Jedan vikend u godini gradić na Uni, Hrvatska Kostajnica, oživi. Taj vikend uvijek pada u oktobru kada se organizira tradicionalna, devetnaesta po redu Kestenijada, u gradu koji je, ne samo okružen bogatim šumama kestena, nego je po njemu dobio i ime, odnosno po arhaičnom nazivu za kesten – ‘kostanja’.
Da bi Kestenijada bila događaj godine i bar na dva-tri dana promijenila lice puste Kostajnice, potrude se brojni kestenjari koji vlakovima dolaze iz svih krajeva Sisačko-moslavačke županije, pa čak i Zagreba iz kojih se stiže popularnim vlakom, zvanim ‘Kesten – cug‘ za kojeg je na željezničkoj stanici organiziran svečani doček. Zatim kostajničkom glavnom ulicom, koja se pruža paralelno s rijekom Unom, krene rijeka ljudi između raznih štandova. Tu su i drugi proizvodi iz prirode kojima Banija obiluje: med, rakija, prirodni sokovi, čajevi. Organiziran je i autobusni prijevoz do kestenovih šuma. Kostajnica poprima ritam života kojeg mještani u poslijeratnom vremenu doživljavaju samo te dane. Za malu Hrvatsku Kostajnicu koja ima manje od dvije hiljade stanovnika, dolazak dvadeset-trideset hiljada ljudi za jedan vikend je centralni događaj godine. Osim branja kestena i specijalitetima, posjetitelji svake godine mogu uživati u zabavnim koncertima i programima. No, za Kestenijadu u Kostajnici posebno su vezani sami domaćini.
- Svi se radujemo Kestenijadi. To je događaj za koji Hrvatska Kostajnica živi. Posebno je lijepo kada je vrijeme sunčano i toplo. Prošle godine je bilo loše, bilo je kišovito i hladno. Ali zato je ove godine jedna od boljih Kestenijada u posljednjih šest-sedam godina kako se ova kriza i recesija uselila u kostajničku svakodnevnicu. Možda je to najava i nekog boljeg vremena - kaže jedan od vjernih posjetilaca Milan Knežević.
- Mnogi Banijci žive za jesen. Svi se žurimo da obavimo svoje poljske radove i da nam ostane što više vremena za sakupljanje kestena. Nažalost, tog vremena sve je manje. Ali uvijek me šuma, miris pečenih kesteni i vatra zagriju, vrate u djetinjstvo, jer otkako znam za sebe, idem u kestene. Ali tada nam je sakupljanje kesteni i pečenje bio omiljeni ritual i ljubav. Danas je mnogima, to i krpanje osiromašenog kućnog budžeta, nažalost i jedini prihod u godini dana. Tako da sakupljanje kesteni, spašava mnoge obitelji. A ove godine, cijena kestena je najviša, 15 kuna za kilu. Ništa nije lako, ni kesten nije lako sakupljati, posebno ove godine, kada je kestenovu šumu pogodio proljetni mraz, te ga je malo - ističe Knežević.
Hrvatska Kostajnica je neizbježna vezana sa susjednom stranom, Bosanskom Kostajnicom u Bosni i Hercegovini.
- Odlazak u Bosansku Kostajnicu nama je navika kroz cijelu godinu. Masovno tamo kupujemo, jer je sve jeftinije. Obavezno odemo na kavu. U Hrvatskoj Kostajnici odlazak u Bosnu je navika koja se stječe od malih nogu. Spona koja se teško prekida i kojoj ne mogu ništa ni svi ratovi i druge nevolje. Ipak, Bosanska Kostajnica je nama sa lijeve strane Une, kao neki drugi svijet. Znate, ovdje je rad, tamo je merak. Nekako su ljudi tamo prirodniji, opušteniji… Tamo je puno bolji, kvalitetniji život, iako su manje plaće, ali ipak, svatko nešto raducka, u trgovini, na pijaci… Nekada, prije rata, dok je Hrvatska Kostajnica bila pravi tekstilni centar, sa štamparijom, obućarom, pola je Bosne ovdje radilo, a sada je sve pusto i prazno. Sada mi odlazimo kod njih da vidimo ‘svijeta‘ i da zaboravimo na našu tugu i prazninu. Pogleda se što ima, možda na nekom štandu se i zastane i nešto okusi, a zatim se glavnom ulicom koja uz Unu vodi do Mosta, odnosno do granice sa susjednom Republikom Srpskom i Bosanskom Kostajnicom, dođe do jeftinijih cijena, ćevapa, piva, čime se ujedno Kestenijadom u Hrvatskoj Kostajnici popravi budžet susjedne Bosanske Kostajnice gdje mahom završe kestenjari iz Hrvatske - - objašnjava Milan Knežević
Kada prođe najživlji vikend u godini i kada se sklone štandovi kestenja, Hrvatska Kostajnica i Kostajničani ponovo se vraćaju svojoj monotonoj svakodnevnici koja se savršeno uklapa u sivu, jesensku maglu kraj mirne i tihe Une.
