Krstičević

Godinama, desetljećima... slušamo o tome kao o ključnom pitanju nacionalne samobitnosti, za vrijeme Damira Krstičevića napeto smo iščekivali čas kada će se dogoditi, a sada opet odgoda. Odgoda hrvatske odluke o odabiru novog borbenog zrakoplova, informira nas prijestolnička štampa, rezultirat će time da "novi borbeni avion hrvatski piloti neće moći koristiti 2024. godine kada istječu resursi postojećim MiG-ovima. Stoga će se", napajamo se iz istog vrela informacija, "morati pronaći novo rješenje kako premostiti vrijeme između spuštanja MiG-ova i preuzimanja novog aviona te njegove upotrebe u Hrvatskoj." I predsjednik Zoran Milanović, između obračuna s nevladinim sektorom, stigao je primijetiti da odgoda odluke o nabavi aviona ne smije potrajati, jer ni ponude neće biti vječno na stolu. Što će nas zadesiti odustanu li ponuditelji? Kakva drama? Uglavnom, hrvatski dužnosnici imaju ideje o tome na što valja trošiti novac, ali ne i objašnjenja zašto to rade. Možda fatalno griješimo, ali ne znamo kakva bi se tragedija dogodila čak i da – molimo bivšeg ministra Krstičevića da rečenicu ne čita do kraja – propadne cijeli posao.

 

Kaić

Cijepljenje se nastavlja, u Samostalnu i Suverenu stiglo je AstraZenecino cjepivo čija je primjena u nekim državama ograničena osobama iznad 65 godina, ali domovinski autoriteti vele da to kod nas ne važi i da se smije bockati tko poželi. I dođe na red. Uz 16.800 doza AstraZenece stiglo je i 8400 doza Moderne predviđene za one koji se docjepljuju drugom dozom. Pristiglo cjepivo jednostavno je za skladištenje, može se čuvati u običnom hladnjaku, a u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo ističu kako se pokazalo efikasnim u 62 posto slučajeva, odnosno 82 ako se druga doza daje nakon tri mjeseca. Odnosno, kako reče Bernard Kaić iz HZJZ-a, "bolje da se do proljeća procijepimo cjepivom koje pruža 70-postotnu zaštitu, nego da čekamo jesen da bismo se procijepili cjepivom koje daje 90-postotnu zaštitu". Eto, odlučite i birajte, ako možete i mislite da imate izbora.

 

Boras

Trideset dekana je odlučno reklo "ne" rektoru Damiru Borasu. "Više ne možemo zabijati glavu u pijesak", izjavio je prijestolničkoj štampi jedan od njih, neimenovan, ali zabrinut za ugled Sveučilišta pritisnutog silnim aferama, što seksualnim, što klijentelističkim. Rektor se, čitamo, čak i cijepio preko veze pa, čitamo i to, ne dopušta odlazak sedamdesetjednogodišnjeg prorektora Ante Čovića u penziju. I tako dalje i u tom stilu. Uglavnom, Boras skoro da ne silazi s naslovnih stranica novina koje su ne tako davno odlučno okretale glavu od zbivanja na njegovu dvoru. Što će reći da je uvaženi rektor dosadio vladajućoj politici. Odnosno, kako je to lijepo izraženo u jednom naslovu, "Fuchs protiv Borasa". Samo, hoće li njegov sve izvjesniji pad zaista riješiti probleme? Da se vratimo citiranoj rečenici anonimnog dekana: "Više ne možemo zabijati glavu u pijesak." OK, a zašto ste dosad mogli? Niste li baš vi, s glavama u pijesku, jamci opstanka borasovštine?

 

Vuco

U Zagrebu će predstojeći lokalni izbori biti nova šansa za svrgavanje Milana Bandića i nepotističko-klijentelističke vlasti. U Splitu će se pak, kako sada stvari stoje, pretvoriti u neobičan socijalni eksperiment u kojem će skoro svaki kandidat imati sličnog protukandidata. HDZ ide s Vicom Mihanovićem, odmah nakon njega kandidirala se Branka Ramljak, neovisna, ali bliska HDZ-u. Željko Kerum, bivši trgovac, opet bi vodio grad, ali je, nakon njega, kandidaturu najavio Tomislav Mamić, sadašnji trgovac, vlasnik Tommyja. Kandidirao se i netko iz HSLS-a, a onda je stigla najava da bi u utrku za prvog Splićanina mogao novi predsjednik gradskog ogranka Hrvatske seljačke stranke Siniša Vuco. Je, Vuco. Dobro, on je sličniji Kerumu nego HSLS-ovac. Da, točno, nema lijevih kandidata, ako ih i bude, čini se kako nemaju velikih šansi. Možemo! se koncentriralo na Zagreb, a SDP na samoukinuće. Što, kad se sjetimo činjenice da su gradonačelnici poput Bandića ili Ive Baldasara stigli baš iz njihovih redova, ne mora biti loš epilog.

 

Filipović

HDZ-ov gradonačelnički kandidat u Zagrebu zove se Davor Filipović. Davor Filipović. Da, Davor Filipović. Zašto ponavljamo? Zato što ne znamo tko zna za dotičnog, a kandidat je vladajuće stranke. Drugim riječima, treba ga istodobno zapamtiti i zaobići. Osim što je poznat po tome što skoro nitko ne zna za njega, Filipović je zapažen i kao osoba koja je bila potencijalni kandidat, pa pala u drugi plan kad je Andrej Plenković bacio oko na Damira Vanđelića, prvog čovjeka Fonda za obnovu Zagreba. No Vanđelić je očito razumno procijenio što znači biti i HDZ-ovac i HDZ-ov kandidat i Filipović se vratio u sedlo. Zapravo, njegova kandidatura bit će pokušaj očuvanja Milana Bandića. Drugog smisla od odvlačenja glasova perspektivnijih kandidata ne vidimo ni uz maksimalan napor.

 

Juretić

S juga stižu i mračne vijesti: najstrožu zatvorsku kaznu u Hrvatskoj dobio je dvadesetšestogodišnji Luka Juretić iz Solina. On je u siječnju 2019. godine pozvonio starim susjedima, a potom, bez neke naročite motivacije, ubio devedesetdvogodišnjaka i teško ozlijedio njegovu osamdesetsedmogodišnju suprugu koja je nekoliko mjeseci kasnije preminula. Nastavlja se i suđenje Filipu Zavadlavu koji je u siječnju 2020. godine u Splitu ubio tri osobe. Njegov odvjetnik Branko Šerić tražio je novo psihijatrijsko vještačenje, što sud nije prihvatio. Obrana se naime bazira i na ubojičinoj neubrojivosti, ali psihijatri je dosad nisu nepobitno utvrdili.