Krajem prošle godine pisali smo o tročlanoj porodici Tanjga iz sela Oćestovo kod Knina koja živi u jako teškim životnim uvjetima. Ni šest godina nakon povratka iz Srbije, Tanjge nisu uspjeli ostvariti uslove života dostojne vremena u kojem živimo. U tuđoj kući koja je u jako lošem stanju, bez najosnovnijih kućanskih aparata, u nekoliko kvadrata borave dvoje bolesnih roditelja i tridesetčetvorogodišnja kći u teškom depresivnom stanju. Tada smo, užasnuti prizorima koje smo zatekli i zbog bespomoćnosti ovih ljudi, pozvali sve one koji su u mogućnosti, da se jave i pomognu. Nakon objave priče o Tanjgama, mnogi to jesu učinili, i svojim prilozima pomogli da se obitelji bar za početak osigura krov nad glavom.
Stevo i Nada Tanjga, zajedno s kćeri im Jelenom, iz izbjeglištva u Srbiji ponovo su se vratili u rodno selo Oćestovo, vjerujući da će na komadiću svoje zemlje moći pristojno živjeti i prestati sa seobama iz jednog u drugi prihvatni centar što je bio slučaj svih godina provedenih u izbjeglištvu. Iako ne preterano stari, ali dovoljno oslabljeni bolešću, neimaštinom i lošom srećom koja ih je pratila, Stevo i Nada u Srbiji se nisu snašli. Nisu stekli imovinu koju bi mogli smatrati svojom, a nakon zatvaranja prihvatnih centara u kojima su boravili, bili su donekle i prinuđeni da se vrate. Uz pomoć UNHCR-a, spakovali su nešto starih stvari koje su jedine posjedovali i došli u Oćestovo, u tuđu kuću koja im je ustupljena na korištenje. U jednoj sobi smjestili su njih troje, dvoje roditelja u šestoj deceniji života, i Jelenu koja je zagazila u trideset i četvrtu. Nemaju kupatilo, nemaju vodu, a sva imovina su im raspadnuti trosjed, stol i tri vojničke stolice koje su ponijeli sa sobom iz izbjegličkog centra.
Stevo Tanjga pije lijekove, preživio je dva infarkta i ne bi smio raditi fizičke poslove, ali drugog izbora nema kako bi porodica preživjela
Prije rata,Tanjge su živjele u Nadinoj porodičnoj kući koju je dobila u nasljedstvo od majke. Nakon povratka, tamo više nisu mogli. Narušena godinama i vremenom, kuća je bila neuseljiva. Za adaptaciju i prilagođavanje ove kuće potrebama boravka jedne porodice, potrebna su određena ulaganja, a za njih naravno financijska sredstva koje Tanjge nemaju.
Nadina kuća bi se mogla adaptirati kako bi ova tročlana porodica konačno dobila svoj krov nad glavom, jer ima tri prostorije dovoljne za sve njihove potrebe. Uz konsultacije sa ljudima koji se razumiju u građevinske radove, zaključeno je da je neophodna kompletna sanacija krova koji je bio pred urušavanjem, kako bi se bilo šta dalje moglo raditi. Na apel za pomoć Tanjgama mnogi su se odazvali, i u vremenskom periodu od nekoliko mjeseci, sakupljeno je 21.000 kuna koliko je bilo potrebno za građu po procjeni izvođača radova.
Kako Tanjgama nije mogao biti otvoren račun na koji bi sredstva bila direktno uplaćivana, a sve zbog zakonskih propisa koji bi doveli do toga da im se ukine redovna socijalna pomoć, račun za uplate otvoren je preko Srpskog narodnog vijeća u Zagrebačkoj banci - swift: ZABA HR 2X; iban: HR52236000015001.
Kada su sredstva pribavljena, od nekoliko ponuda za sanaciju krova, u Kninu je pronađena tvrtka koja je prihvatila posao. Za samo nekoliko dana, Tanjgama je kompletno izgrađen novi krov na kući koja je u Nadinom vlasništvu. Sve to unijelo je novi dašak nade u novi početak, ali je, nažalost, tu sve i stalo. Stevo, Nada i Jelena i dalje su u tuđoj kući, u istim neuslovima života. Kako bi se preselili u svoju kuću, neophodno je urediti dvije sobe i kupatilo, ali sredstava za to više nema.
- Odlično je ovo napravljeno i ja sam zahvalan svim ljudima koji su pokazali da žele pomoći, koji su pomogli da se napravi krov i kuća dovede u funkcionalno stanje. Znam da je svima teško i da nemaju svi mogućnosti pomoći, ali eto, opet molim one koje mogu i koliko mogu, da nam pomognu da se najskromnije izrade ove tri prostorije. Nama ne treba ništa specijalno, samo kupatilo i sobe u kojima možemo prespavati. Vodu možemo koristiti iz bunara i provesti je u kupatilo, ali za to trebaju majstor, sanitarije i cijevi, koje mi nismo u mogućnosti platiti. Koliko nam je teško što smo u tuđoj kući, još nam je teže zbog naše Jelene koja ima ozbiljnih zdravstvenih problema, a zbog uslova u kojima živimo odbija i svaku vrstu pomoć. Za nas je lako, mi smo se na sve navikli, ali bar da nam je nju izvući iz svega lakše bi podnijeli - sa mukom i tugom priznaje Stevo.
Stevan je srčani bolesnik. Uz mnoge ostale zdravstvene probleme kojima ne daje previše na značaju, preživio je i dva infarkta. Ni Nadino zdravlje nije bolje, ali je boljka koja je muči mnogo gora od svega navedenog. Njihova ćerka Jelena teško je prihvatila situacije u kojima su se nalazili; doživjela je neku vrstu psihičkog šoka i povukla se u samoću slomljena depresijom te sada odbija svaki vid komunikacije s bilo kim osim članovima porodice.
- Živimo od 1.500 kuna socijalne pomoći, par ovčica i dnevnica koje Stevan u selu zaradi odrađujući teške fizičke poslove. Jelena ima zdravstvene probleme o kojima ne želi da se priča. Neophodne su joj pomoć i njega, ja sam svoje probleme potisla, a o Stevanu da i ne govorim. Trebao je ponovo na operaciju. Pije lijekove, preživio je dva infarkta i ne bi smio raditi fizički teške poslove, ali drugog izbora nemamo. Da su mi barem soba i kupatilo, da Jelena ima svoj prostor i da se ima gdje okupati, vjerujem da bi nam sve u životu bilo drugačije. Ovako, ona se srami izaći pred narod. Povukla se u sebe i ni sa kim ne želi da komunicira. To je ono što nam od svega najteže pada i najviše boli - rekla nam je Nada.
Uzevši u obzir sve okolnosti, jedino što nam preostaje jest da opet zamolimo sve one koji su na bilo koji način u mogućnosti pomoći, kako bi i ova tročlana porodica bar u nekoj skorijoj budućnosti, ostvarila bar najosnovnije uslove dostojne života u 21. veku.
