Hrvatska udruga poslodavaca je povodom prvih 100 dana rada aktualne vlade objavila danas svoje ključne pozicije, kako je rečeno, za jačanje domaće privrede do 2028. godine. Okosnica tih pozicija jest zalaganje za porezno rasterećenje rada i novi te fleksibilniji Zakon o radu. Zanimljivo je da se u prethodnom očitovanju o mogućnostima unapređenja hrvatske ekonomije HUP zalagao, pak, za - porezno rasterećenje rada i fleksibilnije radno zakonodavstvo. Štoviše, ista poslodavačka organizacija čini to svakih nekoliko mjeseci i neprestano predlaže iste mjere, a naročito se zdušno angažira oko smanjenja poreza na više i srednje plaće.
No ako samo malo proširimo kontekst, identične zahtjeve još intenzivnijeg bogaćenja bogatih kao uvjet za opći prosperitet, s pritiscima na javnost i političke vlasti, udruženja poslodavaca kreativno nameću otprilike od 1848. godine i revolucionarnog transfera društva iz feudalizma u kapitalizam. Pritom su se u to vrijeme i nazivali transparentno uglavnom kapitalistima, e da bi vremenom shvatili kako taj naziv privlači neugodne konotacije. Zatim su se rebrendirali u poslodavce da bi se vjerovalo kako i oni nešto, eto, daju.
Tako ni ovaj najnoviji apel HUP-a nije ništa doli nova-stara bestidna epizoda u marketinškoj sapunici vječno istog lobija. Između ostalog, odaje ga 100 dana vladinog rada kao povod, jer govorimo o istoj vladi – s ministrima koji se ionako stalno izmjenjuju – koja je dotad bez prekida odradila već oko 2700 dana. I nije ta epizoda bestidna samo načelno, samo zbog toga što utjecajnom kapitalistu apetit nužno raste bez kraja i konca. Ona je dodatno takva zato što je fiskalna politika spram rada i, s druge strane, bogatstva u Hrvatskoj već toliko regresivna da nam se HUP ovim proglasima ustvari izruguje. Šampioni smo Europske unije po raznim oblicima niskog ili nepostojećeg oporezivanja kapitala, imovine, visokih plaća.
Jednako tako, pritisak na najšire slojeve je izuzetan, pa nam se javni izdaci napajaju ponajviše iz PDV-a, kao glavnog udara na siromašne, a po visini njegove stope smo drugi u EU. Onda naš HUP samo izda novo priopćenje, a u njemu piše, ako je vjerovati Hini, da se „zalažu za pravedno i jednako porezno opterećenje svih vrsta osobnih dohodaka, neovisno o izvoru dohotka, bilo to od rada ili rente“. Takav istup, to sravnjivanje pravde i jednakog opterećenja za najimućnije i najsiromašnije, pa čak i neovisno o izvoru zarade, nesumnjivo zaslužuje svaku osudu, ali njoj se ne nadajmo samo tako.
Između ostalog, kapitalisti lansiraju ovakve gadosti i s ciljem testiranja javnog mnijenja. Tako znaju, sve dok nema reakcija tipa masovnih demonstracija, ali ni žešće opozicijske ili sindikalne kritike, da mogu nastaviti s uživanjem u onome što već imaju, dakle, u sadašnjem nivou njima sklone fiskalne politike, odnosno u poreznoj rasterećenosti i radnopravnoj fleksibilnosti. I kad je potonja na stvari, da ne zaboravimo, također smo EU-šampioni, jer imamo najveći udio nesigurnih oblika rada, pa HUP zaista ima dosta razloga za zadovoljstvo i nova slična očitovanja.
