Povodom dana Srđana Aleksića u Studentskom kulturnom centru u Banjaluci organizovana je panel diskusija o jezičkim praksama u pravu i drugim oblastima života.

- Polemike o rodno-senzitivnom i politički korektnom jeziku odvijaju se u okolnostima u kojima su sve češći napadi na rod i rodni identitet – kazala je Dragana Dardić iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluka, moderatorica panela. Dardić ističe da su zbog toga zastrašujuće okolnosti u kojima rade branitelji i braniteljke ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, o čemu svjedoče brojni zakoni koji su doneseni ili su u proceduri u posljednjih godinu dana.

Neusvajanje femicida kao krivičnog djela i brisanje pojma rodni identitet iz Krivičnog zakonika Republike Srpske prati dehumanizacija LGBT zajednice i opšte isključivanje šire zajednice iz procesa donošenja odluka poput odluka o geološkim istraživanjima, upozoravaju panelistice. Prema njihovim riječima, desničarski pokreti, pogotovo antirodni, koriste tu i svaku drugu priliku da uspostave dominaciju. Rodno osjetljiv i politički korektan jezik je u tim okolnostima sve više na udaru ne samo političara već i pojedinih “nevladinih organizacija” koje predstavljaju bazu antirodnih pokreta, upozorile su panelistice.

Sandra Zlotrg, magistrica lingvističkih disciplina, kaže da je rodno senzitivni jezik prije 15 godina bio novi termin. Lektorice za hrvatski jezik nisu imale problem, lektorice za bosanski jezik su imale pitanja, a lektorice za srpski jezik su imale otpor zbog stava da srpski standardni jezik nije rodno osjetljiv, kaže Zlotrg.

- Svako ko ode na doktorski pregled kaže doktorice, ko ide u školu kaže učiteljice. Problem dolazi kod riječi filološkinja, psihologinja, jer ljudima to djeluje nezgrapno i rogobatno. Koristimo muški rod kao generički. Zašto je “prvorotkinja” prihvatljivije od “računovotkinja”. Svoj zadatak vidim u tome da pokažem da pojam “direktorica” nije drugačiji od pojma “pjevačica”. Svaki dan izmišljamo riječi i pitanje je kako ih činimo standardnim. Prava moć je kod učiteljica koje uče djevojčice kako da govore, prava moć je kod žena koje imaju poziciju i može da pokrene rješavanje problema. Da bi rodno osjetljiv jezik bio u široj upotrebi mora biti normiran, a da bi bio normiran i standardizovan mora biti u široj upotrebi. Svi smo pozvani da tome pomognemo – rekla je Zlotrg.

Sandra Gojković Arbutina, glavna i odgovorna urednica Nezavisnih novina, kaže da redakcija tog dnevnog lista ima službu lektora i lektorki koji rješavaju dileme.

- U Nezavisnim novinama su zastupljena sva tri jezika, ali lektorice i lektorke kažu da nadležni odbori za standardizaciju jezika predlažu obavezno koriste ženski rod. No, stvari nisu jednostavne, žene nas zovu da ispravljamo to što smo napisali jer nisu doktorice nauka, nego doktori, nisu spisateljice, nego pisci, itd. Jedna studentkinja je zvala da ispravimo navod da je studentkinja generacije, jer ona nije samo najbolja studentkinja među ženama nego i među muškarcima. Kada u naslovu napišemo “psihološkinja”, odmah u komentarima dobijemo pitanje zašto skrnavimo jezik, kakve se to zapadne vrijednosti – kaže Gojković Arbutina.

Kada je započeta kampanja za uvođenje femicida u Krivični zakonik u Republici Srpskoj, argumenti koji su se potezali bili su da su mediji pristrasni u borbi. Glas javnosti, ipak, postao je glas nevladinih organizacija koje su konzervativne, podsjeća Gojković Arbutina.

Marijana Stevanović, filološkinja, novinarka i lektorka zaposlena u dnevnom listu Danas, kaže da je situacija postala kompleksnija kada je Odbor za standardizaciju srpskog jezika, formiran u cilju njegovanja jezika, počeo da saopštava konzervativne stavove po ovom pitanju.

- Srpska pravoslavna crkva se umešala i nastavila miniranje zakona o rodnoj ravnopravnosti iz 2021. godine. Ustavni sud je, odlučujući po odredbi o jeziku, bio pod pritiscima konzervativnih struja. Problematika se u medijima toliko banalizovala i skrenula se pažnja na imenice i nepravilno izvođenje imenica. To jesu realni jezički problemi o kojima rasprave počinje još pre 100 godina i još uvek traju. Ipak, treba voditi računa o seksističkoj konotaciji jezika i kontekstu koji se mogao uočiti u tom takozvanom doprinosu polemici. Odbor za standardizaciju tvrdio je da standardni jezik nije rodno osetljiv, a jedan pravnik koji radi s njima tražio je da se ispita ustavnost rodno-osetljivog jezika, protivio se nelingvističkom argumentacijom. Iste godine donesen je zakon o zaštiti ćirilice i jezika. Konzervativci su verovali da će to zaštiti jezik od rodno-osetljivih termina – kaže Savanović.

Jezik je od devedesetih sredstvo nacionalne homogenizacije, stvaranja neprijatelja, zaštite tradicije, podsjeća Savanović.

- Istina, ne mogu se jezičke borbe voditi bez ideoloških osnova. Uticaj koji imaju jezički stručnjaci je ogroman. Ipak, kad lingvisti kažu da su rodno osjetljive reči rogobatne, to su onda ideologizovani stavovi – zaključila je Savanović.

Filip Novaković, magistar prava, podsjetio je da je Ustav BiH preveden 1997. godine nezvanično u muškom rodu. “Građanke za ustavne promjene” uložile su ranije žalbu tražeći od Ombudsmana za ljudska prava BiH da se izjasni o tome, a odgovor je ukazao na rodnu pristrasnost najvišeg zakonodavnog akta. Ombudsman je dao preporuku da Parlamentarna skupština BiH razmotri mogućnost promjene u trenutku kada to bude moguće.

- Pravo kao sistem uvijek je težio uređivanju odnosa u društvu, od usmenih normi do pojave pisma. Ono što se normira smatra se nepromjenjivim, a mi nasuprot tome težimo civilizacijskim standardima. U Austriji su u ustavu upisane građane i građanke, jer jezik podnosi normiranje određenih zakonitosti. Mi smo otišli u drugu krajnost, jer imamo institucije otuđene od društva. Kada kreiramo pravne norme, ne opipava se puls javnosti – upozorava Novaković.