Med Ozrena Krajnovića iz Kusonja pored Pakraca proglašen je za najbolji cvjetni med na području Požeško-slavonske županije. Rezultat je to 11. županijskog ocjenjivanja kvalitete sortnih vrsta meda koje je u organizaciji pčelarskih udruga "Zlatna dolina" i "Pakrac – Lipik", održano sredinom novembra prošle godine na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Osijeku, ali je dodjela priznanja zbog epidemioloških mjera upriličena tek ove godine. Ozren Krajnović je u kategoriji cvjetnog (multiflornog) meda sa konačnim koeficijentom 18,48 osvojio zlatnu medalju u konkurenciji 24 cvjetna meda.
Ozren Krajnović je tek pčelar-početnik, po zanimanju varioc, a u proizvodnju meda krenuo je iz potrebe za radom, zaradom i novim znanjima prije sedam godina. Prvo se puno družio sa pčelarima, pomagao im u radu, vrijedno upijao njihovo znanje, učio na svakom koraku, a zatim počeo marljivo skupljati svoje košnice. Kad podvuče crtu, danas ima 30 košnica i 600 kg meda proizvedenih u prošloj sezoni.
- Upustio sam se u pčelarstvo ne zato što je med sladak već zato što je taj korak u tom trenutku bio najlogičniji - zahtijevao je najmanje ulaganja za početak. Poslovi kojima sam se tada bavio, nisu bili baš bajni. Klasika: čas radiš, čas ne radiš, imao sam ugovore na mjesec - dva bez redovnih primanja. Imao sam nešto zemlje iza kuće i odlučio krenuti u pčelarstvo. Izgledalo mi je tada da je potrebno samo otvoriti pipu i med će da curi. Postavi pčele na livadu i stvar je gotova. Tako sam mislio na početku, ali nije to baš tako - započinje svoju priču Ozren koji i danas profesionalno radi kao varioc, ali s puno ljubavi i pažnje sa svojom velikom porodicom, suprugom Mirjanom, troje djece i roditeljima, razvija novu, pčelarsku priču.
Izgledalo mi je u početku da je potrebno samo otvoriti pipu i med će da curi. Postavi pčele na livadu i stvar je gotova. Ali nije baš tako
- Na samom početku, kada sam se definitivno prije tri godine uputio u pčelarstvo, kupio sam tri košnice i još tri dobio. Takvo pravilo vrijedi kod pčelara; dati početniku košnicu, za obostranu sreću, da krene, da bude berićetno. Prve godine sam od 10 košnica izvrcao 280 kila meda, jer bila je to dobra godina. Te godine sam prvi put prijavio med na analizu i županijsko ocjenjivanje pa odmah osvojio treće mjesto. Nagrade su dosta pozitivno utjecale na prodaju našeg meda. Dosta smo se reklamirali preko društvenih mreža. Zahvaljujući prijateljima i ljudima iz našeg kraja, za nas se pročulo. Po 200 – 300 kila prodaju nam naši prijatelji na Rabu. Ni sam nisam mogao vjerovati da sve uspijemo prodati - kaže Ozren Krajnović čiji je med stigao do Australije, Švicarske, Austrije i Slovenije.
- Ove godine meda je u potražnji kod nas nedostajalo. Prodali smo 600 kila meda, a da smo imali još 300 do 400 kila, sve bi prodali. Mnogo se traži i propolis. Imali smo i loša iskustva s velikim nakupcima od kojih doživljavamo poniženja i ucjene. Neki čak toliko idu nisko da nameću cijene od 17 do 20 kn po kilogramu. Inače, cijena meda je od 40 do 50 kn. Nama, porodici s troje djece, svaka kuna sa strane dobro dođe - napominje Krajnović koji je tek prošle godine osnovao obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.
- Nažalost, za proizvodnju meda nisu predviđeni poljoprivredni poticaji. Ove godine sam konkurirao za projekte koji se provode na područjima koja naseljavaju pripadnici nacionalnih manjina. Nadam se da ćemo uspjeti povećati broj košnica, za početak do 60. Ne želimo ići na velike brojke, hiper-proizvodnju. Želimo raditi sa srcem i užitkom ali da ipak nešto zaradimo - govori Ozren Krajnović. Ističe da mještani zapadne Slavonije, ili kako je još zovu Zlatne doline, i pokraj svih geografskih pogodnosti, ne mogu preživjeti od same poljoprivredne djelatnosti.
Košnice Ozrena Krajnovića
- Slušam razne priče kako mi ovdje možemo živjeti od čiste poljoprivrede. To su bajke. Ne vidim da bih mogao živjeti isključivo od proizvodnje meda. Vremena su varljiva i nesigurna. Ne možemo se samo uzdati u poljoprivredu. Za nas je to jako nesigurno područje. Sve to čas ide, čas ne ide. Kad je dobra godina, kad ima meda, ima ga svuda, kad nije, nema ga ni kod nas. Teško bi živjeli da se baziramo na tome. Ni jedan pčelar u našem kraju ne živi samo od pčelarstva. Svi mi možemo napuniti med u svom dvorištu. Ovo meda što za sada imam, napunim u jednom danu, u svojoj ljetnoj kuhinji - ističe Krajnović i dodaje da je u pčelarstvu najteža meteorološka neizvjesnost.
- Gledamo stalno u nebo; hoće li mraz i loše vrijeme poremetiti rad pčela. Kakav će med uistinu biti, zavisi od vremenskih uvjeta. Primjera radi, bagremov med inače se vrcao do 15. maja, ove godine ga vrcamo tek sad, mjesec dana kasnije. Zbog kasnih mrazeva i niskih temperatura, a zatim i kiša, cvjetanje vegetacije dosta je kasnilo, što će se odraziti na ovogodišnje količine meda. Pčele počinju izlaziti iz svojih košnica čak i u januaru, čim budu ljepši dani. Tad već skupljaju polen sa ljeske koji je jako bitan za njihov razvoj. Akcija zatim kreće u martu kada kreće cvat vrbe. Pčele rade kako im vrijeme dopusti, ovisno o temperaturi, kiši, ovisno kada što cvate - govori Ozren koji je proteklih godina mnogo naučio o pčelama.
- Pčelarstvo ne iziskuje velike napore. Ne moramo pčele obilaziti svaki dan. Mi pčelari imamo svoje obaveze koje moramo odraditi na vrijeme. Stiska je jedino u sezoni, od aprila do juna. Preko zime nema puno posla, samo ih moramo tretirati protiv pčelinjih nametnika. Pčele su pametne, jako dobro znaju red. Same vode brigu o sebi, o svojoj ishrani, same se znaju vratiti u košnice. Jako su vrijedne i nikada neće iznevjeriti samo ako ima cvijeća u prirodi. Svaka od njih zna svoju ulogu i zadaću. Vladaju savršena organizacija posla, iznimni trud i žrtva, za kratki prosječni život medonosne pčele od 21-og dana. Ako čovjek dobro pazi svoje pčele, one mu vraćaju mnogostruko – kaže Krajnović.
