Wise Guy: David Chase and The Sopranos (HBO Max)
Točno četvrt stoljeća nakon premijere "Sopranosa", oskarovac Alex Gibney odlučio je analizirati njihov značaj u vrhunskom dvodijelnom dokumentarcu, ispisavši svojevrsno ljubavno pismo jednoj od najutjecajnijih serija u povijesti televizije. Budući da su se "Sopranosi" bazirali na dotad nezamislivoj ideji psihoanaliziranja mafijaškog bosa, autor je njihovog tvorca Davida Chasea odlučio staviti u istu ulogu, smjestivši intervju u rekreiranu ordinaciju dr. Melfi. Premda uvjeren kako je reminiscencija najniži oblik komunikacije, što jasno kanalizira i kroz Tonyjev lik, Chase se ipak osvrnuo na godine produkcije, a prije toga – nerado i vrpoljeći se, poput svog antijunaka u istom položaju – i na vlastito odrastanje u New Jerseyju, uz majku koja je neodoljivo podsjećala na Liviju Soprano.
Vođen pretpostavkom da je Chase kroz lik Tonyja kanalizirao samoga sebe i mračne predjele vlastite ličnosti oblikovane nesmiljenom matronom i životom u nasilnom kvartu, Gibney istražuje ideju da je autor, nespreman na ikakve kompromise s produkcijskim zahtjevima HBO-a, serijom pokušavao zaliječiti te rane traume, bez obzira na ishod. Ispostavilo je ipak da je serija polučila trenutan uspjeh kod publike i kritike, a usput i utrla put nekim novim autorima s nekonvencionalnim pričama. Kroz mnoštvo zabavnih anegdota pripovijeda se i o rađanju zvijezde i specifičnom odnosu Chasea i Jamesa Gandolfinija, koji su, povezani mračnim humorom i dankom koji su im uzele uloge u kojima su se zatekli, razvili jedinstveno prijateljstvo. Naravno, raspravlja se i o otvorenom kraju priče, pa svi poklonici sage o obitelji Soprano, ili oni koji će to tek postati, mogu provjeriti što je točno Chase kanio poručiti svojim čuvenim naprasnim rezom koji ni danas ne prestaje izazivati polemike.
My Brilliant Friend (HBO Max)
Šest godina od premijere TV-adaptacije proslavljenih "napuljskih romana" Elene Ferrante, konačno je izašlo i posljednje poglavlje tetralogije, bazirano na romanu "Priča o izgubljenoj djevojčici". Lila i Lenù sad su već zrele žene (igraju ih nove glumice Irene Maiorino i Alba Rohrwacher) koje se nakon udaljavanja opet povezuju, vraćajući nas ponovno u fascinantni Napulj u kojem se sociokulturni kontekst ni u osamdesetima nije osobito promijenio od njihova djetinjstva. Sredina je to u kojoj i dalje bujaju siromaštvo, nasilje, mačizam i mizoginija koji se u ovoj sagi, za razliku od "Sopranosa", istražuju kroz žensku vizuru. Izazovi društvene epohe s kojima se, svaka sa svojim alatima, Lila i Lenù suočavaju nastojeći preživjeti i nadići opresivno, nasilno i kriminalno okruženje koje ih je formiralo i uvjetovalo im reakcije, postaju sve teži i opasniji kako protagonistkinje sazrijevaju; osim mafije i fašističkih nasilnika, u kvartu se pojavio i ozbiljan problem s drogom.
No unatoč nestalnoj i natjecateljskoj dinamici njihova prijateljstva – osnovne teme ove priče – u kojoj jedna drugoj predstavljaju izvor svih frustracija, želja i ljubomora, njihov međuovisnički odnos (u kojemu su se kalile po mjeri jedna druge, istodobno se očajnički trudeći razlikovati), opstaje sve do tragedije koja pogodi Lilinu obitelj i tu nekoć moćnu i nezaustavljivu ženu dovede prvo do ruba ludila, pa potom i nestanka. Priča se tu vraća na početak, opisavši krug, kad već ostarjela Lenù saznaje za njen nestanak pa odluči zapisati složenu povijest njihovog šezdesetogodišnjeg prijateljstva. Vjerno i obzirno prateći izvornik, uz audiovizualni doživljaj koji savršeno komplementira kronotop priče i usput demonstrira razvoj filmskih stilova kroz prikazana desetljeća, komotno se može ustvrditi da se radi o remek-djelu i možda najboljoj adaptaciji književnosti u povijesti televizije.
The Penguin (HBO Max)
Nastala kao spinoff filmskog "Batmana" iz 2022., u kojem je Pingvina sjajno odigrao neprepoznatljivo maskirani Colin Farrell, koji ovdje reprizira ulogu, ova je priča iz DC-jevog univerzuma fokusirana na razbojnika srednje razine koji postaje šef gothamske mafije i svim žrtvama koje u to ime dobrovoljno podnosi. Transformacija nekadašnjeg prezrenog nasilnika Oswalda Cobblepota u glavešinu Oza Cobba motivirana je žudnjom za poštovanjem i majčinim poticajima da dokaže svoje kapacitete, još jednom, kao kod Livije Soprano, naglašavajući presudnu ulogu majčinskog odgoja u rađanju sociopatske ličnosti. U glavnoj ženskoj ulozi pojavljuje se Cristin Milioti, sjajno odigravši Pingvinovu antagonistkinju u seriji koju kritika već naziva najboljom adaptacijom nekog stripa dosad.
