Dan poslije obljetnice vojno-redarstvene operacije "Oluja", 6. kolovoza 2018. godine, izvanredna profesorica povijesti na Fakultetu hrvatskih studija u Zagrebu Vlatka Vukelić objavila je prigodnu fotografiju na svojoj službenoj stranici www.vlatkavukelic.com. Profesorica Vukelić, koja na spomenutom fakultetu vodi i kolegij "Povijest Nezavisne Države Hrvatske", na fotografiji pozira uz oveću zastavu koja je na leđima druge osobe. Na zastavi je ogromni grb HOS-a i prigodni ustaški pozdrav "Za dom spremni". Fotografija na službenoj stranici Vlatke Vukelić objavljena je uz naslov: "Proslava Oluje kako dolikuje". U civiliziranoj zemlji samo bi ovaj detalj bio dovoljan za okončavanje aktualne javne dileme treba li Vlatka Vukelić biti potvrđena za dekanicu Hrvatskih studija ili je zbog kontroverzne akademsko-političke biografije nedostojna takve pozicije. Povjesničarka koja pozira uz ustašku krilaticu i smatra da je to doličan način za proslavu bilo čega – to bi zapravo trebao biti kraj njenih ambicija.
Ovdje je, međutim, riječ o Hrvatskoj, što znači da opisana fotografija ne pruža definitivni odgovor na navedenu dilemu. Profesorica Vukelić i dalje može, u sljedeća otprilike dva mjeseca, dobiti potvrdu Senata Sveučilišta u Zagrebu i formalno postati dekanica Hrvatskih studija. Krajem godine na matičnom je fakultetu izabrana na tu poziciju. Da bi je formalno konzumirala, potrebna je još pozitivna odluka Senata. Prvotni plan bio je da se ta točka stavi na dnevni red Senata prošloga tjedna. Nevolja je bila što je datum sjednice pao na Dan sjećanja na žrtve holokausta. Ideja je odgođena jer bi imenovanje osobe podvrgnute ozbiljnim javnim prozivkama za proustaški revizionizam bilo možebitno pogrešno shvaćeno. To, međutim, ne znači da se od plana u potpunosti odustalo. Uostalom, ne komemoriraju se svaki dan u godini žrtve holokausta.
Novosti su došle do očitovanja profesorice Vukelić koje je od nje tražio rektor Stjepan Lakušić. Na 15 zgusnutih stranica ona je nastojala demantirati medijske optužbe i, kako je sama rekla, "bezprizivne osude" u kojima je se proziva za "krimen revizionizma"
Da je rektor Stjepan Lakušić imao namjeru uvrstiti njeno potvrđivanje na dnevni red sjednice Senata moglo se vidjeti i iz njegovog zahtjeva koji je početkom ožujka poslao Vlatki Vukelić. Nacional je objavio da je od nje tražio "detaljno očitovanje o objavama u medijskom prostoru koje su problematizirale mogućnost Vašeg izbora na dužnost dekanice Fakulteta hrvatskih studija zbog određenih, kako se u medijima navodi, pogrešnih i revizionističkih stavova vezanih za povijesne događaje".
Novosti su u međuvremenu došle do traženog očitovanja profesorice Vukelić. Na 15 zgusnutih stranica ona je nastojala demantirati medijske optužbe i, kako je sama rekla, "bezprizivne osude" u kojima je se proziva za "'krimen' revizionizma, koji je kroz daljnje tekstove evoluirao u negacionizam spram činjenica vezanih uz holokaust, te s tim u vezi i neprimjeren pristup fenomenu NDH s neskrivenim konotacijama njezinog valoriziranja".
Vukelić je napisala da je protiv nje zapravo usmjerena medijska hajka komunističkog tipa, ali nije negirala profesionalnu sklonost revizionizmu. Istaknula je da smatra kako je revizionizam nužan u Hrvatskoj i da je, uostalom, "univerzalno priznat kao legitimna kritička znanstvena povijesna praksa odnosno kritički pristup koji nastoji racionalno i argumentirano revidirati neke opće prihvaćene koncepcije otvaranjem novih rasprava i korištenjem novih informacija".
Pogledajmo kako izgleda "racionalno" i "argumentirano" revidiranje "opće prihvaćene koncepcije" u praksi Vlatke Vukelić. U kolovozu 2016. godine delegacija krajnje desne stranke HSP AS i Domovinske koalicije posjetila je Spomen područje Jasenovac. Uz Miroslava Rožića i Sanju Blažević, podno "Kamenog cvijeta" došla je i Vlatka Vukelić, tadašnja dopredsjednica HSP-a AS. Ispred spomenika jasenovačkim žrtvama ustaškog terora, Vukelić i njeni stranački kolege ostavili su vijenac. Na vijencu je pisala posveta: "Svim žrtvama komunističkog sistema". U naknadnom priopćenju iz stranke HSP AS navedeno je da su Vukelić i njeni kolege ondje "progovorili o komunističkim žrtvama i hrvatskim domoljubima pogubljenim u Jasenovcu nakon 'oslobođenja' 1945. godine, a o kojima u Hrvatskoj postoji 'zavjet šutnje'".
Uz "Povijest NDH", Vukelić na Hrvatskim studijima vodi i kolegij "Kultura pamćenja i mjesta sjećanja". Iz ovog njenog političkog izleta u Jasenovac vidimo kako je pripadala opciji koja u navodne znakove stavlja oslobođenje Jasenovca, što znači da je mišljenja kako je ustaški konclogor 1945. godine zapravo bio okupiran. Pored spomenutih, Vukelić predaje i kolegij "Jugoslavenski komunistički zločini". Teorija o poslijeratnom komunističkom logoru na području Jasenovca, zbog čega je Vukelić posjetila ovu lokaciju, zapravo nikada nije potvrđena ni dokazana. Dapače, prema svim vjerodostojnim izvorima, radi se o lažima krajnje desnih krugova koji ih u pravilu koriste da bi negirali stvarne razmjere ustaških zločina u Jasenovcu, njihov udio u proizvodnji holokausta i genocida, a s druge strane potencirali "komunističke žrtve" (nepostojećeg) jugoslavenskog logora na istoj lokaciji.
U lipnju 2016. godine, dva mjeseca prije nego što se u Jasenovcu poklonila "žrtvama komunističkog sistema", Vlatka Vukelić na jednom je izlaganju rekla da se Židovi iz Siska nisu vratili nakon rata – "na žalost ili na sreću"
Kad su članovi krajnje desne stranke HSP AS i njihova dopredsjednica Vlatka Vukelić odavali počast u Jasenovcu, progovarali su iz opisane pozicije. Kao dileri najgore proustaške laži. To je, ukratko, ono definicijsko "racionalno i argumentirano" revidiranje povijesti "korištenjem novih informacija" u režiji Vlatke Vukelić. U nešto širem kontekstu, potom dolazimo do poveznice između ustaškog pozdrava "Za dom spremni", Jasenovca i Vlatke Vukelić.
Tri mjeseca nakon što je u Jasenovcu odala počast "žrtvama komunističkog sistema", u studenom 2016. pored Spomen područja podignuta je HOS-ova ploča s ustaškim pozdravom. HSP AS, čija je dopredsjednica u tom trenutku bila Vlatka Vukelić, pohvalio se da su upravo oni "inicirali izradu, financiranje i postavljanje spomen-ploče". U studenom su, razumije se, bili na svečanom otkrivanju ploče. U delegaciji ovaj put nije bila Vlatka Vukelić. No kad je krajem 2017. postalo izvjesno da će ploča biti izmještena, u svojstvu dopredsjednice HSP-a AS objavila je priopćenje. Poručila je da argument o "uznemiravanju" stradalih u Jasenovcu zbog ustaškog pozdrava baš i ne stoji, zato što je "riječ o davno preminulima". Potencirajući ovu bešćutnost, Vukelić je pored "stradalih u Jasenovcu" napisala da misli na žrtve od "1941. do 1951. godine", odnosno i na nepostojeće žrtve nepostojećeg komunističkog logora nakon 1945.
Što uopće profesorica Vukelić misli o događajima u Jasenovcu od 1941. do 1945. godine? U studenom 2018. objavila je na svojoj internetskoj stranici, na kojoj smo pronašli i onu "doličnu" proslavu "Oluje" u kadru s ustaškim pozdravom, tekst o promociji knjige Igora Vukića iz Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Komentirajući sadržaj knjige "Radni logor Jasenovac", Vukić je u tom tekstu, prenesenom na stranici profesorice Vukelić, rekao da knjiga "donosi dokaze da u Jasenovcu nije bio logor u kojem je bilo masovnog ubijanja". "Osim Židova i Roma, drugi zatočenici nisu internirani u logor samo zbog svoje nacionalne ili vjerske pripadnosti. Tako da nitko u logor nije doveden, a kamoli ubijen samo zato što bi bio Srbin ili pravoslavac. Uvijek je i kod njih, uostalom kao i kod Hrvata, razlog internacije bilo neko protudržavno djelovanje." Vukić je u istom tekstu još naglasio da je "najveća i najgora laž o jasenovačkom logoru navodno ubijanje 20.000 djece, a koju posebno u zadnje vrijeme forsiraju srpski političari".
Tekst u kojem se iznosi tvrdnja da Jasenovac u NDH nije bio logor smrti i time negira ustaški udio u holokaustu, genocid nad Srbima i Romima, pa još masovna ubojstva djece, na stranici www.vlatkavukelic.com objavila je osobno Vlatka Vukelić. Tako barem piše. Nije pritom bila samo riječ o širenju citiranih teza, nego i svojevrsnoj vjeri u njih. Mjesec dana prije nego što je objavila ovaj tekst, u listopadu 2018. godine gostovala je u Podkastu Velebit. Voditelj Marko Jurič pitao je profesoricu Vukelić da prokomentira rad Igora Vukića i njegovog društva, isti onaj koji je prenijela na svojoj stranici. "Po njihovim informacijama, tu se ne radi o logoru smrti, službena brojka od više od 80 tisuća žrtava je daleko od stvarne brojke", rekao je Jurič. "Zašto se to još uvijek danas stigmatizira tom čudnom kvalifikacijom 'revizija povijesti'? Koliko je vrijedno to što su ti ljudi (Vukić i suradnici, op. a.) razotkrili izlažući se političkim diskvalifikacijama? Zašto je prosječni hrvatski čovjek skloniji povjerovati jugoslavenskoj mitologiji, a ne jednoj priči koju donose ljudi bez ikakvih političkih ambicija ili političkih diktata?"
Vukelić na konferenciji za medije sisačke podružnice HSP-a AS, 2013. (Foto: Nikola Čutuk/PIXSELL)
Vukelić je, ukratko, odgovorila da ljudi poput Igora Vukića i slovenskog kvazipovjesničara Romana Leljaka govore "istinu". Potom je okrivila medije za njihovu lošu percepciju u javnosti. "Onog časa kada netko progovara istinu, on je luđak, radikalan, desničar, kvazipovjesničar i tako dalje. Nama prije svega društvo treba kvalitetan oporavak. To je užasno teško bez smjene generacija. Naše političke elite su i dalje elite iz razdoblja prije 1991. godine. Zato se ova istina koju proklamira gospodin Vukić ili gospodin Leljak vrlo teško čuje", rekla je, između ostalog, profesorica Vukelić, dodajući da su joj brojni kolege kazali kako znaju da "brojka u Jasenovcu nije približna istini što se tiče žrtava", ali da ne vjeruju u ono što govori Igor Vukić. "Jer gospodin Vukić prema njima nema kredibilitet. A tu opet ključnu ulogu igraju mediji. Vidjeli smo što se dogodilo na HTV-u nakon njegovog gostovanja", zaključila je.
Kao znatiželjna akademska radnica i pobornica revizionizma kao "kritičke znanstvene povijesne prakse", profesorica i potencijalna dekanica Hrvatskih studija možda će reći da ona samo postavlja pitanja. Tako je u istom Podkastu Velebit, ovaj put u listopadu 2019. godine, s gledateljima podijelila jednu anegdotu. Na znanstvenom skupu o kozaračkoj djeci jedan kolega je govorio o zločinima u ustaškom logoru Stara Gradiška. "Ja sam postavila pitanje na koji način su ljudi tamo ubijani (...) Mene je zanimalo je li to bio metak u potiljak, hladno oružje ili plinska komora. Međutim, ja nisam naišla na taj odgovor. Također, u jednoj od rasprava postavilo se pitanje o dubini i širini određenih raka u koje su navodno polagani leševi logoraša. Jedan čovjek je došao i izračunao, rekavši da je nemoguće da je toliko ljudi stalo u toliku raku. Ona je premala dimenzijama i kubikažom da bi u nju stalo toliko ljudi. To nije točan podatak. Za neke stvari su potrebni samo logični smjerokazi", rekla je Vukelić koja, valja opet podsjetiti, vodi kolegij "Povijest NDH" na Hrvatskim studijima.
Braneći se od optužbi da je u svojim istupima sudjelovala u negaciji ili umanjivanju holokausta, Vukelić je u spomenutom dopisu dekanu Lakušiću napisala da "poznate činjenice o sudbini Židova" nikada nije stručno problematizirala, niti je to radila u "ikakvom kolokvijalnom pristupu". U stvarnosti, uz opisano potenciranje "istina" iz radova Vukića i njegovih istomišljenika u kojima negdje umanjuju a negdje poriču holokaust u NDH, Vukelić je u lipnju 2016. godine, dva mjeseca prije nego što se u Jasenovcu poklonila "žrtvama komunističkog sistema", na jednom izlaganju rekla da se Židovi iz Siska nisu vratili nakon rata – "na žalost ili na sreću". "Kod moje prababe je bila spremljena posteljina sisačkih Židova. Ljudi su se planirali vratiti iz Amerike kad rat završi. Na sr..., na žalost ili na sreću pa se nisu nikada vratili", poručila je.
Službenu komemoraciju u Jasenovcu 2020. godine profesorica Vukelić nazvala je "karnevalom zombija". Kritizirajući odluku da se događaj odvija u pandemiji Kovida, poručila je da su svi ostali građani, uključujući i nju, u trenutku komemoracije "bili Jasenovac". Tako je iskoristila toponim što simbolizira masovna ubojstva na temelju etničke i političke pripadnosti za opisivanje državnih mjera protiv širenja virusa. Koliko god bili skaredni, stavovi profesorice Vukelić o Jasenovcu ili pozdravu "Za dom spremni" ne mogu se mjeriti s onime što kao znanstvenica radi u Sisku, vezano uz kozaračku djecu i pojedince koji su poslije Drugog svjetskog rata zbog tamošnjih događaja osuđeni na smrt. O tome ćemo u sljedećem tekstu.
Drugi dio teksta pročitajte na ovom linku
