Proslavimo dostojanstveno i tu važnu obljetnicu: upravo je krenula četvrta godina otkako je ministar kulture Zlatko Hasanbegović rezolutno otpilio neprofitne medije iz sustava javnog financiranja. Zadržao je u njemu komercijalne, striktno privatne i visokoprofitne, naravno. Neprofitni su primali ni pet milijuna kuna godišnje, a ovi drugi oko 165 milijuna. Ali greška je misliti da je to slučajno bio prvi Hasanbegovićev ministarski potez. Njegovim je ukazom samo ovjereno da neprofitni iliti mediji zajednice najbolje vrše ulogu vjerodostojnog informatora javnosti i nadglednika javnih politika te zaštitnika univerzalnih društvenih vrijednosti, ustavnih i civilizacijskih. Da nije baš tako, naime, ne bi njemu ni bili zasmetali.
No danas, neprofitni su mediji tako opet na onoj točki gdje su tavorili i koju godinu prije udara Zlatka Hasanbegovića, dok za njih još nije ni bilo iole ozbiljnog sustava financiranja. Uglavnom hiberniraju, oskudnih produkcija i nikakvih plaća. Na životu se održavaju uz rijetke pojedinačne ispomoći te vatrogasne mjere poput crowdfundinga, i samoeksploatacijom.
Lanjskog proljeća, međutim, konačno je raspisan natječaj oko kojeg se slila sva državna lažna briga za te medije. Hasanbegović je barem bez uvijanja dao na znanje što misli o neprofitnima, dok njegova nasljednica i kolegica iz HDZ-a Nina Obuljen Koržinek od preuzimanja ministarstva ujesen 2016. godine igra tu istu igru na sasvim drukčiji način. Jer u centar priče o neprofitnima dospjelo je namjenskih oko 30 milijuna kuna, uglavnom porijeklom iz Europskog socijalnog fonda, a koje je za tu svrhu namaknula prethodna vlast, ona s lijevog centra. I kako je tu mogućnost i svotu zatekla tad, tako na njoj ministrica drži čvrsto ruku i sad, ne puštajući da se potencijal transakcije pretvori u medijski proizvod.
Iako je prošlo devet mjeseci od natječaja za diobu prve polovine spomenutog iznosa, rezultata još nema. Obratili smo se, za svaki slučaj, Ministarstvu kulture i Zakladi za razvoj civilnog društva, kao tzv. posredničkom tijelu druge razine u toj proceduri, da ih ponovno priupitamo o sudbini čitavog procesa i novom predviđenom roku njegova svršetka. Ministarstvo nas je, očekivano, samo uputilo na Zakladu, a iz nje smo dobili informacije koje smo već i znali. Konkretno, to da i dalje nije završen postupak ocjene kvalitete upućenih prijava medija zajednice. Rok u kojem se očekuje epilog, također, još uvijek je totalna misterija.
Evidentna istina je nadalje samo jedna, a do nje lako možemo doći i sami. Ministarstvo kulture pod ravnanjem HDZ-a, bez obzira na ime ministrice ili ministra, krajnje uspješno održava zamrznutima sredstva iz EU-fondova namijenjena neprofitnim medijima. Taj frižider od institucije već četiri godine, i od toga preko tri u mandatu Nine Obuljen Koržinek, naprosto pušta da novac bezrazložno leži i čeka, evo, puni jedan olimpijski ciklus. Dobro, nije bezrazložno, jer to je valjda i stvarni cilj HDZ-a: da se novac neprofitnima ni ne podijeli ili da se podjela odgodi koliko je god moguće.
A moguće je, i nemojmo se iznenaditi ako se ista priča nastavi i dogodine. Ministarstvo kulture pokazuje sve znakove daljnjeg zanemarivanja svog posla, pa ni davno najavljivana nova i bolja državna medijska strategija nije još na vidiku. Sasvim u skladu s ministričinim starim izjavama da se to ministarstvo ne bi ni trebalo baviti medijima. Ali barem je jasno da se time ukupno ide na ruku onima jačima koje ona neskriveno favorizira – velikim komercijalnim medijima.
