Prema projektu "Rad po mjeri čovjeka", čiji je nositelj Savez samostalnih sindikata Hrvatske, koji su aspekti sezonskog rada u Hrvatskoj?
Iako posljednjih godina Hrvatska bilježi blago smanjivanje udjela rada na određeno, i dalje se nalazi pri europskom vrhu. Značajan dio otpada na sezonski rad, premda sezonski radnici rade i preko drugih privremenih ugovornih oblika. Određeni dio sudionika istraživanja kao pozitivne aspekte smatra mogućnost zarade i zapošljavanja, što nekima znači i ostanak u Hrvatskoj. Istovremeno, upravo su plaće brojni sudionici označili i kao negativan aspekt, posebno njihovu neusklađenost s radnim vremenom u sezoni, intenzitetom rada i odgovornostima. Iako sezona funkcionira kao mogućnost zarade u nedostatku boljeg posla, rijetki sudionici mogu računati na prihod dostatan za razdoblje izvan sezone ili preživljavanje od takvog rada. Ono što sudionici vide kao pozitivne ili negativne aspekte ovisi i o okolnostima koje su ih navele da rade sezonski, radi li se o onima koji sezonu idu raditi bez da su egzistencijalno ovisni o toj zaradi ili onih kojima je to primarni izvor prihoda.
Kakvi su uvjeti rada za sezonske radnike?
S obzirom na kratkotrajnost rada, sudionici su često isticali umor jer se radi o fizički napornim poslovima i duge radne dane, bez slobodnih ili s nedovoljno slobodnih dana, odnosno tjednih odmora. Sudionici koji ne rade kao stalni sezonci po završetku sezone moraju odmah tražiti nove poslove jer zbog kratkotrajnosti ugovora često ne uspijevaju nakon svake sezone ostvariti pravo na naknadu za nezaposlenost. Rijetki zarađuju dovoljno da od toga mogu preživjeti naredno razdoblje.
Za koja prava su uskraćeni?
Sezonski radnici najčešće rade na kratkotrajne ugovore na određeno vrijeme, ali i jako puno sezonskih radnika dolazi iz studentske populacije, dio sezonskih radnika radi i na crno, dakle bez ikakve prijave rada. Zatim, manji broj njih radi i kao stalni sezonci, što je poseban oblik ugovora na određeno koji jamči neki oblik stalnosti sezonskog posla. Svi ovi ugovori podrazumijevaju različita odstupanja u opsegu prava i sigurnosti zaposlenja u odnosu na stalno zaposlene radnike. Međutim, zbog kratkotrajnosti i intenziteta sezonskih poslova te kršenja radničkih prava, koja nerijetko proizlaze iz manjka nadzora nad sezonskim radom, uvjeti sezonskog rada su često lošiji i od onih koji bi se trebali odnositi na radnike zaposlene na određeno. Kao najpoželjniji tip ugovora o radu u sezoni sudionici istraživanja su isticali ugovor za stalne sezonske poslove. Treba istaknuti i da otegotne okolnosti u radu mogu proizaći i iz pozicije radnika i radnica, pa su sve brojniji inozemni radnici u dodatno nezahvalnom položaju da se izbore za svoja prava.
Koliko radnika radi sezonske poslove u Hrvatskoj?
Svake se godine sa Zavoda za zapošljavanje zaposli oko 40 tisuća radnika u sezonskim poslovima, dok je stvarni broj zaposlenih i dvostruko veći. Poslovi na kojima se većina sezonskih radnika zapošljava su pružanje smještaja te priprema i usluživanje hrane, kao i administrativni pomoćno poslovi. Hrvatska se u velikoj mjeri oslanja na prinose iz turizma i tu nailazimo na paradokse unutar hrvatskog tržišta rada: s jedne se strane borimo protiv nezaposlenosti, a s druge turistička sezona kroz tih nekoliko udarnih mjeseci treba veliki broj radnika na privremeni angažman. Ne postoje adekvatna osiguranja za sezonske radnike izvan sezone - dakle ostatak godine ti su sezonski radnici u velikoj mjeri osuđeni na daljnje traženje nesigurnih, privremenih poslova ili na nezaposlenost. Takvi uvjeti rada neodrživi su i stvaraju periferiju obespravljenih radnika i radnica.