Inicijativa kojom je predviđeno da se dio članica aktualne zeleno-lijeve koalicije ujedini i tako stvori jedinstvenu stranku ušla je u svoju završnu fazu. Riječ je o ideji koja među liderima dijela partija koje vladaju Zagrebom te surađuju na nacionalnim nivou i u još nekoliko lokalnih sredina postoji od 2019., a ozbiljniji zamah dobila je 2021. godine. Tada je u užem krugu odlučeno da se ipak neće krenuti u osnivanje novog, zajedničkog političkog entiteta, već da će se integracija realizirati u okviru postojeće platforme Možemo. I to prvenstveno, kako tumače, zbog infrastrukture i nezanemarivog rejtinga koje je ta stranka, a koju koordiniraju Sandra Benčić i Teodor Celakoski, u međuvremenu uspjela sagraditi.

Kako stvari zasad stoje, u postepenu integraciju već su krenuli Zagreb je naš i Nova ljevica, čiji su članovi predvođeni Ivanom Kekin donijeli odluku o gašenju vlastite stranke. Radi se o procesu koji bi se trebao dovršiti 2025., a ta odluka bila je popraćena kritikama i iščlanjenjem dijela članova NL-a. Vodstvo dubrovačkog Srđ je grad odlučilo je pak da nastavi djelovati kao lokalna stranka, uz paralelno sudjelovanje u upravljačkim tijelima platforme Možemo. Zanimljivo je da integracija u tu stranku zasad nije ponuđena Zelenoj alternativi – ORaH-u, koji je s Možemo, Zagreb je naš i NL-om na vlasti u glavnom gradu.

- Spajanje se ozbiljno razmatralo još 2019. Članovi ORaH-a tada su bili zainteresirani da budu dio veće priče i voljeli bismo da se pojavi stranka sa zelenim ili zeleno-lijevim predznakom, ali je naš nulti preduvjet jako dobro poznat: važno nam je da ostanemo članica Europske zelene stranke. Tokom razgovora se ispostavilo da naši partneri nisu toliko entuzijastični oko članstva u toj stranci i na tome je sve stalo - kaže Zorislav Antun Petrović, predsjednik ORaH-a i zastupnik zagrebačke Skupštine.

Zorislav Antun Petrović (ORaH) (Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL)

Prvi formalni temelji za novu fazu zajedničkog djelovanja u sklopu Možemo udareni su prije mjesec i pol dana, kada je skupština te stranke izmijenila vlastiti statut i tako stvorila preduvjete za integraciju. Osim što su donijeli odluku o strateškom partnerstvu s tri spomenute članice zeleno-lijeve koalicije, članovi Možemo osnovali su novo tijelo, Koordinaciju za suradnju s političkim inicijativama, kojoj se već pridružio dio članova izvršnih odbora NL-a i Zagreb je naš. Time su postali i članovi vijeća stranke Možemo, koje se, prema informacijama kojima raspolažu Novosti, zasad u novom sastavu okupilo jednom i raspravljalo o postavljanju prema sudjelovanju RH u obuci ukrajinskih vojnika. Ranije su kroz strateška planiranja dogovorili teme na kojima će zajednički raditi u narednom razdoblju. Radi se o devastaciji obale, građanskoj energetici, priuštivom stanovanju, ranom odgoju i obrazovanju i djelovanju agencija za naplatu potraživanja.

- Cilj povezivanja je stvaranje jedne jake stranke zelene ljevice. Naime, radi se o programski vrlo sličnim strankama koje zajednički djeluju na političkoj sceni unazad tri godine. Stoga smatramo da je njihovo povezivanje logičan sljedeći korak u stvaranju jake ljevice u Hrvatskoj. I dosad smo na lokalnoj i nacionalnoj razini zajednički koristili infrastrukture postojećih stranaka koje su sada u procesu spajanja, tako da se sam proces temelji na već uhodanim obrascima zajedničkog djelovanja – stoji u zajedničkom odgovoru koji smo dobili od Sandra Benčić iz Možemo i Ive Ivšić iz Zagreb je naš.

Sandra Benčić (Možemo) (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)

Naše sugovornice objašnjavaju kako aktualne promjene "omogućuju da Možemo zaista postane nacionalna platforma malih lokalnih inicijativa i stranaka te njihov okvir za zajedničko djelovanje na nacionalnoj razini". Drugim riječima, radi se na širenju postojeće glasačke baze i moguće novoj, nešto široj koaliciji nominalno lijevih stranka za nadolazeće parlamentarne, pa i europske izbore. Benčić i Ivšić tvrde da još uvijek nisu započeli pregovori oko modaliteta izlaska na nacionalne izbore sa SDP-om.

Cilj povezivanja je stvaranja jedne jake stranke zelene ljevice. Radi se o programski vrlo sličnim strankama koje zajednički djeluju unazad tri godine. Stoga smatramo da je njihovo povezivanje logičan sljedeći korak u stvaranju jake ljevice u Hrvatskoj, tvrde Benčić iz Možemo i Ivšić iz Zagreb je naš

- Kao što je javnosti poznato, trenutno se radi na unapređenju suradnje sa SDP-om na razini Zagreba kroz novi sporazum o suradnji i ti pregovori idu dobro - tvrde one.

Dodajmo da je Iva Ivšić uz Marinu Ivandić nedavno izabrana za novu koordinatoricu Zagreb je naš, a njihov zadatak je da tokom mandata s ostalim članovima upravnog odbora te stranke stvore preduvjete za spajanje s Možemo. Budući da su unatoč proklamiranosti javnosti svoga rada skupštinu održali nenajavljeno i putem online platformi, a potom se o njenim rezultatima oglasili danima kasnije preko društvenih mreža, to je jednom dijelu medija bilo dovoljno da ih proglase sektom. Uskoro ih je istim epitetom okrstio i zagrebački HDZ.

Katarina Peović, saborska zastupnica Radničke fronte koja je do samog kraja 2020. bila dijelom zeleno-lijeve koalicije, ističe kako stranke imaju pravo da se ujedinjuju i koaliraju. No smatra da je loše kad se to radi netransparentno.

- Transparentnost i unutarstranačka demokracija u lijevim strankama nemaju alternative, one moraju biti bezuvjetne jer takva stranka pretendira postati predvodnik u donošenju društvenih, političkih i ekonomskih promjena. Ona najprije mora u svojim okvirima biti transparentna i demokratska, da bi u širem okviru prakticirala demokratski princip i uistinu sve društvene aktere uključila kao djelatne čimbenike, a ne samo pasivne aklamatore i sljedbenike politika koje nameće šačica vodećih ljudi u vrhu stranke - kaže Peović.

Marko Kostanić (Foto: Privatna arhiva)

Marko Kostanić, urednik portala Bilten.org, drži da je integracija u jednu stranku načelno dobar potez jer će razriješiti brojne naslage konfuzija. Kaže da su u tom kontekstu bili simptomatični izvještaji dobrog dijela medija o ujedinjenju, pri čemu je gotovo nemoguće pronaći članak u kojem su do kraja točno navedeni svi institucionalni odnosi i statusi uključenih u proces.

- I to apsolutno nije krivnja novinara nego onih o kojima pišu. Na početku je postojao strah od toga da ih se smatra "normalnom" strankom, a sada, očito, postoji strah od unutarnje demokracije. Ne treba za taj zaključak imati visokog neimenovanog izvora u "platformi", dovoljno je samo pratiti medijsku dinamiku lica koja predstavljaju Možemo. Sandra Benčić nastupa kao "katica za sve" i gotovo da nitko drugi nije "ovlašten" da nastupa u ime stranke, platforme ili čega već. Premda su se od početka hvalili s nizom upućenih stručnjaka. Ali očito je situacija iznutra toliko kontrolirana da na kraju većina javnosti misli da je Ivana Kekin članica Možemo jer nastupa "u ime" NL-a. Dakle, proces ujedinjenja je dobar, ali bojim se da će razriješiti samo nedoumice novinara i javnosti, ali ne i očiti izostanak demokracije u samoj organizaciji koji će dugoročno prilično ugroziti političke potencijale stranke - govori Kostanić.

Milorad Milun, osnivač i bivši član NL-a, smatra da je stranački izvršni odbor trebao biti uključen u ujedinjenje s Možemo. "Strankom se nije bavilo, a danas je to glavni argument za spajanje s Možemo"

Unatoč sve češćem pojavljivanju anonimnih izvora iz njihovih stranka koji preko mainstream medija izražavaju nezadovoljstvo načinom donošenja odluka, Benčić i Ivšić tvrde da su odredbe kojima je otvoren proces spajanja donesene gotovo konsenzualno.

- Stranka Možemo je uz podršku više od tri četvrtine članova donijela odluku o strateškom partnerstvu sa strankom Zagreb je naš i njezinom uključivanju u rad Možemo. Isto tako, odluka o strateškom partnerstvu i procesu spajanja platforme Zagreb je naš sa strankom Možemo donesena je uz jednako veliku podršku članova stranke Zagreb je naš. To jasno pokazuje da članovi obje stranke izrazito snažno podržavaju taj proces - odgovaraju one.

Iva Ivšić (Zagreb je naš) (Foto: Matija Habljak/PIXSELL)

Dio članova Nove ljevice smatra pak da postojeća verzija integracije predstavlja eutanaziju njihove stranke, koja se bez prethodne konzultacije sa širom bazom već neko vrijeme provodi u korist Možemo. U raspravama na posljednje dvije skupštini istaknuli su kako se radi o nelegitimnoj odluci te podsjetili da je NL svojevremeno osnovan zbog odmicanja tadašnjeg Milanovićevog SDP-a udesno, te na jasnim postavkama: antinacionalizmu, antiklerikalizmu i antifašizmu. Zapitali su u kojoj mjeri je Možemo, s obzirom na njihov uzmak od tema koje imaju ideološki predznak uopće lijeva, a u kojoj liberalna stranka. Pojedini članovi, među kojima i pokretači Nove ljevice, posebno su nezadovoljni načinom na koji je donesena odluka o spajanju. Naime, za nju je dobar dio članstva saznao tek na skupštini NL-a održanoj 27. studenog 2021., kada im ona nije predstavljena kao zasebna točka dnevnog reda, već u sklopu one pod naslovom "Aktivnosti u narednom razdoblju". Naposljetku se o prijedlogu otvaranja procesa integracije, koji je ranije većinom glasova blagoslovio izvršni odbor NL-a, nije glasalo odvojeno. Svoju podršku "aktivnostima" na taj način je pružilo 76 članova skupštine, 12 je bilo protiv, dok ih je šest bilo suzdržano. Nekoliko ih se potom iščlanilo iz stranke.

Među njima je Milorad Mišo Milun, profesor za zagrebačkog PMF-a koji je NL-u pristupio odmah po njegovom osnivanju u prosincu 2016. Za Novosti kaže da ga je zasmetalo što se prije stavljanje točke o udruživanju na dnevni red nije raspravljalo s članstvom, prvenstveno o tome "koji bi se dijelovi programa NL-a trebali ugraditi u program nove ujedinjene stranke". Budući da se na kraju ispostavilo kako se radi o integraciji u Možemo, Milun smatra da je time izgubljen sinergijski efekt ujedinjene ljevice.

- Naravno, pitanje je do koje je mjere sama Nova ljevica kriva za gubljenje identiteta. Osnovni problem od samog osnivanja je da se zapravo nitko nije u potpunosti posvetio razvoju stranke. Rukovodstvo nije radilo na organiziranju podružnica, savjet stranke se nije sastajao niti organizirao tematske rasprave, a radne grupe koje su se formirale pozivom članstvu da se prema interesima uključe bile su prepuštene da se same organiziraju. Naravno da od toga nije bilo ništa jer je iluzorno očekivati da se tridesetak ljudi koji se prvi put vide, i to putem Zooma, nešto efikasno dogovori - dodaje on.

Milun smatra i da je izvršni odbor NL-a trebao biti uključen u te procese te sugerirati makar i samo privremeno vodstvo grupa.

Proces ujedinjenja je dobar, ali bojim se da će razriješiti samo nedoumice novinara i javnosti, a ne i očiti izostanak demokracije u samoj organizaciji koji će dugoročno prilično ugroziti političke potencijale stranke, kaže Marko Kostanić

- Ukratko, strankom se nije bavilo, a danas je to glavni argument za spajanje s Možemo. Napominjem da nemam ništa protiv ujedinjenja lijevih stranaka, ali ono mora biti na ravnopravnoj osnovi, s jasno definiranim programskim ciljevima i po mom sudu s novim imenom upravo da bi se istakla činjenica ujedinjenja – kaže bivši član NL-a.

Ivana Kekin tvrdi da zbog odluke o integraciji nije došlo do značajnog ispisivanja članova. Kaže da su NL i Možemo izrazito podudarni u političkim pozicijama i ciljevima te da je "bliska suradnja u predstavničkim tijelima i na terenu navedeno učinila još očitijim, što je dovelo do odluke o spajanju u jednu stranku".

- Što se tiče mjerne jedinice lijevih politika, podsjetit ću da se naše političko djelovanje temeljilo upravo na bliskoj suradnji s Možemo, da smo zajedno izlazili na izbore i upravo u toj koaliciji i ostvarili rezultate. Kao što zajedno nastupamo u predstavničkim tijelima, primjerice u Saboru i Skupštini Grada Zagreba. A navedeno ne bi bilo moguće da nam političke pozicije nisu podudarne. Uostalom, držim da svatko onaj koji tvrdi da Možemo zastupa liberalnije politike nije upućen u program i političke ciljeve te stranke. Dapače, upravo se spajanjem stranaka namjerava ojačati ljevica u Hrvatskoj – kaže Kekin.

Ivana Kekin (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)

Na pitanje zašto posljednjih godina nije širena baza NL-a kroz osnivanje novih ogranaka, predsjednica te stranke odgovara kako ih je "iskustvo naučilo da je za kvalitetan politički rad najvažnije da postoji grupa ljudi spremnih na rad i komunikaciju".

- Dakle, od same suhe forme puno je bitniji sadržaj. NL je mala stranka i mnogim sredinama ima tek pokojeg člana ili članicu. Dapače, i ta je činjenica dodatan motiv za spajanje jer je baš teren pokazao da naši članovi dobro surađuju s onima iz Možemo i da se upravo takvim zajedničkim radom postižu najbolji rezultati, a i najveći osjećaj doprinosa i gratifikacije koji su glavni motivatori za daljnje političko djelovanje – govori ona.

Milorad Milun smatra da se, barem po onome kako stvari zasad stoje, zapravo radi o asimilaciji, a ne ujedinjenju.

- Moram istaknuti da se stavovi Možemo i NL-a jako preklapaju u odnosu na pitanja prema pojavama fašizacije u društvu kao i u pogledu zaštite ljudskih prava. Međutim, u programu Nove ljevice ima dosta progresivnih lijevih politika koje su, usudio bih se kazati, jedinstvene u Hrvatskoj. To bi svakako trebalo sačuvati pa makar to bilo i u vrlo maloj stranci kao što je NL. Uključivanje tih ili dijela tih politika u program nove ujedinjene lijeve stranke bilo bi više nego dobrodošlo. No da bi se to i na prvi pogled prepoznalo, nova stranka bi zaista trebala biti nova i s novim imenom – govori on.

S obzirom na raniji prekid suradnje s RF-om, dio članova pita se predstavlja li planirano gašenje NL-a daljnju eliminaciju lijevog krila zeleno-lijeve koalicije i spomenutih ideoloških postavki na kojima je nastala ta stranka. Katarina Peović kaže kako joj se ne čini da će se išta bitno promijeniti na tome polju jer "već neko vrijeme ne vidimo te karakteristične teme u istupima članova NL-a".

Katarina Peović (Radnička fronta) (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)

- Nakon odlaska Dragana Markovine ta je stranka prestala gurati jasno prepoznatljive vlastite politike koje su u najvećem dijelu bile politike onih koji su zbog razočaranja odustali od SDP-a. Građanski antifašizam, antinacionalizam i antiklerikalizam su bili važne sastavnice, no to su bile politike i šireg ujedinjenja ljevice koje je Markovina pokrenuo Šibenskom deklaracijom - govori Peović za Novosti.

- Istovremeno, RF je ipak uspio nakon što smo izbačeni iz koalicije, u sklopu saborske tzv. progresivne opozicije, uvesti neke specifične politike na kojima surađujemo. Progresivna opozicija se ujedinila oko našeg prijedloga vraćanja prava na pobačaj u Ustav. Možemo i SDP su prihvatili našu inicijativu radničkog Zakona o radu koju smo pokrenuli u sklopu inicijative Za radnički ZOR. Nadam se da je to naznaka mogućeg dijaloga oko zajedničkih tema, iako nismo više u koaliciji – dodaje saborska zastupnica.

Marko Kostanić smatra da je stranci Možemo odgovarao raniji koalicijski odnos jer su ideološka pitanja mogli autsorsati partnerima. Sada će, dodaje on, teret eksplicitnijeg izjašnjavanja biti na njima.

- S obzirom na navedeni manjak demokracije i kontrolu komunikacije to će vrlo vjerojatno ispasti nespretno. Ne zato što su ti ljudi napustili te vrijednosti ili zato što su licemjeri. Problem je u tome što se oni prema biračima i javnosti odnose kao nevladine organizacije prema donatorima. To im je ostalo iz prijašnjih karijera. Oni svoje stavove i dostignuća komuniciraju kao izvještaje o projektu: napravili smo ovo i ovo, a ovo nismo jer nismo ni stavili u projekt. Postoji cijeli niz političkih pitanja u kojima izostaje, ne samo njihova reakcija, već i aktivno oblikovanje, kako se to danas popularno kaže, društvenih i političkih narativa. Ti narativi neće, kako očito misle glavni ljudi u stranci, nastati akumulacijom konkretnih poteza zagrebačke vlasti - veli Kostanić, koji misli da bi buduća verzija stranke Možemo mogla ostati bez dijela birača ranije sklonih partijama koje se sada gase.

- Ali, nažalost, tih je glasača bilo malo i oni neće predstavljati važnu stavku u kalkulacijama. Ono što će utjecati je sve učestalija formula po kojoj se radi o "sektašima". To su, naravno, gluposti onih analitičara koji vrhunac politike vide u neovisnim zastupnicima koji ne glasaju kako stranka kaže. Nama trebaju stranke koje kolektivno i demokratski misle, a ne skupovi samomislećih intelektualaca. Ali to su prevladavajuće političke vrijednosti danas. Veći je problem što optužba za sektašenje ne obuhvaća samo kadrovska pitanja već i zelene politike i šire i bilo kako shvaćene lijeve politike. Ako se tim politikama čvršće nalijepi etiketa sektašenja, one će još više izgubiti status realističnih politika u korist radne većine. Drugim riječima, politička sudbina stranke Možemo imat će obuhvatnije posljedice od onih vezanih za samu stranku - zaključuje on.