"Ovi trenuci će do jedne razine biti prijelomni i treba svakako spomenuti da svi jesmo odgovorni u trenucima koji dolaze".

Tom rečenicom Vlatka Vukelić, predsjednica Hrvatskog sveučilišnog sindikata, predstojnica Odsjeka za povijest na Hrvatskim studijama i bivša dopredsjednica Hrvatske stranke prava Ante Starčević, završila je u srijedu tiskovnu konferenciju. Premda biste po njenom tonu i pravopisnom nesnalaženju mogli pretpostaviti da se mlada profesorica obratila javnosti jer ima određene informacije o dolasku petog još smrtonosnijeg vala koronavirusa ili – daleko bilo - nekog novog rata koji samo zajedničkim angažmanom možemo spriječiti, ova povjesničarka u široj javnosti poznata po stavovima bliskim povijesnim revizionistima i negiranju postojanja dječjeg logora u Sisku, povod za dramatično obraćenje ipak je pronašla u nečem daleko banalnijem.

O čemu se radi? Ivan Perkov, zamjenik glavne urednice i urednik zagrebačke redakcije sveučilišnih novina Universitas koje svaki zadnji ponedjeljak u mjesecu kao prilog objavljuju najveće dnevne novine u Hrvatskoj, odlučio je dati ostavku na tu dužnost. Neopozivu ostavku od koje, kako kaže, ne namjerava odustati pa nema razloga da ga se na to nagovara, dao je zbog cenzure kojoj je bio izložen u pripremi novog broja.

Za cenzuru je optužio rektora splitskog Sveučilišta Dragana Ljutića koji je osobno izbacio tri teksta. Odnosno, tako je Perkovu kazala glavna urednica Mila Puljiz. Radi se o uvodniku čiji je Perkov autor s naslovom "Fleksibilno ukidanje sveučilišne autonomije" te dva nepotpisana redakcijska izvještaja "Nezakonite zakonske inicijative Ministarstva znanosti" i "Prof. Milena Žic Fuchs razriješena članstva u Sveučilišnom savjetu Sveučilišta u Zagrebu".

Zbog takve intervencije Perkov je bio "šokiran i razočaran". I ne samo to, nego je Ljutić isto napravio u ožujku kad je s portala Universitasa maknuo članak "Traži se ostavka ministra Fuchsa!". Zašto tada Perkov, inače profesor sociologije na Hrvatskim studijima, nije dao ostavku, nije objasnio, ali zato ističe da je ovakav potez sada "moralna, građanska i civilizacijska obaveza" kojom želi zaštititi "osobnu čast, profesionalno dostojanstvo i ljudsko pravo na slobodno izražavanje mišljenja, ali i prosvjedovati zbog ugrožavanja civilizacijskog načela slobode medija i ustavne vrijednosti nezavisnosti sveučilišnog života od centara političke moći".

Perkov u svom obraćanju dalje kaže da postoje indicije da rektor Ljutić djeluje kao transmisija utjecaja aktualne politike na sveučilišni život kao i da njegov "cenzorski nasrtaj" treba tumačiti kao znak da se vladajuća politika želi obračunati sa zagrebačkim Sveučilištem koje je jedina preostala institucija od nacionalne važnosti nad kojom nema kontrolu. Poslužio se pritom formulacijom Petra Šegedina iz vremena Hrvatskog proljeća po kojoj smo svi odgovorni. Ovo zadnje valjda da prisnaži tezu, jer nikad nije loše istaknuti krivnju komunističke vlasti i žrtve političkih progona iz sedamdesetih godina, bez obzira što zaplotnjačke igre koje se već godinama igraju na Sveučilištu u Zagrebu s njima nemaju nikakve veze.

Perkov je još rekao i da je razočaran s obzirom da je, posebno zadnjih godina, Universitas postao zrela novina koja objavljuje ozbiljne i relevantne teme, kao i da su bili potpuno autonomna redakcija i brana profesionalnog novinarstva koje ne pristaje na ucjene i nagovore, na što je upozorio i Antu Čovića, predsjednika Nakladničkog savjeta Hrvatskih sveučilišnih novina Universitas koje izdaju zajedno zagrebačko i splitsko sveučilište.

Na pitanje o odlasku urednika Ivice Proface iz Universitasa prije nekoliko godina, Perkov je odgovorio da se tada nije radilo o cenzuri nego o nepropisno sastavljenom demantiju koji nakladnici nisu željeli objaviti kao i da su sveučilišta tada bila u pravu.

Na pitanje potpisanog novinara što na sve kaže zagrebački rektor Damir Boras čijem veličanju lika i djela Universitas inače služi, odgovoreno je da on nikada nije intervenirao u tekstove niti se bavio cenzurom.

Perkovu valja vjerovati. Sve bi drugo bilo glupo, s obzirom da smo u Novostima prije dvije godine u samo jednom broju Universitasa, objavljenom na 24 stranice, izbrojali točno 31 fotografiju Damira Borasa.

Koliko ima fotografija, pitanje je za urednike, odgovara Perkov i nastavlja da nema ništa skandalozno u tome ako je u pitanju proslava Dana Sveučilišta pa se pojavljuje na fotografijama s dobitnicima različitih nagrada. Usput rečeno, ako smo dobro prebrojali, u zadnjem broju Universitasa ima sedam fotografija splitskog rektora Ljutića.

Da ne ostane sve na razini osobnih prepucavanja i međusobnih gloženja važno je ostavku Ivana Perkova i Vukelićin moto staviti u kontekst koji uvelike prevazilazi sitne taštine kojih na žalost nije lišena ni akademska zajednica. Iduće godine, naime, i zagrebačko i splitsko sveučilište dobit će nove rektore. Kako je Boras svoja dva mandata odradio, a i prije neki dan zagazio je u 71. godinu, on sasvim sigurno dobiva nasljednika. Znajući kako kadrovira, bez sumnje će učiniti sve da to bude netko iz kruga njemu odanih profesora. Problem je, međutim, i splitsko Sveučilište čiji je rektor očito puno bliži ministru Radovanu Fuchsu i političkoj vrhušci, nego Borasu i njegovima pa bi ga prije izbora svakako bilo dobro na neki način izbaciti iz igre, ako nikako drukčije onda pričom o cenzuri.

Da u ovom scenariju ima istine dokazuje i spomenuti tekst "Traži se ostavka ministra Fuchsa!" koji je maknut s portala Universitas, a u kojem Hrvatski sveučilišni sindikat – čitaj Vlatka Vukelić – traži od premijera Andreja Plenkovića da smijeni ministra Fuchsa i to manje ni više nego zbog zataškavanja mogućih kriminalnih radnji, političkog spletkarenja i fabriciranja službenih dokumenata. Koliko je to sve skupa povezano s novim zakonskim inicijativama koje dolaze iz Fuchsovog Ministarstva s ciljem da se poveća utjecaj državnih tijela i javnosti na sveučilišta i onemogući autonomija koja je do sada vladala i koju su mnogi zloupotrebljavali u osobne svrhe, zaključite sami. Ne bi bilo uputno zaboraviti ni činjenicu da se uskoro sprema obnova u potresu stradalih zgrada zagrebačkih fakulteta čija je vrijednost, kažu neke procjene, oko dvije milijarde kuna.

Cijela ovo situacija, dakle, ima najmanje veze s novinarstvom. To je jedino sigurno. Da nije tako, ne bi Perkov prije dvije godine tekst u Novostima u kojem smo s kritičkim osvrtom objavili da Hrvatski studiji pokreću studij demografije i hrvatskog iseljeništva na kojem će studenti učiti o viđenijim ustašama poput Ive Rojnice, Vinka Nikolića, Ive Korskog i sličnih, popratio uvodnikom u Universitasu optužujući potpisanog novinara da je napisao članak pun neistinitih, poluistinitih i zlonamjerno interpretiranih informacija kao i da je u njemu došla do "izražaja sva toksičnost trenutne situacije u hrvatskom novinarstvu, posebice u slučajevima kada se bavi akademskim temama".