Pobornici kriptovaluta u prvi su se mah silno razveselili. Ali hladan tuš je slijedio odmah. Ne uvodi Kina svoju kriptovalutu, kako su oni povjerovali, već sasvim suprotno, zabranjuje njihovo korištenje. Netko je, očito, krivo shvatio (ili preveo) medijsku informaciju. Sličan efekt imala je i igra koju je zaigrao jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, Elon Musk. On je objavio da ulaže milijardu i pol dolara u bitkoine i da će se ubuduće njima moći kupovati električni Tesla automobili, koje on proizvodi. Mnogi su pohrlili za njegovim primjerom i uložili svoj novac u bitkoine, kojima je cijena skočila u nebo. Onda se gospodin Musk predomislio. Tko želi Teslu, mora izbrojiti dolare, eure ili neki drugi pravi novac. A je li on zaista dao milijardu i pol pravih dolara za bitkoine ili se i u vezi s tim predomislio? To ne može znati nitko, jer ipak je riječ o kriptovaluti. Dakle, o nečemu tajnom. Jedino je izvjesno i nimalo tajno da je on grdno nasanjkao sve koji su ga slijedili. Cijena bitkoina je oštro pala, pa je dobar dio njihovog novca otišao u vjetar. Točnije, u nečije tuđe džepove.
Za sličnu špekulaciju pravim dolarima gospodinu Musku bi slijedili visoki penali, a možda i zatvor. Ali kriptovalute su izmišljene da bi se njima špekuliralo. "Ljudi koji ulažu u kriptovalute morali bi u svakom trenutku biti spremni da izgube svoj novac", rekao je ovih dana na televiziji guverner Engleske središnje banke, Andrew Bailey. Zašto? Zato, kaže on, što "kriptovalute nemaju pravu vrijednost". Drugim riječima, one su isto što i žetoni u kockarnici. Prestaju vrijediti kad se dignete od stola za kojim se igra. I kao u svakoj kockarnici, netko dobiva, a netko gubi. Dobiva onaj tko ima nos da namiriše kad treba kupiti, a kad prodati. Jedini koji uvijek dobiva je onaj tko drži banku. Dakle, vlasnik kockarnice. On jedini ima potpuni pristup kripti i u njoj pohranjenim tajnama.
Na prirodu poslovanja s kriptovalutama (kojih ima na stotine, a bitkoin je najrašireniji) upozoravaju i regulatori u mnogim zemljama, među kojima je i naša HANFA. I ona poziva na razum i oprez zbog velike volatilnosti kriptovaluta, što može ozbiljno pogoditi posebno male ulagače. Upozorava dakle da se nikad ne može znati gdje će se zaustaviti kuglica ruleta. "Svako ulaganje u kriptovalute i zajmovi povezani s njima znače preuzimanje vrlo visokih rizika za novac ulagača", kaže britanski regulator (Financial Conduct Authority).
Svojevremeno, kad su se mnogi naši mediji raspisali o kriptovalutama kao novcu budućnosti, na ovom smo istom mjestu ustvrdili da tu uopće nije riječ o novcu. Da kriptovalute ne služe za razmjenu, da su zbog svoje fluktuirajuće vrijednosti nepogodne za čuvanje akumulacije ili rezervi i da je njihov digitalni karakter čista mistifikacija. Zar nije čitavo financijsko i bankarsko poslovanje danas u digitalnoj formi? Štoviše, izvjesno je da će novac budućnosti biti digitalan, da će ga emitirati države i da sasvim sigurno neće biti kripto. Njegova primarna funkcija neće biti špekuliranje i to po Ponzijevoj shemi, koja je u pozadini brojnih prevara pa, nažalost, i svega što se događa s kriptovalutama. Riječ je o tome da se ulagači namame velikim dobicima na rizična ulaganja, ali čim se uplate smanje, dobici nestaju, a ubrzano se topi i glavnica.
U Hrvatskoj ta je igra odigrana dva puta. U prvoj polovici 1990-ih zvala se financijski inženjering, a iza nje je stajalo Ministarstvo financija. Tada su ulagači ostali bez svog novca praktički preko noći, a na sudskim procesima koji su slijedili zaradio je samo još poneki odvjetnik. Drugi put na istu su igru svoje klijente namamile banke, praktički ukinuvši kamate na oročenu štednju i zamijenivši ih visokim prinosom u rizičnim fondovima. Kad su prinosi počeli padati, ulagače se u bankama tješilo da je to samo privremeno, da se malo strpe, i tako sve dok im se nije istopio cijeli ulog. Koliki je novac izvučen iz džepova hrvatskih građana znaju samo oni koji su tada držali ključeve kripti. Ministarstvo financija, a u drugom slučaju banke. Sigurno je samo jedno. Oni igraju samo na velike sume.
Kriptovalute su se pojavile nakon što su bankarske špekulacije izazvale krizu koja je godine 2008. zahvatila cijeli zapadni svijet. Banke su preko tzv. novih bankarskih proizvoda izmišljale novac i napuhavale bogatstva, sve dok balon nije pukao. Tada su Amerikanci novcem poreznih obveznika spasili svoje banke (osim Lehman Brothersa, čiji je slom bio okidač krize), a istim su putem, s određenim zakašnjenjem, krenule i europske vlade. Tako je napuhano bogatstvo ostalo, pa u svijetu sada ima znatno više novca nego robe i usluga. (Špekulacije s kriptovalutama djelomično su zamijenile nekadašnje bankarske proizvode.) Na tom bogatstvu zasniva se sadašnja golema moć banaka, koje istovremeno vrlo malo doprinose razvoju. Umjesto toga, parazitiraju naplaćujući bezbrojne naknade. U Hrvatskoj, na primjer, banke ubiru oko 250 raznih naknada i usprkos svim krizama, pa i koroni, dobro posluju. Razvile su se i druge platforme, putem kojih se ubiru goleme sume na platnom prometu, koji bi u principu trebao biti besplatan ili vrlo jeftin. Zato su mnoge najrazvijenije zemlje odlučile da bankama oduzmu tu mogućnost i smanje njihovu moć i ulogu u društvu. Kako? Tako da njihovu ulogu preuzmu središnje, državne banke s kojima i preko kojih bi građani besplatno ili jeftino poslovali. Umjesto računa u poslovnoj banci, oni bi svoj novac držali u centralnoj (kod nas to je Hrvatska narodna banka), i to u nekom obliku elektronskog novca. Ali to ne bi bile špekulativne kriptovalute, a za legalnost i stabilnost poslovanja garantirala bi država. Da bi opstale, banke bi se morale ozbiljnije baviti razvojem ekonomije.
Zasad se može samo nagađati kako bi sve to funkcioniralo, ali Kinezi su očito najbliži konkretnim rješenjima. Zato su najavili državni elektronski novac, što su neki isprva pogrešno shvatili kao uvođenje kineske kriptovalute. Glavni argument kritičara tog sistema je da jača ulogu države, koja će sada imati direktan uvid u svačije financije. Ali što to znači? Da će svatko morati platiti svoj porez i da neće biti pranja novca preko tzv. poreznih rajeva? Što je u tome loše? Danas, na primjer, najbogatiji Amerikanac, Jeff Bezos, ne plaća ni dolara poreza u svojoj zemlji.
Pišući svojevremeno o kriptovalutama podsjetili smo na jedno slično iskustvo koje je ekonomska povijest skoro zaboravila. Riječ je o trgovini gomoljima tulipana u drugoj polovici šesnaestog stoljeća, kad je taj cvijet postao najveća moda u Europi. Potražnja je tada znatno premašivala ponudu, pa su se po principu kupi danas a prodaj sutra zarađivala cijela bogatstva. Organizirane su burze i održavane aukcije, a vrtlari (pretežno nizozemski) križanjem su stvarali stalno nove i skuplje sorte. Mnogi su ljudi prodavali kuće i radionice da bi ulagali u gomolje tulipana. Prestajali su se baviti svojim zanimanjima i zaigrali samo na jednu kartu. Kad je moda prošla, gomolje više nije htio nitko, pa su mnoge obitelji bile uništene. Ima li to neke veze s tim da se i danas naivnog ili priglupog čovjeka naziva tulipanom? Ni gerberom ni karanfilom, već baš tulipanom. Ali postoji i velika razlika između kriptovaluta i tulipana. Cvijeće uvijek ljepše izgleda, a i bolje miriše.
