Godine 2021. i 2022. francuski izdavači Flammarion i Grasset & Fasquelle objavili su tri romana, odnedavno dostupna i u prijevodu: "Serge" Yasmine Reza (Petrine knjige, prijevod Ivana Šojat), "Dragi seronjo" Virginie Despentes (OceanMore, prijevod Vlatka Valentić) i "Živjeti brzo" Brigitte Giraud (Hena Com, prijevod Duška Gerić Koren). Čitajući ih paralelno, jednu preko druge, jednu kroz drugu, sve tri knjige spajaju se u mali sajam francuskog romana.
Na istim smo ulicama, dišemo isti pariški zrak. Obitelj Popper iz "Sergea" na groblju je Père Lachaise, a negdje u isto vrijeme sredovječna glumica Rebecca iz "Dragog seronje" na posuđenom električnom biciklu vozi se duž vanjskog zida groblja i osjeća se kao u kakvom sjajnom filmskom kadru. U Parizu je i Brigitte iz "Živjeti brzo", promatra samu sebe kako prije dva desetljeća iz Lyona dolazi u grad na književnu promociju. Rebecci nude ulogu u kojoj pere posuđe i pegla, uz mlade partnere s kojima se u filmu ne ševi; "dragi seronja" Oscar kaže da tražiti od nje da glumi običnu ženu jest kao da se od tigra traži da glumi hrčka. Istovremeno, Brigitte je u dubokoj reminiscenciji, čini joj se da je prije dvadeset godina zamijenila kuću za obitelj i zbog toga izgubila supruga u motociklističkoj nesreći.
Kako je moguće da se jedna kuća, nekretnina u kojoj će obitelj živjeti, zamijeni za samu obitelj? Je li moguće da na početku jednog kompliciranog lanca nesreće stoji upravo ta zamjena? Ljudi često pobrkaju prioritete. Brak i obitelj zamijene sa stjecanjem imovine, opsesijom društvenim statusima, pa ubrzo završe s kućama i automobilima u braku bez smisla i sadržaja. I to je sasvim sigurno nesreća, nesreća koja pogađa brakove i obitelji. Ali može li opsjednutost jednom kućom izazvati prometnu nesreću u središtu Lyona?
Brigitte Giraud (1960.) dobitnica je Goncourta za 2022. godinu. Yasminu Reza (1959.) najviše pamtimo kao dramatičarku i scenaristicu filma "Bračne svađe" u režiji Romana Polanskog. Virginie Despentes (1969.) autorica je možda i ključnog francuskog romana dvadeset i prvog stoljeća, "Vernona Suboteksa". Oscar, pisac radničkog podrijetla i "muškarac drugog vremena", pita se kako je optužen za seksualno uznemiravanje. Čini mu se da je napad došao iz neočekivanog kuta. "Umudrili bismo se pred poreznom upravom, pred ekstremnom desnicom, crncima, Židovima, Twitterom. Ali pred curama! Nismo znali što bi tu moglo biti opasno", Oscar piše Rebecci. "Cure su bile vedra strana života. Doista pojma nismo imali da su gnjevne", Rebecca, "žena drugog vremena", odgovara mu da je u svemu bilo i previše alkohola, pa nije čudno da se nekih stvari možda ne sjeća.
"Dragi seronjo" transkript je MeToo skandala. Despentes je ispisala taj sinopsis duhovito i provokativno, kako je ispisala i pojavu Isusa u pariškoj DJ zajednici. Epistolarni roman u tri glasa ima četiri, pet, šest strana, uključujući društvene mreže kao veliki patogen ljudskih duša.
Reza piše u istom tonu, zaigranom. Odlazak u Auschwitz povod je za obiteljsku tragikomediju. Oświęcim je sav u cvijeću, gradonačelnik posvuda sadi cvijeće, "cvijeće i samo cvijeće", anus svijeta pršti bojama i blista na suncu. Ali ništa ne pomaže, mala obiteljska ekspedicija puca po svim linijama. Po povratku iz Auschwitza, Sergeov brat će kazati: muškarci stareći odlaze u dvije krajnosti, "neki stvore oklop i postaju čvršći, drugi se otvaraju i tonu u melodramu".
"Serge", "Dragi seronjo", "Živjeti brzo". Tri ženska romana o muškoj krizi. Krizi sredovječnosti, krizi očinstva, krizi u hetero vezi, toksikomanskoj krizi, krizi melankolije. Je li smrt ostarjelog rockera na Hondi 900 CBR Fireblade isto kriza? Nakon nesreće, Claude postaje vječno prisutan u svojoj odsutnosti. To je njegova uloga u dvadeset i prvom stoljeću. Oscar, Serge i njegov brat Jean, u istoj su ulozi. Živi a odsutni, prisutni u neadekvatnosti. Jednom riječju komedija, à la française. Čitati kao zasebne romane, čitati kao cjelinu. Tri iznimna romana povezuju se, čini se, na posve iznimne načine.
