U povodu knjige "Kartografija otpora: Zagreb 1941-1945." koja je promovirana dan uoči održavanja Trnjanskih kresova, u petak 6. maja, razgovarali smo s njezinim urednicima Josipom Jagićem i Markom Kostanićem. Josip Jagić je povjesničar koji se bavi strukturama partizanskog otpora u Jugoslaviji tokom Drugog svjetskog rata, a radi u Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe kao projektni menadžer i politički analitičar. Marko Kostanić glavni je urednik regionalnog portala Bilten. Odgovore su zajednički sročili.
Oslanjanje revizionista na riječ holokaust omogućuje im da iz redova žrtava naprosto izbrišu Srbe i cinično žale pobijene Židove. A Srbe brišu jer im je to potrebno iz dnevnopolitičkih razloga
Kako je nastala "Kartografija otpora"?
Knjiga je nastala kao rezultat političke potrebe i kolektivnih napora da se (iznova) objasni antifašistički otpor u Zagrebu. Većina tema vezanih uz antifašizam na različite je načine uklonjena iz javnosti kako bi se oslobodio prostor za revizionističke narative. Među mehanizme uklanjanja i obračune s antifašističkim društvenim sjećanjem u Hrvatskoj spadali su i oni suroviji kao što je na primjer miniranje spomenika. Zagreb je u tom smislu jedan od prvaka kada se radi o stupnju efikasnosti čišćenja javnog prostora od antifašističkih obilježja, pa je tako do danas u gradu preživjela samo trećina od ukupnog broja spomenika, ulica i naziva institucija koji su obilježavali antifašističku borbu ili radnički pokret. U takvim uvjetima društvenog zaborava i državno sponzorirane demonizacije antifašizma bilo je nužno iznova aktualizirati antifašističku tradiciju. Knjiga je jedan od doprinosa toj aktualizaciji. U devet članaka nastojalo se iscrpno pokriti različite aspekte djelovanja antifašističkog pokreta u gradu Zagrebu. Neki su aspekti bili zaboravljeni pa ih je bilo politički nužno oživjeti, a neke je trebalo pronaći i ponuditi neke nove interpretacije.
Što se događalo sa gradom u borbi?
Grad Zagreb, kao glavni grad NDH, predstavljao je jedan od najzahtjevnijih terena na kojem je Narodnooslobodilački pokret (NOP) djelovao. Ustaše su kontrolirale grad tijekom cijelog perioda rata jer je tu bio koncentriran gotovo cijeli državni represivni i ideološki aparat putem kojih su se održavali na vlasti. No da im kontrola Zagreba nije bio jednostavan zadatak pokazuje i eskalacija terora kao tehnike vladanja na koju su se gotovo u potpunosti oslanjali kako je rat išao prema kraju. Pored ustaških odgovora, na masovnost otpora ukazuje i stalno obnavljanje institucija pokreta otpora u gradu bez obzira na brojna "padanja" ili odlaske u partizane. Grad je istovremeno bio i središte ustaške države, ali i vrelo otpora. Takva dinamika čini priče protagonista još fascinantnijima.
Osluškivanja protagonista
Devet priloga pokušavaju prezentirati različite procese i elementa antifašističkog otpora u Zagrebu. Je li to zbornik sjećanja ili nešto drugo?
"Kartografija otpora" sastoji se od devet analitičkih priloga koji, uzimajući u obzir dostupne arhivske fondove, obimnost memoarske građe i dosad objavljene analize, pokušavaju predstaviti odgovore lokalnog NOP-a na organizacijske, vojne i političke izazove s kojima su bili suočeni. Radi se dakle o procesnoj analizi koja se nastoji temeljiti na riječima preživjelih što u obliku citiranja memoarske građe, što u obliku citiranja samih izvora, odnosno dokumenata nastalih u vremenu otpora. "Kartografija otpora" definitivno je i zbornik sjećanja jer intervenira u politički prostor koji sjećanje na partizanski otpor u najboljem slučaju želi prešutjeti ili prilagoditi trenutnim političkim koristima, a u najgorem demonizirati i delegitimirati. Međutim, uloga zbornika se ne iscrpljuje u obnavljanju sjećanja na slavni period u povijesti grada. Kroz priloge se objašnjavaju i analiziraju različite političke dimenzije organiziranja i oblikovanja ideoloških postavki NOP-a u gradu, koji mogu biti korisni i suvremenim političkim pokretima koji se u svom djelovanju oslanjaju na lijeve i antifašističke ideje. Također, zbornik nudi i cijeli niz argumentacijskih slojeva koji mogu poslužiti u političkim raspravama: od onih akademskih do onih na obiteljskim ručcima.
S obzirom na to da institucije srpske nacionalne manjine redovito, a često i usamljeno obilježavaju različite godišnjice iz Drugog svjetskog rata nemali dio javnosti stječe dojam da je NOB "srpska stvar"
Ideja izdavača, urednika i autora jest i da knjiga potakne interes i istraživanje o strukturi subjekta otpora. Što se još može učiniti u tom pravcu?
Prilozi su u velikoj mjeri koristili već dostupnu memoarsku građu objavljenu u "Zborniku sjećanja, Zagreb 1941 – 1945." koji je tijekom 1980-ih objavljen u četiri toma. Neki od autora koristili su i arhivske fondove memoarske građe sudionika pokreta otpora koji se nalaze u Hrvatskom državnom arhivu. Memoari i sjećanja svakako su povijesni izvor kojem treba pristupiti s dodatnom dozom opreza jer su oni, kao i gotovo svaki povijesni izvor, prilično subjektivni i samim time manje pouzdani. Ali jedan od najboljih načina kritičkog pristupa tom tipu materijala je komparativni pristup koji će različita sjećanja dovoditi u međusobni komparativni odnos ili u komparativni odnos spram izvora i drugih dokumenata nastalih u vremenu koje analiziramo. Jugoslavenska publicistika proizvela je veliku količinu sjećanja koja predstavlja, po nama, izdašan resurs za daljnja istraživanja subjekta otpora ili revolucionarnog subjekta. Zasigurno nisu iscrpljeni svi interpretacijski uglovi i značenjske poveznice koji bi mogli baciti novo svjetlo na različite epizode povijesti Drugog svjetskog rata. Smatramo da bi se neki budući pristupi trebali zasnivati na komparativnim pristupima izvorima, ali i komparativnom koncipiranju istraživanja kao takvog. Povijest antifašističkog otpora u Zagrebu je uvelike povijest interakcije zaraćenih strana. Zaraćene strane, prije svega partizani i ustaše, jedni su drugima postavljali određene izazove na koje su morali pronaći rješenja pa tako, recimo, ustaški režim mora odgovoriti na evidentan rast popularnosti NOP-a u gradu i u njegovoj široj okolici u drugoj polovici 1943. godine. Odgovaraju tako da radikaliziraju teror i na taj način nastoje uništiti pokret u gradu. Na teror mora odgovoriti i NOP na različite načine: podizanjem razine konspiracije i drugim metodama. Također, nova dinamika između zaraćenih strana izravno utječe i na ponašanje simpatizera ili "tihe većine" koja je sklona partizanima i pomaže im raznim uspostavljenim kanalima. U tim odnosima leže mnoge priče koje još nisu ugledale svjetlo dana ili još nisu kvalitetno obrađene, a mogle bi ponuditi nijansiraniju sliku antifašističkog otpora u gradu, ali poslužiti i kao dodatni faktori objašnjenja onoga što se događalo nakon rata, pogotovo neposredno nakon oslobođenja, što je također i tema jednog od priloga.
Današnje rasprave diktiraju različite anakronizme, pritom mislimo na naknadnu pamet koja negira sasvim drukčije društvene okolnosti u kojima su se događaji odvijali. Kako se vratiti izvornom kontekstu i tko su bili inspiratori za takav pristup?
Najadekvatniji pristup jest "povratak" u politički svijet europskog građanskog rata od 1914. do 1945. godine, kako taj period naziva povjesničar Enzo Traverso. A "povratak" podrazumijeva eliminaciju naknadno stečenih moralnih i političkih kriterija koji u tom periodu političke i ratne brutalizacije života u Europi nisu bili operativni. Kao najefikasniji oblik "povratka" nametnula nam se metoda osluškivanja samih protagonista i načina na koji su politički, ideološki i moralno razumijevali svijet i situacije u kojima su se zatekli. Na tom smo tragu bili inspirirani Claudijem Pavoneom, koji je svoju seminalnu studiju o talijanskom pokretu otpora zasnovao upravo na percepcijama i racionalizacijama samih protagonista. Od historiografskih inspiracija istaknuli bismo još Arna Mayera, pogotovo njegovu studiju o revolucionarnom nasilju.
Kako biste podijelili raznovrsne priloge?
Podijelili bismo ih ugrubo na kronološke, one koji se bave samom kronologijom rata i njegovom dinamikom na zagrebačkom području od 1941. i 1945. te na tematske koji se bave specifičnim temama vezanim za otpor, kao što su uloga žena u borbi, korištenje propagande i narodna pomoć. Također, smatrali smo korisnim i uvrštavanje preglednog priloga koji se bavi djelovanjem Komunističke partije Jugoslavije u Zagrebu u desetljeću prije izbijanja rata zbog presudne uloge KPJ u organiziranju samog otpora.
"Etnicizacija" NOB-a
Recite nešto o prilozima, s obzirom na njihov sadržaj…
Prilozi u knjizi pokušavaju odgovoriti na različite historiografske probleme vezane uz antifašistički pokret analizom dostupnih izvora. Tako se prva četiri priloga bave zapravo nekom generalnom političkom i organizacijskom dinamikom NOP-a u gradu tijekom rata ističući neke od ključnih problema i zadataka poput sabotaža, mobilizacije stanovništva u partizane, logistike, konspiracije, pritiska od strane represivnog aparata NDH. Prilozi u knjizi prate i organizacijska preslagivanja NOP-a uslijed promjene strateške uloge Zagreba u sveukupnom antifašističkom otporu u Jugoslaviji. Također, kao što smo spomenuli, jedan od tih priloga bavi se i najkontroverznijom epizodom, zbivanjima neposredno nakon rata, i nudi dosad u našoj historiografiji nekorištene teorijske alate za analiziranje tih zbivanja. U knjizi su i sadržani prilozi koji se bave određenim elementima NOP-a poput uloge i poziciji žena u antifašističkom otporu, vezama predratnih aktivistkinja za ženska i radnička prava s osnivanjem i vođenjem Antifašističke fronte žena, krovne organizacije koja je okupljala žene na širokoj osnovi, ulogom žena u partiji, zatim ulogom ilegalnih partijskih tehnika u širenju propagande u svrhu mobilizacije te narodnom pomoći kao izuzetno važnom institucijom u održavanju otpora u gradu, ali i indikatorom njegove masovnosti.
Ovih dana je u Zagrebu otkriven spomenik žrtvama holokausta i ustaškog režima. Što je problematično u toj apstraktnoj skulpturi?
Problematična je sama prevladavajuća upotreba riječi holokaust u Hrvatskoj. Ona prvenstveno služi depolitizaciji Drugog svjetskog rata na ovim prostorima. Tom se riječju u hrvatskom kontekstu označava zlo kao takvo koje je, eto, zahvatilo čitavu Europu pa tako i nas. I svaka se politička odgovornost briše. Možemo reći da sudjelujemo u sjećanju na žrtve, ali bez ikakvih političkih zahtjeva. Drugim riječima, oslanjanje revizionista na riječ holokaust omogućuje im da iz redova žrtava naprosto izbrišu Srbe i cinično žale pobijene Židove. A Srbe brišu jer im je to potrebno iz dnevnopolitičkih razloga.
U kojem smislu je tematika "Kartografije otpora" potisnuta s jedne strane, a s druge izložena revizionizmu?
Kao što smo već napomenuli ti su procesi komplementarni. Potiskivanje teme omogućuje revizionističkim snagama lakšu izradu i propagandu svojih interpretacija. Sam revizionistički projekt je otpočetka "olakšan" činjenicom političkog kraha jugoslavenskog projekta kojem je NOB, uključujući i zagrebačku epizodu, bio ideološko i političko ishodište. U tom se kontekstu, pogotovo u ratnim okolnostima, svako prisjećanje na povijest NOB-a tretiralo ako antihrvatsko ili kao politički stav nedostojan javnog života. Oni skloni baštini NOB-a su se u manevriranju takvim zahtjevnim terenima često legitimirali "kroatizacijom" NOB-a i odgovarali porukama poput one "da nije bilo partizana, ne bi bilo ni Hrvatske". Takve su poruke prilično problematične ako želimo zadržati političku baštinu NOB-a operativnom danas. U suprotnom se javljaju pojave "etnicizacije" NOB-a u drugom smjeru: s obzirom na to da institucije srpske nacionalne manjine redovito, a često i usamljeno obilježavaju različite godišnjice iz Drugog svjetskog rata nemali dio javnosti stječe dojam da je NOB "srpska stvar".
Što mislite da ćete postići jednim ovakvim zbornikom i kome je on prvenstveno namijenjen?
Ovaj je zbornik namijenjen široj publici, ali i historiografskoj struci. Sama činjenica da se bavi politički kontroverznim periodom čini ga zanimljivim svima onima koji, kako se to popularno kaže, želi saznati više. A od koristi će sigurno biti i onima kojima bavljenje tim razdobljem spada u dio profesionalnog života, bio on znanstveni ili politički. Nezahvalno je prognozirati krajnje učinke jednog ovakvog zbornika, ali namjera nam je bila dvostruka: osvježiti i produbiti raspravu novim saznanjima i interpretacijama te pridonijeti političkom osnaživanju suvremenog antifašističkog pokreta.
