Konačno smo dočekali nešto pohvalno o Damiru Borasu, rektoru Sveučilišta u Zagrebu: nije antivakser. Štoviše, požurio se cijepiti preko reda, potajno, a onda su ga ulovili već i prije negoli mu se osušila vata na ramenu. Medijska hajka samo se nastavila, jasno. Intenzivirana je zadnjih dana, inače, otkako se iza njegova izaslanika Miljenka Šimprage, v. d. dekana Filozofskog fakulteta, nadigla dževa zbog rušenja njegova godišnjeg financijskog izvještaja na fakultetskom Vijeću. Šimpragi je time automatski završen mandat, ali iz rektorata se nisu dali. Uveli su i novi pojam u ovu igru akademskih moćnika s nižerangiranim pobunjenicima – pojmovna prevara. Kao, to uopće nije bio godišnji izvještaj nego usputno očitovanje, premda nije jasno zašto ga je v. d. dekana dao na glasanje i gdje mu je redovni izvještaj. No pustimo formalnosti. Članovi Vijeća Filozofskog, recimo, pustili su ih na prosudbu Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Iz Ministarstva su javili da je fakultetski statut neporeciv.
Malo prije toga napisali smo na istim ovim stranicama da je vladajućoj stranci Borasa već preko glave. Bilo je okej dok je tu i tamo nalazio iole probavljiva pravna uporišta, osiguravao pozitivna mišljenja bar ponekih sudova, imao podršku ponekog državnog tijela u sektoru. Kad je počeo zanemarivati svaku suvislu i formalno utemeljenu primjedbu ili proceduru, te sve živopisnije privlačiti pažnju medija, postao je i HDZ-u pretežak. A onda mu se nedavno nalijepila još i jeka seksualnog skandala bliskog kolege.
Ako su vijesti točne, povjesničar Drago Roksandić je taj kojeg je više studentica optužilo za seksualno uznemiravanje. Boras pak, iako je na vrijeme bio upozoren na optužbe protiv Roksandića, lično se pobrinuo da ga se imenuje za professor emeritusa. Toliku množinu afera nisu mogli podnijeti ni oni dekani koji su godinama krotko gutali svinjarije iz zagrebačkog rektorata. Čak 30 dekana prošle je srijede pristalo uz inicijativu da se na Senatu Sveučilišta potegne pitanje rektorove ostavke.
Krajem tjedna o Damiru će se Borasu izjasniti i Savjet Sveučilišta na čelu s Lukom Burilovićem – to je onaj iz jedne druge afere. Borasa u međuvremenu stiže najnovija, kroz stav Ministarstva da se prorektoru Anti Čoviću u 71. godini života više ne smije odlagati odlazak u mirovinu. Doduše, nije smio ni ranije. No dvaput je dvaput, pa se čini da će društvu iz rektorata na kraju presuditi lateralni grijesi. Nažalost ne ono čime su izravno oštetili ustanovu, uz pomoć mnogih od imena koja ih se sad odriču.
