Kako se loptati migrantima bez suvišnih zašto film je koji u posljednje vrijeme gledamo s poljsko-bjeloruske granice. Razlozi zbog kojih se migrante koristi kao loptu su političke naravi, što, naravno, svi uključeni u loptanje niječu. U pograničnom pojasu je nekoliko tisuća migranata iz bliskoistočnih zemalja. Oni ne mogu naprijed, kamo žele, a ne mogu ni nazad, odakle su došli. Žele u Europsku uniju, vjerojatno u Njemačku, a da bi došli do Njemačke (za koju je pitanje da li ih želi, jer 2015. i politika otvorenih vrata za migrante su prošlost) moraju preći preko Poljske. U granično područje su došli iz Minska, a nazad u glavni grad Bjelorusije ne mogu jer ih tamo ne žele vidjeti bjeloruske vlasti. I tako oni po hladnoći zaglavljeni čekaju da vide što će biti s njima i hoće li konačno naprijed ili možda ipak nazad, sve do zemalja iz kojih su krenuli na put.
Europska unija, a Poljska posebno, optužuju predsjednika Bjelorusije Aleksandra Lukašenka i tvrde da je on krivac za novu rundu krize. Povod za njegovo dovođenje migranata u Bjelorusiju i njihovo usmjeravanje prema Europskoj uniji (osim Poljske, još i Litvi i Latviji) jesu sankcije koje su mu nametnute nakon prošlogodišnjih predsjedničkih izbora. Dakle, Lukašenko se osvećuje Europskoj uniji i pokušava je destabilizirati, a uskoro će imati još i više razloga za osvećivanje jer mu EU sprema nove sankcije. Bjeloruski predsjednik sve to negira. S druge, europskounijske, strane žice je Poljska koja je i 2015. godine bila izrazito antimigrantski raspoložena, iako se Poljaci baš i nisu nagledali migranata niti je ona bila cilj njihova putovanja.
Poljske vlasti optužuju bjeloruske da migrante opskrbljuju svime potrebnim za prelazak granice: suzavcem, šok-bombama (sve za sukob s poljskim snagama sigurnosti), škarama za rezanje žice i drugim. Bjelorusija i to negira. Poljske vlasti optužuju bjeloruske i da podjaruju migrante, a posljedica toga su sukobi migranata s poljskim snagama sigurnosti. U utorak su poljske snage protiv migranata koristile vodene topove. Oni su pak bacali kamenje i druge tvrde predmete preko granice na njih. Jedan je graničar teže ozlijeđen i u bolnici. Sve te informacije do nas uglavnom ne posreduju novinari nego vlasti, u slučaju ozlijeđenog graničara poljske. Novinarima i aktivistima organizacija za ljudska prava gotovo je onemogućen pristup u pogranično područje i s poljske i s bjeloruske strane. Plin, o kojem se ove jeseni ionako mnogo piše i govori, potencijalno je poželjno sredstvo za razrješavanje situacije na granici. Lukašenko je zaprijetio da će zavrnuti ventil na plinovodu i obustaviti isporuku plina zemljama EU-a. On to može učiniti, ali već najava toga nije se svidjela predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu. Ipak tim plinovodom ruski plin kola prema EU-u. Nakon Putinovog nježnog komentara Lukašenkove najave to je, barem za sada, skinuto s dnevnog reda. Poljske vlasti razmišljaju kako da uključe NATO u krizu. Premijer Mateusz Morawiecki izjavio je da NATO mora poduzeti "konkretne poteze" kako bi riješio migrantsku krizu na granici. Poljska, Litva i Latvija raspravljaju hoće li zatražiti konzultacije na temelju članka 4. Sporazuma o NATO-u. U tom je članku zapisano da svaka članica može zatražiti konzultacije kada smatra da su ugroženi njen teritorijalni integritet, politička neovisnost ili sigurnost.
Zrakoplovne kompanije koje su iz Iraka prevozile migrante do Minska obustavile su takve letove. Trenutačno se pokušavaju organizirati čarter letovi u suprotnom smjeru – iz Minska nazad u Irak. U Minsku se prijavilo 150 do 200 Iračana za takav let i oni će vjerojatno uskoro biti vraćeni kući. Međutim, ni na to trenutačno ne mogu računati migranti zaglavljeni na granici. Njima bjeloruske vlasti ne dopuštaju povratak u Minsk i registraciju za let. Aktualna kriza pokazuje i koliko je malo potrebno za krizu, posebno kada se ona dugo krčka i povremeno podgrijava. Na granici je oko 4.000 migranata, što jedva da je fusnota u usporedbi s brojem migranata koji su u EU ušli 2015. godine. Njima prodor priječi oko 20.000 pripadnika poljskih snaga sigurnosti.
