U jeku turističke sezone u Hrvatskoj je 170 hiljada nezaposlenih, a nedostaje 2700 sezonskih radnika – konobara, kuhara i sobarica. Pa kako je to moguće, s nevjericom se i ovog ljeta pitaju iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), hotelijeri i korporativni mediji, uključujući i javnu televiziju. Pa nesuvislo lamentiraju: jesu li Hrvati doista neradnici ili je u pitanju neka druga podvala?
Iz HUP-a su još lani zatražili od Vlade uvoz kvote stranih radnika (čitaj radne snage još jeftinije od domaće) kako bi se nadomjestila potražnja za sezoncima. No ono što ta udruga, zaštitnik interesa kapitalista, krije od očiju javnosti jesu često neljudski uvjeti u kojima sezonci u turizmu rade. Oni gotovo da nemaju radnog vremena, neadekvatno su smješteni, loše ih hrane i malo spavaju. A da ne govorimo o plaći koja je, kako kaže Bruno Bulić, predsjednik Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, 18,7 posto manja u odnosu na državni prosjek. Naš sugovornik upozorava da postoje neke velike kompanije u čijem su vlasništvu hoteli na obali i koje su uspjele radnicima osigurati kakav-takav pristojan sezonski život, normalan smještaj i tri obroka dnevno. No puno je veći broj poslodavaca koji su kadri u jednu sobu smjestiti sedmero radnika, dodijeliti im jedan zajednički tuš i ne osigurati im redovitu prehranu.
- Nedostatak radne snage je apsurdna pojava. Prvo, vi nemate ozbiljniju turističku kompaniju u zemlji koja ima ispod pet milijuna, pa čak do 700 milijuna kuna čiste godišnje dobiti nakon oporezivanja. Činjenica je da postoji izuzetno velik profit. Drugo, gospoda iz HUP-a bi morala prezentirati činjenicu da je udio troškova rada i osoblja u odnosu na ukupni prihod kompanije manji u Hrvatskoj nego što je u konkurentskim zemljama poput Italije, Španjolske ili Austrije. I treće, državni je prosjek plaća za prva tri mjeseca ove godine bio 7.983 kuna bruto, a on u turizmu iznosi tek 6.487,00 kuna. U to su uključene plaće direktora, uprave društava i menadžera. Svi oni imaju neto plaću iznad 20 tisuća, a neki i do 80 tisuća kuna - ističe Bulić.
Naš sugovornik kaže da je HUP društveno neodgovorna udruga: njegovi istaknuti članovi potiču rad na crno jer potkradaju državu za nenaplaćeni porez.
- Unatoč tome što su na sastancima pojedine kompanije reklamirale da u njihovim tvrtkama nitko ne može dobiti plaću ispod četiri tisuće kuna, njihova je asocijacija, taj HUP s kojim i mi pregovaramo, učinio svoj maksimalni ‘ustupak’ u vidu podizanja plaća od 1,7 posto za 2017. u odnosu na prethodnu godinu. Prevedeno, plaću od 2.900 kuna bruto povisili su na 2.950 kuna, pri čemu neto plaća sezonskog radnika iznosi 2.320 kuna, dakle ispod državnog minimalca. Poslodavac će na to platiti porez jer poštuje kolektivni ugovor, a onda će se poslije naći s radnikom i dati mu još koju tisuću na ruke u gotovini, što nitko neće moći dokazati - kaže Bulić.
Unatoč ogromnoj dobiti turističkih kompanija, sezonci nemaju božićnicu ni regres za godišnji odmor, što bi im poslodavci morali osigurati jer su i radnici sudjelovali u toj dobiti. Premda je Hotelijerski fakultet u Opatiji prije nekoliko godina izradio dokument ‘Standardi rada u turizmu’, Ministarstvo turizma nikad ga nije upotrijebilo. Da jest, priča naš sugovornik, znalo bi se koliki je broj soba koje sobarica može očistiti i koliki je broj stolova koje konobar može poslužiti.
- Poslodavci bi morali zaposliti veći broj ljudi, a ne da radnici rade poput robova pa jedna sobarica mora počistiti 30 soba, dok je standard petnaestak kreveta. Bez standarda rada, turizam je najveća nevidljiva tvornica invalida rada u Hrvatskoj - zaključuje sindikalac Bulić.
