za drugo čitanje i da radimo u tom smjeru - zaključio je Boris Milošević.