Prva njemačka "semafor-koalicija" postala je prošlost. Nakon što je 6. studenog ujutro pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima uzdrmala politički Berlin, kancelar Olaf Scholz pojavio se kasno navečer pred kamerama. Po tko zna koji put, pregovori koalicijskih partnera iz redova socijaldemokrata (crveni), neoliberalnog FDP-a (žuti) i lijevo-liberalnih Zelenih o saveznom proračunu za iduću godinu su propali.
Scholz je objavio kraj svoje vlade i odmah imenovao krivca: "Ministar Lindner je prečesto neutemeljeno blokirao zakone. Prečesto je pribjegavao sitnim stranačko-političkim taktikama. Prečesto je narušavao moje povjerenje." Kancelar, koji je dosad podržavao blokade i jednostrane poteze svog bliskog suradnika iz FDP-a Christiana Lindnera, odjednom mu je odlučio prestati popuštati. Dok je SPD-ov klub zastupnika pozdravio kancelara ovacijama, Lindner je optužio Scholza za "kalkulirani raspad ove koalicije".
Gotovo nijedna njemačka vlada nije bila manje popularna nego što je semafor-koalicija. Najavljena kao "koalicija napretka", ona nije uspjela ostvariti gotovo nijedan od planiranih ciljeva. Povećanje uporabe obnovljivih izvora energije sporo napreduje, a plan za prijevremeno ukidanje ugljena do 2030. odgođen je nakon obustave uvoza ruskog plina. Zbog štednje je ukinuto državno subvencioniranje elektromobilnosti, dok je stanogradnja praktički stala.
Samo je jedan projekt semafor-koalicija provela uspješno: jačanje vojnog naoružanja. Kao odgovor na ruski napad na Ukrajinu, Scholz je obećao da će Njemačka uskoro imati najveću konvencionalnu vojsku NATO-a u Europi, za što je vlada osigurala poseban fond od sto milijardi eura.
No razlozi prijevremenog raspada semafor-vlade su dublji. Njemački gospodarski model nalazi se u dubokoj krizi od početka pandemije koronavirusa. U ozračju rastućih geopolitičkih sukoba i protekcionističke politike SAD-a koja traje još od Trumpova prvog mandata, snažna usmjerenost Njemačke na izvoz postaje sve veći teret. Koncern Volkswagen nedavno je zaprijetio zatvaranjem nekoliko pogona u zemlji nakon što mu se dobit gotovo prepolovila.
Potrebna je promjena kursa ekonomske politike, ali ne postoji konsenzus o tome kako bi to moglo izgledati – čak ni među vladajućim strankama. Stranka Zelenih prijelaz na zeleni kapitalizam vidi kao priliku za očuvanje industrijske baze i snažnog izvozno orijentiranog njemačkog gospodarstva. "Naša vizija je vjetroturbina od zelenog čelika koja stoji na temeljima od zelenog cementa i električni automobil koji ne samo da ne ispušta CO2, već je također izrađen od zelenog čelika", ushićeno je izjavio ministar gospodarstva Robert Habeck.
No iza idilične vizije dekarboniziranog gospodarstva kriju se neumoljivi ekonomski interesi. Prema studiji državne razvojne banke (KfW), njemačko gospodarstvo je 2021. izvezlo ekološku robu u vrijednosti od 65 milijardi eura. S udjelom od 12 posto u svjetskoj trgovini, Njemačka je na drugom mjestu iza Kine, koja se iz kupca njemačke visokotehnološke robe sve više razvija u njezinog najvećeg konkurenta.
S druge strane, FDP dosljedno odbija opsežna državna ulaganja koja bi bila neophodna za reorganizaciju zelenog kapitalizma. Pritom koristi takozvanu dužničku kočnicu, zakon donesen za vrijeme kancelarke Angele Merkel koji ograničava novo državno zaduživanje neovisno o gospodarskim uvjetima na najviše 0,35 posto BDP-a. Veće zaduživanje dopušteno je samo u slučaju prirodnih katastrofa ili gospodarskih kriza. FDP se time predstavlja kao čuvar monetarističkog dogmatizma, u koji više ne vjeruje čak ni njegovo vlastito biračko tijelo – velike korporacije.
Tako je u rujnu lobi njemačke industrije BDI zatražio investicije u iznosu od 1,4 bilijuna eura do 2030. kako bi ostao međunarodno konkurentan. Scholz se nada da će raspadom koalicije uspjeti prikazati sebe kao socijalnu savjest kontroliranog ekološkog preustroja i poboljšati loš rejting svoje stranke. Međutim, većina koja bi podržala ovaj smjer nije na vidiku – prema anketama, opozicijski CDU s 32,5 posto podrške uživa dvostruko veću potporu od CDU-a.
Umjesto toga, uspon krajnje desnog AfD-a i socijalno konzervativnog i populističkog BSW-a ukazuje na sve dublje podjele unutar njemačkog društva, a pomak udesno posebno šteti stranci Ljevica. Nakon godina unutarnjih sukoba i podjela, stranka ulazi u novu fazu pod novim rukovodstvom. Ostaje neizvjesno hoće li do izbora 23. veljače 2025. uspjeti mobilizirati dovoljno birača za povratak u Bundestag.
