Prateći umjetničke projekte gimnazija u Beogradu i Sarajevu pod nazivom ‘Dvostruki teret - učenje o nacionalsocijalizmu i holokaustu u Europi’ došli smo i do ‘krivca’ za postojanje tog projekta – Goethe instituta iz Zagreba. Razgovarali smo sa ravnateljicom Instituta, Katrin Ostwald-Richter.
Čija ideja je bila ovaj projekt i što je stajalo iza te ideje?
Kako smo mi relativno mali institut htjeli smo da sprovedemo program koji će financirati EU. Action 4 ‘Europe for citizens - Learning about National Socialism and Holocaust’ se činio kao pravi program jer smo bili sigurni da ćemo dobiti prave partnere i škole sa kojima inače surađujemo kroz našu mrežu partnera u susjednim državama. Dodatna motivacija je bila činjenica da šutimo o tom periodu i to ne samo u Hrvatskoj. Naravno, znamo zašto, ali isto tako znamo da se svaka mlada generacija raspituje o prošlosti. Žele znati šta se dešavalo. Sa pozadinom naše (njemačke) povijesti, posebno pokreta ’68, toliko godina nakon holokausta i Drugog svjetskog rata mislili smo da bi bilo interesantno isprobati metod edukacije kroz kulturu, nešto što nije uobičajeno u školama i na taj način da privučemo učenike kroz drukčiji pristup povijesnim temama. Mislili smo da će to biti interesantno i umjetnicima, kao i profesorima da realiziraju projekt zajedno kroz filmove, kazališne predstave, izložbe, intervencije u javnom prostoru…
Razvoj komemorativne kulture
Kako ste odabrali škole i gradove?
Već godinama njemačke škole teže ka tome da urade neki projekt metodom edukacije kroz kulturu. Osnovna premisa je da putem umjetničkih metoda učenici bolje uče i stiču mogućnost da dobiju širu sliku, pa čak i emotivniji pristup na primjer problemima životne sredine, problemima društva, povijesnim temama. Kao njemačka institucija fokusirani smo na kulturne i edukativne programe koji ohrabruju interkulturalni dijalog i omogućavaju uticaj kulture. Ideja je bila da koristimo te metode za škole. Širom Evrope vidimo tendenciju jačanja nacionalizama, predrasuda prema drugim državama i zato smo htjeli da uključimo i susjedne države. Potrebe partnera koji rade na suočavanju sa prošlošću, umjetnika, institucija kulture kao i škola su nas povukle da uključimo Beograd, Sarajevo, Koprivnicu i Zaprešić. Veszprem je tu jer je to partnerska škola zaprešićkoj.
Pogledajte kvantitet posjetilaca u Jasenovcu. Ne postoji godišnji, međunarodni skup mladih ili ljetni kamp. Pogledajmo kako sve izgleda u Buchenwald memorijalu, koji su nam bili partneri u projektu. Ne postoji ni jedan dan u godini kad ne dođe makar jedan autobus i ljudi dolaze iz svih krajeva Evrope
Od kakvog je značaja za sam Goethe institut, ali i za društvo da se priča o holokaustu i Drugom svjetskom ratu?
Kao Goethe institut htjeli smo pokazati kako se Njemačka danas odnosi prema prošlosti i kako je razvila komemorativnu kulturu i razvila mogućnost za diskusiju. Šta to može značiti za vas i društvo u kom vi živite ovisi prije svega od vas samih. Ja kao strankinja i gošća u Hrvatskoj neću suditi. Ali kao građanka Istočne Njemačke sa sigurnošću znam da bez suočavanja društvo živi bez znanja o sadašnjosti, ali i budućnosti. To je kao da živite u vakuumu. To se posebno odnosi na Nijemce kad je riječ o holokaustu i Drugom svjetskom ratu. Ključna pitanja su šta dovodi do toga da ljudi negiraju ljudsko pravo drugih, šta uzrokuje da se ljudi ponašaju brutalno, da ubijaju, što se dešava iznova i iznova. Pogledajte Ukrajinu, Siriju itd. Zato je vrlo važno pričati o holokaustu i Drugom svjetskom ratu.
Kreiranje mreže
Da li ste zadovoljni ciljevima i postignutim nakon svega, a posebno nakon zajedničkog prikazivanja svih projekata u Novom Vinodolskom?
Mislimo da jesmo. Gledajući učenike i način na koji su prezentirali svoje projekte, sve je bilo poprilično potresno, posebno kad smo čuli njih kako pričaju o tome i koliko su emocija unijeli da bi otkrili povijesne činjenice ne samo u gradovima u kojima žive, nego i priče iz sopstvenih porodica koje nikad ranije nisu imali prilike čuti. Učitelji i svi partneri su kreirali stvarnu mrežu koja će, nadamo se, trajati i u budućnosti.
Mislite li da postoji manjak sličnih inicijativa i pripremate li još nešto slično?
Mislimo da nedostaje. Na primjer, kad pogledate kvantitet posjetilaca u Jasenovcu. Ne postoji godišnji, međunarodni skup mladih ili ljetni kamp. Pogledajmo kako sve izgleda u Buchenwald memorijalu, koji su nam bili partneri u projektu. Ne postoji ni jedan dan u godini kad ne dođe makar jedan autobus i ljudi dolaze iz svih krajeva Evrope. Pedagoško odjeljenje je svakodnevno zauzeto sa različitim grupama. Naravno, i to zahtjeva financiranje, ali uvijek ima izvora gdje se može prijaviti. Bez fondova EU ne bismo bili u stanju da realiziramo ovaj projekt. Bili smo spremni i motivirani da posvetimo ogroman posao i ljudske resurse za realizaciju. Sad bismo voljeli vidjeti kako partnerska mreža preuzima sve. Imaju pregršt ideja kako nastaviti u budućnosti, a naravno, ako postoji želja i projekt koji se uklapa u naše aktivnosti, bili bismo sretni da idemo dalje.
