KAPITALIZAM; društveno-ekonomski sistem temeljen na modelu inicijalne imovine (tal. capitale, posjed) koja je polazište za ulaganja, investicije s ciljem ostvarivanja daljnje dobiti, to jest profita. Temelje kapitalizma čine kategorije poput privatnog vlasništva, akumulacije kapitala, tržišta, ekonomskog rasta, profita, konkurencije, ulaganja...
U zbilji su rijetki "čisti" modeli kapitalizma, najčešće je riječ o hibridnim formama koje su danas neizbježno određene i udjelom korporativnog, te financijskog kapitala. Ako tragamo za nekom određujućom, intrinzičnom karakteristikom ovog sustava, takvu bismo mogli pronaći u ambiciji neprestanog, neobuzdanog rasta. Logika kapitalističkog rasta i širenja istovremeno je i praksa stalnog izrabljivanja i iskorištavanja svega i svih – ljudi, životinja, ekosustava... planeta općenito – u ime profita, s katastrofalnim učincima po društvo i prirodu.
Socijalno-klasni antagonizam i posljedična društvena raslojenost krucijalni su mehanizmi za održavanje kapitalističkih režima. No kapitalizam je i više od ekonomskog sistema, nekritički ga se povezuje s ideologijom liberalne demokracije, političkim slobodama, ljudskim pravima, civilnim društvom itd. Na prostoru SFRJ, upravo suprotno službenim tumačenjima kroz tranziciju, nije trebalo čekati na urušavanje socijalističkog poretka, raspad jedne zemlje i uspostavu novih nacionalnih država, kako bismo došli u dodir s elementima kapitalizma. Sintagma "tranzicija prije tranzicije" dobro ukazuje na početke ekonomsko-političke, ali i društveno-kulturne transformacije jugoslavenskog socijalističkog modela u pravcu svojevrsnog tržišnog gospodarstva, a u kombinaciji s relativno visokom razinom socijalno odgovornih politika, koju pratimo barem od sredine 1960-ih. Takva matrica – koja, naravno, nije mogla biti neposredno ideološki izrečena, ali je praktično izvedena – logična je rezultanta tržišno-ekonomskih elemenata koji su ugrađeni u verziju jugoslavenskog samoupravnog socijalizma početkom 1950-ih.
U 1990-ima mehanizmi kapitalizma postaju samorazumljiv dio tranzicijskog paketa. Uvide o očito poraznim društvenim učincima tranzicije – koji se polako oblikuju nakon duge omamljenosti nacionalnim romantičnim naracijama o "željno iščekivanim osamostaljenjima" – kritički intonirani glasovi ispravno nadopunjuju tezama da je cijena "nastanka" nacionalnih država, u okviru liberalne demokracije, bila i uvođenje "divljeg" kapitalizma te posljedično rastakanje, u većoj ili manjoj mjeri, modelâ socijalne države.
Drugim riječima, iako smo na referendumima izglasavali "tisućljetne snove" – da bit ćemo "svoji na svome" – time smo praktički samo pripustili trojanskog konja i pokorno se smjestili pod kapitalističke skute. Ovaj put u verzijama karakterističnima za kolonijalizam 21. stoljeća.
