Maja Jurišić voditeljica je Pokreta otoka, udruženja u kojem danas sudjeluju predstavnici 35 od šezdesetak naseljenih jadranskih otoka, s oko 400 članova. Pokret otoka naročito je stekao vidljivost početkom ljeta, kada je Splitsko-dalmatinska županija izdala koncesiju za najpoznatiju hrvatsku plažu, Zlatni rat u Bolu na Braču. Otočani su digli buku koja je na koncu rezultirala poništavanjem koncesije, a akcijom ‘Čujete li svoje otoke i obalu’ podignuli su svijest o opasnostima Zakona o koncesijama koji je Vlada pokušala progurati bez javne rasprave. Na Šolti je Jurišić osnovala Buđenje, jedinu udrugu na otoku koja je dobila i provela sredstva EU projekata, i pritom zaposlila troje otočana. Općina je udrugu podržavala besplatnim prostorom u Stomorskoj, no kada je Buđenje dirnulo u projekt da se na djelomično općinskom zemljištu podigne golemi vinograd, preko noći je, kaže, nestala sva podrška, i općine i županije i lokalnog stanovništva.

Još veći problem od plaža su morske luke i sidrišta te koncesije koje je potpisao hns-ov Ivan Vrdoljak a koje se odnose na istraživanje plina

Zajedno sa Zelenom akcijom i udrugom Sunce iz Splita inzistirali su na tome da investitor izradi studiju utjecaja na okoliš jer velik dio zemljišta spada pod ekološku mrežu Evropske unije Natura 2000, pa za takvu studiju postoji zakonska obaveza. Suhozidi su samljeveni u građevinski materijal, a opasnost od odrona zbog radova teške mehanizacije prijetila je spiljama kojima obiluje južna strana otoka. ‘Županija je odbila sve naše zahtjeve. Sunce je tu odluku srušilo u Ministarstvu zaštite okoliša, ali onda su se opet povukle veze i projekt je prošao ispod stola. Investitor i dan-danas radi bez studije o utjecaju na okoliš, a sada se već priča i o prenamjeni zemljišta’, ispričala nam je.

Kada je autobus pun otočana otišao na studijsko putovanje u Bruxelles, na poziv neovisnog zastupnika u Evropskom parlamentu Davora Škrleca, shvatili ste da dijelite zapanjujuće slične brige. Koji su najveći problemi otoka i otočana?

Unatoč tome što otoci obiluju prirodnim, poljoprivrednim, pa i stambenim resursima, nedostaje novca za investiranje i ljudi s vještinama nužnima za razvoj otoka, a mlade ljude izuzetno je teško na njima zadržati. Problem je i dislociranost, kao i niska svijest stanovnika o problemima koji se događaju. Uskoro će se na otocima dogoditi velike demografske promjene jer staro lokalno stanovništvo izumire, zajedno sa starim znanjima i zanatima, a mladi se time ne žele baviti. S druge strane primjećujemo dvije vrste doseljavanja na otoke, onih koji investiraju isključivo radi stjecanja profita, koji na otocima provedu po nekoliko mjeseci godišnje i sa sobom odnesu cijeli kapital koji zarade. To je crpljenje resursa bez reinvestiranja i predstavlja ogroman problem. Druga skupina su ljudi s razvijenom sviješću, uglavnom mlađi penzioneri koji bježe od urbanog života. Potencijal otoka su i digitalni nomadi, ljudi koji ne trebaju ured da bi radili, već su im dovoljni laptop i dobra internetska veza.

Sustav ne valja

Pokret otoka naročito je postao vidljiv za vrijeme pokušaja koncesioniranja Zlatnog rata. Kako ste su uključili u taj slučaj?

Slučaj Zlatnog rata na neki nas je način sve osvijestio. Pokret otoka zamišljen je kao društveno poduzeće koje mapira i umrežava ljudske i prirodne resurse s ciljem povratka ljudi s prijeko potrebnim vještinama. Iako nismo aktivistička mreža, kada su nas pozvali iz Bola nakon odluke Županijske skupštine o dodijeli koncesije, uključili smo se s ciljem da ujedinimo Boljane, ali i da apeliramo na njihovu solidarnost, da to ne bude samo borba za Zlatni rat, već da svi zajedno pomažemo drugim otocima kada budu imali iste probleme. Sudjelovali smo na tribini, nakon koje je počeo pritisak na županiju. Ukinuta je koncesija, župan Zlatko Ževrnja morao je odstupiti, ali nakon toga sve se utišalo, koncesijska odobrenja su podijeljena i ljudi su se opustili.

Bili smo pozvani da se priključimo izradi novog Zakona o pomorskom dobru, nakon čega smo ministarstvu poslali zahtjev za ulazak u radnu skupinu, ali do danas nismo dobili nikakav odgovor

Odmah zatim uslijedile su aktivnosti oko Zakona o koncesijama?

Iako smo se fokusirali na plaže jer su bile aktualne i korisne za senzibiliziranje ljudi, naravno da smo svjesni da su ugrožena sva pomorska dobra, uključujući i cijelo teritorijalno more, njegovo podmorje, te biljni i životinjski svijet. Još veći problem od plaža su morske luke i sidrišta te koncesije koje je potpisao HNS-ov Ivan Vrdoljak a koje se odnose na istraživanje plina. Kada smo se počeli baviti plažama, shvatili smo da nemamo pojma tko ima kakvu koncesiju, na koliko godina, što mu piše u ugovoru, na koji način upravlja, smije li naplaćivati. Shvatili smo također i da je sve puno kontradikcija, pa tako primjerice Ustav svim građanima jamči pravo na uživanje javnog dobra, dok je s druge strane u vrijeme vlade Jadranke Kosor donesena uredba kojom se plaže klasificiraju kao slobodne plaže, plaže s naplatom i plaže s naplatom i ogradom. Za tu ćemo uredbu tražiti provjeru ustavnosti.

Rekapitulirajmo koje su najveće opasnosti od Zakona o koncesijama, koje će biti njegove implikacije?

Zakon u odnosu na onaj stari nije bitno drugačiji, ali upravo u tome i jest problem jer je evidentno da sustav ne valja. Zakon praktički legalizira privatizaciju, jer unatoč tome što se nad pomorskim dobrom ne stječe puno vlasništvo već koncesija na određeni rok, temeljno je pitanje što će iza njih ostati ako se resurs iscrpi i devastira, a novac odnese. Lokalna zajednica nema apsolutno nikakav upliv u načine na koje će se javno dobro koristiti, investitor nema obavezu reinvestirati u zajednicu ni zapošljavati lokalno stanovništvo, već ga jednostavno istiskuje.

Ranija je praksa bila da lokalne samouprave daju zasebna koncesijska odobrenja za kafiće, ležaljke, akvaparkove i slično, pa bi svatko radio svoj posao, uglavnom su to bili lokalci. Sada će, međutim, jedan koncesionar dobiti koncesiju za sve te poslove i odlučivati koga će zaposliti. Veća područja bit će koncentrirana u rukama manjeg broja ljudi. Iako i na lokalnoj razini ima pogodovanja i korupcije, u teoriji bi lokalnim zajednicama bilo bolje da se odluke donose na nižim razinama, na koje je i lakše utjecati. No sada će o svemu odlučivati županije, od natječaja preko provođenja i načina odabira koncesionara pa do donošenja odluka o načinu upravljanja, a općina o tome ne mora čak ni biti obaviještena.

Naročito ste upozoravali na mogućnost da se koncesija koristi kao založno pravo kod banaka?

Izuzetno je opasno to što će koncesionari morati imati puno više novca da bi dobili veća područja, pa će se morati zaduživati. Ukoliko ne budu vraćali kredite, banke će bez problema dolaziti u posjed ugovora o koncesiji, bez obaveze da ikome podnose račune o tome što će se dalje događati s koncesijom, postat će de facto vlasnici.

Problem je i što postoje zakoni koje donosi Sabor, uredbe koje donosi Vlada i pravilnici koje donose lokalne samouprave, a ti se dokumenti često međusobno potiru. Što se tiče same Uredbe kojom se ocjenjuju ponude, ona je izuzetno komplicirana i podložna manipulacijama i smatramo da je treba redefinirati jer ne vodi računa ni o ekološkoj ni o socijalnoj komponenti koncesije. Osim toga, postoje fiksni i varijabilni dio ulaganja, pri čemu se investitor poslovnim planom na temelju kojeg dobiva koncesiju ne obavezuje uložiti postotak od iznosa iz poslovnog plana već od prikazanog prihoda. Primjerice, može u natječaju reći da će uložiti pet milijuna, ali kasnije, uz pomoć manipulacija, platiti postotak od dva milijuna.

Treba biti na oprezu

Splitsko-dalmatinska županija nedavno je odgodila donošenje pravilnika o korištenju pomorskog dobra na području županije, a Pokret otoka uputio je 13 amandmana na taj pravilnik. Što ste sve tražili?

Činjenicu da je županija uopće odlučila izraditi pravilnik vidimo kao pozitivan korak, jer za to ne postoji obaveza, već je stvar dobre volje županija da na svom području urede dodjeljivanje koncesija. Prvi nacrt pravilnika koji je županija poslala na savjetovanje lokalnim samoupravama bio je jako loš, ali u drugom nacrtu izbačena je primjerice mogućnost ograđivanja plaža i angažiranja zaštitara, što znači da je usvojeno dosta prijedloga lokalnih samouprava.

Prije nego što je glasanje o pravilniku odgođeno za rujan, Pokret otoka izradio je amandmane koje je u naše ime iznio županijski vijećnik SDP-a Damir Krstinić, i većina toga trebala je biti usvojena. Međutim, rečeno nam je da neki prijedlozi koje smatramo izrazito bitnima neće biti prihvaćeni, primjerice onaj da se na jednom mjestu učine dostupnima svi dokumenti koji se tiču koncesija. Isto tako, županijski vijećnici tvrdili su da postoji registar koncesija, ali kada smo se krenuli time baviti shvatili smo da, da biste dobili informacije iz registra, morate znati OIB koncesionara, naziv davatelja koncesije, datum potpisivanja ugovora. Dakle sve one podatke koje želite saznati iz registra morate unaprijed znati, pri čemu registar nije ažuriran od 2012. godine. Unatoč svemu tome županijska vlast odbila je usvojiti naš prijedlog s argumentom da se takve stvari ne rješavaju pravilnikom nego zakonom, a to nije napravljeno novim Zakonom o koncesijama. Zato će Pokret otoka napraviti mapu cijele obale i u nju uključivati dojave o devastacijama i drugim problemima.

Što je još bilo sporno u nacrtu pravilnika?

Tražili smo i da se izbaci mogućnost postavljanja ograde, kao i kontradikcija da u jednom članku piše da koncesionar nema pravo rasprostrijeti ležaljke prije nego što su prodane, ali se u idućem članku iz toga izuzimaju svi koji imaju nesklopive ležaljke. Isto tako, sadašnje je pravilo da 40 posto koncesionirane površine može biti pod ležaljkama, ali nije jasno misli li se samo na plažu ili na cijelo područje, što znači da koncesionar može napuniti cijelu plažu ležaljkama i da to još uvijek bude 40 posto ukupne površine. Međutim, pravilnikom je sada predviđeno da koncesionar kao dio natječajne dokumentacije priloži i plan upravljanja s takvim detaljima. Mi smo tražili da se udio smanji na 30 posto i da samo jedna trećina od toga smiju biti nesklopive ležaljke.

Također, postoji i članak koji kaže da se pravilnik ne odnosi na plaže koje su teže dostupne ili su površinom male, pa nemaju ekonomsku vrijednost. Tražili smo da se taj članak briše i da se takve plaže uopće ne daju u koncesiju ako nemaju ekonomsku vrijednost. To je izuzetno opasan članak jer bismo mogli izgubiti najvrjednije divlje plaže, primjerice Stinivu na Visu.

U pripremi je i novi Zakon o pomorskom dobru. Jeste li ga imali priliku vidjeti?

Znamo da cirkulira nekakav dokument koji je tajan, ne znamo je li oformljena radna skupina i ako jest, na kakav način. Bili smo pozvani da se priključimo izradi novog zakona, nakon čega smo ministarstvu poslali zahtjev za ulazak u radnu skupinu, ali do danas nismo dobili nikakav odgovor od osobe koja nas je pozvala da se uključimo, državne tajnice zadužene za more Maje Markovčić Kostelac. Ljudi koji su vidjeli nacrt zakona kažu da je on štetniji od postojećeg i da ne rješava problem manjkavosti nadzora korištenja koncesija. Dobar primjer te manjkavosti je splitska plaža Bene, koju je na mutan način dobio sin predsjednika Županijske skupštine Petroslava Sapunara. Njemu je koncesija poništena ali ne i oduzeta zato što po postojećem zakonu o pomorskom dobru ne postoji uređen način kako se oduzima koncesija. Novi natječaj mora se raspisati u roku od šest mjeseci, što znači da koncesionar može još šest mjeseci raditi legalno.

Jedan od najvećih problema je i to što u mnogim slučajevima granica pomorskog dobra uopće nije određena, pa bi u zakonu trebalo stajati da se u takvim slučajevima koncesije ne mogu davati. Osim toga, upravljanje pomorskim dobrom mora biti usklađeno s prostornim planovima, ali mnoge općine ih nemaju ili nemaju detaljno uređene prostorne planove. U svakom slučaju, treba biti na oprezu oko ovog i drugih zakonskih prijedloga jer je Vlada odredila rok od šest mjeseci od donošenja Zakona o koncesijama da izmijeni još 30 zakona koji su s njim povezani i kojima će se odlučivati o resursima u državnom vlasništvu.