Zbog pogoršane epidemiološke situacije prinuđeni ste odgoditi ovogodišnji festival Sa(n)jam knjige u Istri, iako ste tokom cijele godine gradili koncept pažljivo prilagođen nastaloj situaciji. Kako ste prelomili tu odluku?
Teško, no i nije bilo pravog izlaza osim odgode Sajma. Odluka Nacionalnog stožera o ukidanju sajmova i sve teža epidemiološka situacija nisu nam dali prostora za drugačiju odluku, iako je Sajam bio potpuno spreman za porinuće. Ta je odluka došla na kraju jednog stvarno turbulentnog puta. Prije prvog lockdowna imali smo razrađenu temu 26. Sajma, pet potvrđenih inozemnih autora, prvu strukturu programa. Od svega smo morali odustati, kao što smo morali odustati od našeg festivala dječje knjige Monte Librić koji je, baš kao i Sajam, bio potpuno pripremljen prije nagle odgode. Ovaj novi model Sajma radili smo dugo i strpljivo, a raditi novi model zahtjevno je i bez korone. I to je bilo najteže u stvaranju ovogodišnjeg Sajma – odbacivati najbolje ideje jer znaš da nemaš slobode provesti ih. Na kraju, činilo nam se da smo uspjeli. Nakon visokog adrenalina i svih uzbuđenja u pripremi Sajma ostaje u vama samo pustoš. No istovremeno smo obavijeni toplinom i podrškom koje nam pružaju izdavači, autori i najviše naša publika koja nam poručuje: bit ćemo strpljivi, čekamo vas na Usponu, u Srcima.
Brojni organizatori kulturnih događanja pribjegli su predstavljanju preko online platformi. Naveli ste da za Sajam takav način rada nije opcija?
Strategija u kulturi koja nije javno izrečena, ali se osjeća, a glasi "prebacite se u virtualni svijet", u mnogim segmentima kulturnog i umjetničkog djelovanja jednostavno ne funkcionira, pa tako ni u našem slučaju. Tko god je bio barem jednom na pulskom Sajmu, znat će o čemu govorim. Riječ "normalnost" ne pripada onome što naš književni festival jest u svojim temeljima. Mi nikad nismo bili ni staronormalni pa ne znam kako bismo se sad priklonili novonormalnom. Pulski je Sa(n)jam mjesto neobične atmosfere, dodira, zagrljaja, opuštenosti. Toga vam u virtualnom svijetu nema. Ne znam što bismo mogli dobroga i kvalitetnoga napraviti nakon BBC-jevih emisija o književnosti ili pak intervjua s piscima koji su rađeni s pet kamera. Mi smo festivalci, nismo TV-producenti. Ljudi su već zasićeni maglovitim slikama autora koji u pozadini imaju kućne biblioteke, njihovim napetim licima dok pokušavaju dokučiti što ih pita lik s druge strane mreže. Mi im takve slike ne želimo priuštiti. Živa publika, ma koliko malobrojna, ono je što nosi svaki festival i mi želimo raditi za nju.
Koji su vaši daljnji koraci u organiziranju festivala?
Imamo potpuno spreman festival. Svi naši ovogodišnji autori potvrdili su dolazak na Sajam u novom terminu. U trenutku kad budemo vidjeli da je moguće raditi Sajam, ne treba nam više od dva tjedna da ga ponovno pokrenemo. Sad se samo moramo naučiti čekati i paralelno stvarati prosinački Sajam 2021. Dakle, imat ćemo dva sajma u sljedećoj godini. Ovaj 26. će, kao što se zna, biti u znaku poezije, a prosinački, 27., ima za temu Ljubav. Ne znamo koliko će biti sretna, ali sigurno je, čeka nas uzbudljiva 2021. godina.
