Na saborskoj raspravi o prijedlogu Zakona o nabavi i registraciji oružja građana RH, u ime Kluba zastupnika SDSS-a Mile Horvat je naveo da je dobro što je u ovom Zakonu, koji je na snagu stupio 2. siječnja, kao poseban segment definirana nabava i registracija oružja.
- Intencija je sustava da oružje, za koje se pretpostavlja da je legalno, evidentira i stavi pod kontrolu, te pojednostavi postupak dobivanja dozvola za novo oružje. No, ovdje nije riječ o ilegalnom posjedovanju oružja, jer ono ulazi u sferu kaznene odgovornosti - rekao je Horvat.
Međutim, izrazio je zabrinutost što je i ovaj Zakon donesen po hitnoj proceduri: ‘Zakone važne problematike nekoć smo raspravljali u dva, tri čitanja i nakon šire javne rasprave. Tim putem bi i dalje trebali ići. Smatram da uistinu nije dobro da smo od takve prakse odustali. Za ovakvu materiju treba vremena, uz ozbiljniju javnu raspravu od ove u trajanju od 15 dana i to putem interneta’.
Prema podacima Instituta za međunarodne i razvojne studije iz Ženeve, SAD je zemlja koja ima najviše vatrenog oružja po glavi stanovnika, od stotinu građana, njih 89 ima oružje. Odmah iza SAD-a slijede zemlje zapadnog Balkana. Na 100 stanovnika: Srbija ima 58 komada vatrenog oružja, Makedonija 24 komada, Crna Gora 23, Hrvatska 21 komad vatrenog oružja, BiH 17, dok je europski prosjek oko 11 komada vatrenog oružja na 100 stanovnika. Prema zadnjim podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u RH je registrirano ukupno 275.790 komada oružja.
- Više je sociološko pitanje je li na ovim prostorima držanje oružja tradicija ili neka druga posebna želja za posjedovanjem oružja. No, kad već postoji toliko evidentiranog oružja, možemo samo zamisliti koliko ima još onog nelegalnog. Zbog toga je nužno ovoj materiji dati posebnu pažnju - rekao je Horvat.
- Meritum ovog Zakona je kako učiniti jednostavnijim i bržim dobivanje dozvola za posjedovanje vatrenog oružja. Dosadašnja praksa je da se zbog dozvole za posjedovanje vatrenog oružja morao proći liječnički pregled, od raznih fizičkih pretraga do psiholoških testova, što sve košta 500 kuna uz 20 kuna takse. Nakon toga se išlo u policijsku upravu radi ispunjavanja formulara, što je stajalo dodatnih 70 kuna. Nakon toga lokalni policajac dolazio je kući da bi provjerio uvjete za smještaj oružja, te bi pozivao susjede da daju izjavu o osobi koja traži dozvolu. Ukoliko je sve to zadovoljeno, nakon nekog vremena osobi je izdavan oružani list. Ako je intencija ovoga zakonskog prijedloga da se suvišne stvari u proceduri otklone te postupak pojednostavi, onda mi to prihvaćamo. No, nije mi posve jasno na koji način će se definirati opravdani razlozi za nabavu oružja, jer je to rastezljiva kategorija koja ulazi u sferu diskrecione ocjene pojedinca te se ona može i zloupotrijebiti na razne načine, pa tako i u političke svrhe. Također, zanima me hoće li povjerenstvo, koje će na nivou države rješavati ovakve slučajeve, biti kapacitirano da servisira sve slučajeve koji se budu pojavljivali, te da li će oni donositi ocjenu na osnovu mišljenja lokalne policijske postaje - zaključio je Mile Horvat.
