Na saborskoj raspravi o prijedlogu Zakona o postupcima naknade štete zbog povreda prava tržišnog natjecanja, Mile Horvat je u ime Kluba zastupnika SDSS-a naveo da se tim rješenjem na poseban način uređuje odgovornost za štetu: premda je to već uređeno kao pravni instrument Zakonom o obveznim odnosima, tim se prijedlogom odgovornost za štetu specificira kao posebna materija, smatra on.
- Ovime dobivamo zakon koji svima koji se osjećaju oštećenima u procesu nelojalnog tržišnog natjecanja i, naravno, uspiju li to dokazati, omogućuje svojevrsnu, propisanu satisfakciju - kazao je Horvat i dodao da je važno što je u 5. članku definirano tko ima pravo na naknadu štete, na popravljanje neimovinske štete i na zatezne kamate.
- Ljudi moraju znati svoja prava i po tom pitanju. Štetnik, odnosno osoba koji prouzroči štetu povredom prava tržišnog natjecanja, dužan je nadoknaditi pretrpljenu štetu oštećenom i za nju odgovara bez obzira na krivnju. Dakle, ovim se rješenjem ne utvrđuje činjenica nečije namjere, odnosno krivnje, nego je dovoljno samo da oštećena osoba dokaže ili učini očitim postojanje štete koju je pretrpjela - rekao je SDSS-ov zastupnik, dodavši da su 7. člankom propisana pravila o zaštiti povjerljivih informacija.
- Povjerljivost informacija je bitna, jer je riječ o gospodarstvu koje ima svoje poslovne tajne, a znamo da od zadiranja u njih može biti veće štete nego koristi od postupka naknade štete. Također, dobro je što je 15. člankom definirana osnova za štetu te da je u 18. članku dana mogućnost da se ti sporovi sporazumno riješe, kako bi se izbjegli skupi i dugotrajni sudski postupci. No, predloženo je da se to primjenjuje i retroaktivno, na procese pokrenute nakon prosinca 2014. godine, ali tu onda ostaje pitanje efikasnosti našeg pravosuđa; ako spor za naknadu štete nije završen ni nakon dvije godine, kakav je onda motiv oštećenika da uopće krene u taj skupi spor i kakvu svrhu ima naknada štete nakon pet-šest godina - zapitao je parlamentarni zastupnik iz redova srpske nacionalne manjine.
Tvrtke poput Dukata, Vindije i Meglea kontroliraju zajedno gotovo 70 posto mljekarskog tržišta; samo Dukat ‘drži’ više od 35 posto svog otkupa mlijeka u Hrvatskoj.
- Prema EU-uredbi, u ugovoru je cijena otkupa prva i najvažnija točka o kojoj se mora razgovarati. No, iz analiza ugovora otkupljivača s pojedincima poljoprivrednicima vidljivo je da proizvođači mlijeka moraju sklopiti ugovor s Dukatom te da se po uvjetima tog ugovora u gotovo feudalnom odnosu s tom kompanijom, a otkupna je cijena u ugovorima tek nekakav marginalan, sitan detalj. Isto tako, ugovori s Dukatom se ograničavaju na količine mlijeka koje je se proizvođač obavezuje isporučiti i propisane su osjetne kazne ne dostavi li ih. Zbog svega toga pitam: jesu li ti udruženi proizvođači, koji diktiraju i limitiraju cijenu otkupa mlijeka, a čime su mljekarstvo u Slavoniji i Baranji doveli u katastrofalan položaj (jer su navodili ljude da se enormno zadužuju radi podizanja mliječnih farmi, pa je većina njih sada pred bankrotom), monopolisti, nelojalni konkurentni ili karteli? Dolaze li oni pod direktan udar definicija ovog Zakona? Jer, kako je to propisano u ovom prijedlogu, suptilna je granica između definicije monopolista i kartela… I tko je taj koji određuje jesu li to kartelska udruženja? Ako jesu, onda su pod direktnim sankcijama Zakona koji ćemo prihvatiti u drugom čitanju, a kojim šaljemo poruku da su upravo oni subjekti koji su doveli do kolapsa mljekarstva, s namjerom da monopoliziraju tržište cijena mlijeka u Hrvatskoj - rekao je Horvat, dodavši da je slična situacija i u vinarstvu.
- ‘Belje’ se u Baranji i Slavoniji ponaša apsolutno monopolistički; nema nijednog ugostiteljskog objekta u koji Agrokor nije plasirao svoje vino, a ograničio ili isključio plasman malim vinarima. Potrebno je raspraviti i to kako će se Zakon reflektirati na tzv. transatlantske ugovore koje EU ‘potiho’ sklapa sa SAD-om, jer se on ne dotiče stranih korporacija. I valja vidjeti gdje je u cijeloj toj problematici Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, odnosno je li ona paralelni sustav ili samo administrira određene pojave na tržištu, pa će zapravo ovaj Zakon u tom smislu biti jedina konkretna zaštita nezadovoljnih potrošača - zaključio je Mile Horvat.
