Istraživanja učenika tematiziraju osjetljive i kontroverzne teme iz povijesti lokalnih sredina, rečeno je na izložbi učeničkih istraživačkih radova o temama iz Drugog svjetskog rata i periodu nakon oslobođenja Dubrovnika, Pule i Čakovca, koja je u organizaciji Documente - Centra za suočavanje s prošlošću jučer održana u zagrebačkom Muzeju Mimara.

- Na izložbi je predstavljeno deset istraživanja nastalih u sklopu drugog ciklusa projekta ‘Moj zavičaj kroz vrijeme’, čija je osnovna ideja graditi obrazovanje za suočavanje s prošlošću kroz multiperspektivni i kritički pristup kontroverznim temama i politikama sjećanja te participativne i aktivne metode učenja i poučavanja - rekla je koordinatorica projekta Dea Marić, ističući da su učenici Gimnazije Dubrovnik, Srednje škole Čakovec i Ekonomske škole Pula proveli istraživanja pod mentorstvom svojih profesora nakon trodnevnih uvodnih radionica na teme odnosa prema prošlosti i lokalnih povijesti ovog perioda održanih u oktobru 2014. te nakon studijskih posjeta lokalnim mjestima stradanja.

- Osnovna ideja projekta je sprečavanja da se isključivost i stradanja ponavljaju te da događaji iz prošlih ratova postanu izgovor i katalizator za nova nasilja – rekla je Marić.

Marko Smokvina, koji je također uključen u projekt, naglasio je da su se različite grupe učenika kroz raznovrsnu metodologiju bavile sličnim temama, pa je pitanje stradanja Židova predstavljeno kroz njihovo arhitektonsko nasljeđe u Čakovcu, odnosno kroz izgled tvornica i zgrada koje su oni gradili, ili kroz pitanje dvojice dubrovačkih ‘pravednika među narodima’ koji su spašavali tamošnje Židove.

Pulski učenici napravili su istraživanja o mijenjanju vizure ovog grada zbog bombardiranja i o događajima nakon 1945. koji su obilježili jugoslavensko-talijansku borbu za grad, iseljavanja Talijana i fenomen ‘fojbi’, kraških jama u koje su bacani prvo Hrvati, a onda Talijani, kao i do sada nerazjašnjene tragedije na kupalištu Vergarola u augustu 1946., kada je zbog eksplozije izvađene podmorske mine poginulo 116, a ranjeno 216 osoba. Čakovčani i Dubrovčani su se pozabavili i usporedbom djetinjstva u ratno i poslijeratno doba u gradu i na selu, a ovi potonji i likvidacijom 26 osoba koje su označene kao ‘suradnici okupatora’ na otoku Daksa nakon oslobođenja Dubrovnika ujesen 1944.

Istraživanja su rezultirala raznim vidovima predstavljanja - od dokumentarnog filma, prigodnih razglednica i brošure do velikih plakata koje su učesnici i posjetioci sa zanimanjem razgledali. A o tome kako su i što radili, predstavnici grupa su ispričali okupljanima. Tako je o Židovima u Čakovcu govorila Iva Muminović, rekavši da nakon istraživanja na svoj grad ne gleda istim očima, dok je o dubrovačkim pravednicima među narodima Ivana Brankić rekla da su joj ti hrabri ljudi promijenili način gledanja na svijet.

- Osim s tri partnerske škole, surađivali smo i s tri organizacije civilnog društva - ART radionicom Lazareti, Udrugom za edukaciju i promicanje ljudskih prava i Istarskim povijesnim društvom, a u dva ciklusa projekta ‘Moj zavičaj kroz vrijeme’ od 2013. godine do danas sudjelovalo je preko 140 učenika i učenica iz šest srednjih škola, sedam partnerskih organizacija uz 28 realiziranih mentoriranih istraživanja - rekla je Dea Marić za ‘Novosti’.

- Riječ je o poticanju inovativne nastave povijesti, u smislu sadržaja kojima se bavi, ali i metodama kojima pristupa teškim temama koje su često predmet zlouporaba i selektivnih politika sjećanja. Birali smo škole koje su bile spremne na suradnju i nastavnike koji su koncept suočavanja s poviješću primjenjivali u svom radu. U prošlom ciklusu imali smo škole u Osijeku, Zagrebu i Opatiji. Odabir istraživanja je bio pod malim utjecajem nastave povijesti jer je riječ o lokalnoj povijesti kojom se nastavnici nemaju vremena baviti – dodala je Marić te je istaknula podršku Robert Bosch Stiftunga i naglasila uspješnost projekta koji će tokom marta biti prezentiran i u lokalnim sredinama.

Na pitanje da li se u projekt planira uključiti škole po modelu A u istočnoj Slavoniji ili Srpsku pravoslavnu gimnaziju u Zagrebu, Marić je kazala da se o tome razmišlja.

- Bilo bi zanimljivo vidjeti koje bi se kontroverze pojavile na tim područjima. Vjerujem da ćemo u sljedećem ciklusu neku od spomenutih škola uključiti u projekt - rekla je Dea Marić.

Kako je za ‘Novosti’ izjavila Sara Stoimanov iz Pule, od januara 1944. do marta 1945. taj grad je bombardiran 13 puta.

- Broj mrtvih se kreće između 600 do 700, a srušeno je pola grada. U gradu je ostalo malo zgrada i dio javnih ustanova, ali su vojni ciljevi i luka uništeni. Kad više nije bilo zračnih uzbuna i kad se vidjelo da se rat bliži kraju, počela je obnova – kazala je Stoimanov.

Patricija Tudeško govorila je o snimljenom dokumentarcu sa svjedočanstvima vremešnih Dubrovčana o njihovom ratnom djetinjstvu i mladosti.

- Snimanje je trajalo relativno kratko. Snimali smo po nekoliko sati, proveli smo i dva-tri sata u arhivi, a montiranje je trajalo dva tjedna. U pronalaženju sugovornika su nam pomogli profesori-mentori, pa smo razgovarali s njihovim roditeljima ili poznanicima – zaključila je Tudeško.