Svega smo se nagledali u zadnje tri i po decenije od svečanog otvaranja liftova do proslava nikad održanih bitaka, ali još uvijek nismo imali slučaj da se jednom zakonu podiže spomen-ploča!? Upravo je to napravljeno u srijedu u prostorijama Matice hrvatske u Zagrebu gdje je, u prisustvu cjelokupnog državnog vrha, svečano otvorena spomen-ploča posvećena nedavno donesenom zakonu o hrvatskom jeziku.

Bili su tamo i predsjednik Vlade Andrej Plenković, bila je tamo ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, crkveni velikodostojnici, akademici, sveučilišni profesori…

Predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran zahvalio je svim jezikoslovcima, domoljubima, književnicima i uopće intelektualcima koji su stali iza ove ideje, naročito istaknuvši važnost hrvatskog zajedništva kao i činjenicu da je za donošenje ovog zakona u Saboru glasalo 95 zastupnika, dok je tek njih 14 bilo suzdržano.

Jedan je to od rijetkih radosnih trenutaka kada je, kako je rekao, sloga pobijedila političke podjele, baš kao i kada je donesena odluka o proslavi 1100 godina hrvatskog kraljevstva. Graditi zajedništvo i nadići podjele, osnovna je zadaća Matice hrvatske. Duša mi je puna zbog svega onoga što smo napravili, zaključio je Gavran, pa kazao da je postavljanjem spomen-ploče ispunjen san brojnih generacija.

Na konstataciju novinara da je čudno postavljati spomen-ploču zakonu koji se, uz to, ne provodi, konstatirao je da uskoro ističe rok za prijavu 15 stručnjaka u zajedničko vijeće koje će predložiti sastav novog tijela za praćenje njegove provedbe. Zakon neće ulaziti u književno stvaralaštvo i privatni govor, nego će se odnositi na službenu upotrebu hrvatskog jezika. Primjerice, strane tvrtke svoje nazive najprije će morati pisati na hrvatskom, a tek onda na svom jeziku. Sankcija neće biti, objasnio je, nego će naglasak biti na edukaciji kroz školski sustav, trgovačke sudove i zakon o medijima kako bi se tako oduprli jezičnoj globalizaciji.

Mate Kapović, profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu u Zagrebu (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)

- Dizanje spomen-ploče jednomu zakonu je malo čudno. Još je čudnije kad se diže spomen-ploča zakonu izglasanu iste te godine. A najčudnije je kad ga otvara onaj koji ga je sam donio – komentira za Novosti profesor s Odsjeka za lingvistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta Mate Kapović i nastavlja:

- Dodatno, nije jasno čemu dizanje spomen-ploče zakonu za koji ne znamo kakve koristi od njega uopće imamo s obzirom da njime nije ništa postignuto, a čak i simbolički je dosta smiješno da se tolika strka radi oko zakona o hrvatskom jeziku u zemlji koja se zove Hrvatska i u kojoj je hrvatski službeni jezik ne samo od 1991, nego po ustavu još od 1974. Čini se da iza svega toga stoje dnevnopolitički razlozi, kako se u kuloarima i govori - jer jezičnih razloga za sve to sasvim sigurno nema. Sâm je zakon nemušto napisan pa npr. govori o titlanju filmova (što je smiješno da se u zakonu uopće spominje) ili praktički delegitimizira da, recimo, lokalni političari govore javno dijalektom (srećom, zakon je neprovediv). Ono što je najlicemjerenije kad se gleda tko je zakon inicirao i tko ga je donio jest to što se radi o tipičnoj "domoljubnoj" magli - donijet ćemo zakon kako bismo pokazali kako tobože volimo hrvatski, a u stvarnost za hrvatski nećemo napraviti ništa – ističe Kapović i upozorava da hrvatski jezik - za razliku od većine slavenskih poput slovenskoga, slovačkoga ili poljskoga, koji na internetu imaju u pretraživu obliku sve svoje važnije rječnike - hrvatski nema gotovo ništa.

- Na internetu imamo samo dva suvremena rječnika. Na internetu nije ni naš najveći, Akademijin rječnik (stara je Akademija napravila jedan od najvećih rječnika na svijetu, po nekim procjenama ima i preko 400.000 riječi, i to u predkompjutersko, a njezina ga današnja nasljednica ne može ni staviti na internet u suvislu obliku), a kamoli svi stari hrvatski rječnici. Briga o hrvatskomu jeziku bi se trebala pokazivati ne šupljim i nepotrebnim zakonima nego istraživanjima toga jezika, stvaranjem novih resursa za hrvatski i stavljanjem njegova bogatstva na raspolaganje svim njegovim govornicima i istraživačima u svijetu. Od svega toga ne vidimo uglavnom ništa, osim u malim individualnim doprinosima, a država i najveće institucije se zadovoljavaju ovakvim smiješnim populističkim potezima.

Miro Gavran je, inače, nepotvrđeni predsjednički kandidat HDZ-a o čemu nije želio govoriti, jer ne želi komentirati medijske spekulacije. Zvalo ga je u proteklih 25 godina više stranaka i da mu niz prijatelja sugerira angažman, ali da on još o tome nije stigao razmišljati, jer da ima puno posla u Matici. 

Vidimo i kakvog, s obzirom da nije našao shodno osuditi izjave članice Matice Slavice Stojan koja je prošle godine Srbe usporedila s “vrstom agresivno-invazivne čeljadi koja jednostavno ne odustaje. Baš kao ni te bube, koje se uvuku u kuću“ pa oh ne možeš istrijebiti čak ni “otrovima, ni plinskim plamenikom”. Dapače, iskazao je puno razumijevanje za nju, jer da je “doživjela razaranje kuće u srpskoj agresiji na Dubrovnik”. Zbog toga je, primjerice, ugledni profesor Ozren Žunec napustio Maticu i o tome napisao otvoreno pismo.