Ovo danas je početak jedne prekrasne priče koja će promijeniti Hrvatsku i sve što je u njoj loše, poručio je Peđa Grbin sa subotnjeg prosvjeda na Markovom trgu u Zagrebu, dosad najvećeg iskoraka oporbenih stranaka lijevo-liberalne provenijencije u aktualnoj kampanji za parlamentarne izbore. Zanesen brojem okupljenih na gornjogradskim ulicama, šef SDP-a pritom nije najavio naredne korake združenih stranaka koji bi nam jednog dana, njegovim riječima, trebali omogućiti "drugačiju Hrvatsku", "Hrvatsku u kojoj pravila vrijede jednako za sve". To nismo dobili ni od čelnika ostalih deset partija, suorganizatora prosvjednog okupljanja, koji su također propustili iznijeti svoje buduće planove, potrebne za daljnju mobilizaciju apatičnih i neodlučnih birača, odnosno skidanje Plenkovićevog HDZ-a s osmogodišnje vlasti.

U danima nakon prosvjeda zato nije manjkalo ponovnog zazivanja velike koalicije, nalik onoj kakvu je na prijelazu tisućljeća okupio Ivica Račan. Grbin je u tom kontekstu napravio prvi korak pa putem medija ponovno pozvao stranke koje su sudjelovale u organizaciji prosvjeda na zajednički izlazak na izbore. U taj bi se vlak željela ukrcati većina pozvanih, pogotovo manjih partija, no takvu ideju iz Možemo! zasad odbacuju. "Značajan broj birača ne bi izašao na izbore kad bismo bili u takvoj vrsti koalicije", poručila je Sandra Benčić pa ponovila da je Možemo! spreman "za točkastu koaliciju u izbornim jedinicama gdje ne gube nego dobivaju suradnjom".

- Činjenica je da će rezultati izbora velikim dijelom ovisiti o izlaznosti i tome koliko će građana oporba, u ovom slučaju lijeva, uspjeti izvući na birališta, ali ne vidim zašto koalicija SDP-a i Možemo! ne bi imala mobilizacijski potencijal - kaže za Novosti Berto Šalaj, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti.

Čelništvo stranke Možemo!, podsjeća politolog, pritom se poziva na istraživanje prema kojem ispada da dio njihovih birača uistinu ne bi honorirao takav tip političke suradnje.

U ovoj državi su već desetljećima gotovo jedine političke teme korupcija i ustaški ekscesi. Netko mora probiti taj začarani krug. Ako ni zbog čega drugoga, onda barem da ne umremo od dosade svi zajedno – kaže Kostanić

- Međutim, od tog je istraživanja prošlo dosta vremena, a u međuvremenu se pojavio i dodatni element, izbor suca Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika, nakon čega su iz Možemo!, SDP-a i ostatka oporbe poručili da smo prešli crvenu crtu, da su ugrožene nacionalna sigurnost, vladavina prava i liberalna demokracija. U takvim okolnostima se čini logičnim da odaberete opciju koja vam daje više šanse za pobjedu na izborima, a to je, prema mom sudu, koalicija u kojoj bi bilo mjesta i za Možemo! i SDP. Uz istodobni rad na daljnjoj mobilizaciji birača, u tom bi scenariju u dijelu izbornih jedinica bili najjača politička opcija, a u drugima vrlo konkurentni HDZ-u - govori Šalaj, koji smatra da samostalnim nastupom na sljedećim izborima stranke od centra pa nalijevo umanjuju vlastite šanse za pobjedu. Dodaje kako argumenti da koalicija odvraća dio birača stranke Možemo! nisu dovoljno čvrsti.

- Tim više što oni u nekim izbornim jedinicama traže tzv. točkastu koaliciju. Ako koalicija kao takva odvraća njihove birače, kako to da ih onda ne odvraća u svim jedinicama? - pita se Berto Šalaj pa podsjeća da dio stranaka združenih oko subotnjeg prosvjeda bez koalicije ne bi imao šanse prijeći izborni prag.

S obzirom na razmirice iz relativno nedavne prošlosti na ljevici, koje su dovele i do raspada zeleno-lijevog bloka u Saboru, te činjenicu da su sada u igri i tvrđe neoliberalne opcije kao što su npr. Fokus i Centar, pitanje je bi li takva koalicija uopće imala realne šanse za dugoročnije funkcioniranje.

- Ne vidim nikakav smisao u koaliranju s libertarijanskim opcijama. Pogotovo u kontekstu u kojem se izdaju upozorenja da ćemo završiti kao "Orbanova Mađarska" ili "Vučićeva Srbija". Ta su upozorenja sporna na više razina, ali ne znam kako se taj scenarij, pa sve i da je izgledan, sprječava suradnjom s onima koji bi rado eliminirali poreze i ukinuli socijalnu državu - govori Marko Kostanić, glavni urednik i novinar portala Bilten.org.

Kostanić također smatra da manje partije, kakva je Radnička fronta, samostalnim izlaskom na izbore umanjuju šanse za ulazak u parlament, no ističe da on možda nije ni presudan.

- Naravno, saborska govornica, mikrofoni, medijska pažnja i novac u tom će slučaju uglavnom nestati, ali ako se uklopiš u opću kampanju koalicije koja se definira isključivo antihadezeovski, nestat ćeš svakako. U tom mi se kontekstu čini možda dugoročno bolje kampanju usmjeriti na one teme koje će u tom "referendumskom" okršaju biti propuštene. U ovoj državi su već desetljećima gotovo jedine političke teme korupcija i ustaški ekscesi. Netko mora probiti taj začarani krug. Ako ni zbog čega drugoga, onda barem da ne umremo od dosade svi zajedno - veli Kostanić.

U tom smislu pitanje kojim bi se temama, izuzev Turudića i pratećih korupcijskih afera, lijevo-liberalne stranke trebale pozabaviti, a da zadrže, odnosno povećaju postojeći mobilizacijski potencijal, Berto Šalaj opisuje kao ono "od milijun dolara".

- Ugrožavanje vladavine prava sigurno je jedna od tih tema, ali njome se oporba na neki način već bavi. Fokus bi trebalo skrenuti i na javne politike, recimo stambenu, koja itekako zanima mlađe birače, te na povećanje mirovina, čime bi ciljali na starije. Uostalom, na okupljenim strankama je da vide što bi u jednom dijelu potaknulo neodlučne, a u drugom apatične na izlazak na izbore - kaže Šalaj i dodaje da Možemo! ima veći potencijal za mobilizaciju mlađih birača.

- Glasanju za SDP, kao uostalom i za HDZ, sklonije su starije generacije, dok su mladi u potrazi za novim opcijama. Tu je prije svega Možemo! u mogućnosti tražiti svoj prostor. Međutim, njihov rejting je prema posljednjim dostupnim ispitivanjima nešto pao, što znači da tek moraju pronaći način da privuku mlade birače - govori profesor FPZG-a.

Marko Kostanić pak smatra kako kod nas, a i šire, i dalje vrijedi poznata maksima britanskog marksističkog teoretičara Stuarta Halla: "U politici se većine ne reflektiraju, već stvaraju." Stranke se u velikoj mjeri ponašaju tako da osluškuju rezultate javnog mnijenja po određenim pitanjima i onda sukladno najboljim kombinacijama formuliraju program. Takva politika pretpostavlja da su javno mnijenje i mišljenja ljudi općenito prisutni kao takvi, a ne da su kreirani bivšim i sadašnjim politikama, tumači Kostanić i ističe da politički raskorak između centra Zagreba i ostatka zemlje itekako postoji.

- Centar Zagreba ima tu privilegiju, s obzirom na koncentraciju ekonomske, političke i kulturne moći, da se bavi visoko apstraktnim pitanjima kao što je funkcioniranje institucija kao takvo. Ne kažem da to pitanje nije važno, ali netko u slabije razvijenim krajevima s manjkom socijalnog kapitala politiku, ako ostavimo nacionalni i nacionalistički folklor po strani, ipak tretira nešto konkretnije, kao nešto što mu može riješiti problem - kaže Kostanić.

Dodaje i da opozicija ljudima izvan centra Zagreba de facto poručuje kako im je za svaki problem kriva korupcija.

- Je li za privatizaciju zdravstva kriva korupcija? Je li za slabiju prometnu povezanost kriva korupcija? Ako je za sve kriva korupcija, onda nam politika ne treba, trebaju nam samo policija i pravosuđe. Čini mi se da, zbog globalnih ideoloških promjena i situacije na našem tržištu rada, javni sektor i "uhljebi" više nisu najveće zlo u državi i da postoji prostor za kreativne i strateške politike u javnom sektoru koje će vratiti i vjeru u institucije i konkretno pomoći ljudima. Ako takvo nešto u nedavnom intervjuu na Telegramu može zagovarati vjerojatno najmoćniji kapitalist u državi, Pavao Vujnovac, onda ne vidim zašto to ne bi mogla i lijeva opozicija - zaključuje Marko Kostanić.