Upravo završava još jedna loša sezona za pčelare. Rapidne izmjene godišnjih doba uzrokovane klimatskim promjenama, tople zime, kasni mraz u proljeće koji uništava cvat u razvoju, obilna kiša ili suša – sve su to izrazito nepovoljni uvjeti za pčele, važne vrste za ekosustav, vrste koja je nosilac polena za mnoge sorte voća, povrća i divljih biljaka. Kako bi spriječili izumiranje pčelinjih zajednica, pčelari diljem Hrvatske ovih dana svojim košnicama pripremaju dohranu u vidu šećera. Jedan od njih je i 35-godišnji Borko Magazin koji ima nešto više od 100 košnica u malom povratničkom selu Ostrožinu na Petrovoj gori. Dok putujemo na jedan nesvakidašnji teren, pokušavamo od njega doznati koliko se meda može nabrati u košnicama kada je godina dobra, za razliku od ove?
- U prosjeku se očekuje oko 25 kila po košnici, to se smatra dobrom godinom. U sezoni se vrca više puta. Ako se dese mraz, kiša ili suša, vrca se jednom ili nijednom. Naravno, uvijek treba paziti da se pčelama ostavi dovoljno meda za hranu jer ne smiješ im sve uzeti - pojašnjava Borko.
OPG Magazin pokrenuo je s četiri košnice prije gotovo 10 godina, a do danas je to postao pravi mali uhodani biznis. Bilo bi i daleko bolje da su pogođeni svi vremenski uvjeti za ispašu, da se u cvijetu stignu sintetizirati šećeri. Da je sve kako treba, nikome ne bi bila potrebna pomoć od države, objašnjava naš sugovornik. Budući da proizvode male količine meda, Magazini nikad nemaju problema s prodajom. Glavni kupci su im prijatelji, poznanici, oglašavaju se na Facebooku i Instagramu, a njihove teglice mogu se kupiti u jednom malom dućanu na zagrebačkom Kvaternikovom trgu.
Košnice su zadnje mjesto na svijetu u kojem vlada potpuni matrijarhat. Muška pčela - trut, osim parenja nema nikakvu drugu funkciju, štoviše, samo smeta
Sve je krenulo od Borkovog oca koji je prije nekoliko godina otišao u mirovinu. Kako je bio naviknut na radne obaveze, upisao je kurs pčelarstva. Borko je pak samouk; prošao je puno literature, pčelinjih uboda i vrcanja dok nije postao samostalni pčelar.
Njihove pčele radilice smještene su na idealnom mjestu. U izobilju imaju bagrema, kestena, razne voćke, livadu, djetelinu i maslačak, a Magazini su im na obližnjoj livadi zasadili i heljdu. Na ispašu lete u krugu od nekoliko kilometara. Magazinima je ovo već treća lokacija, ujedno i najbliža. Od Zagreba do Ostrožina ima nešto više od sat vremena lagane vožnje. Selo je klasično povratničko - bez asfalta, obnovljenih kuća i ljudi.
- Jedini gospodarski strojevi koji ovdje prolaze su oni što vuku trupce jer je drvna industrija u Vrginmostu. Tu su još ovce i to bi bilo to od primarne privrede. Ima još par pčelara. Gdje nema ljudske ruke i utjecaja, to je za životinjske vrste samo plus. To je i prije bio pasivan kraj. Bilo je više ljudi, ali ovdje nikad nije bilo velike ekonomske razvijenosti. Na ovoj cesti ima samo jedna novoizgrađena kuća, prva nakon rata - pokazuje nam Borko.
Zainteresirani da saznamo sve o pčelama, usudili smo se prići im sasvim blizu pod punom opremom. U ruke uzimamo neizostavnu dimilicu s ekstraktom gljive koja je za pčele i za ljude bezopasna: dim će ih tek omamiti, ubrzat će rad krila i tako neće biti fokusirane na čovjeka, nego na obranu košnice. Otvaramo poklopac i nalazimo malene trupove umočene u saće.
Svaka košnica ima postavljene trakice protiv bolesti od kojih je najgori nametnik varoa. Magazini imaju dvije vrste košnica, Langstroth-Rootove i Albert-Žnideršićeve. LR vrsta Borku je draža, iako se AŽ košnice mogu seliti, s obzirom da su postavljene iznad zemlje, u prikolici, pa se tako može uprihoditi i više meda, kaže struka. Oni, međutim, još uvijek nisu vozili pčele na bolju ispašu. I dalje se drže stacionarnog pčelarstva, no kako su sezone sve gore, u nekom trenutku će morati potražiti više hrane za njih. Pčelama je najbolje da topli period traje što duže, jer su u doba jeseni i zime u stanju hibernacije. Tada se stisnu u klupko, putuju kroz košnicu i jedu med.
- Idu kroz okvire u košnici, migriraju, ali se drže u svom klupku na 30 i nešto stupnjeva da se ne smrznu. Tek u prvom mjesecu, kad već osjete da se dan produžava, polažu par čahura u leglo. Tad ne migriraju okolo, već griju to jedno mjesto - pojašnjava Borko.
Košnice su valjda zadnje mjesto na svijetu u kojima vlada potpuni matrijarhat. Muška pčela - trut, osim parenja nema nikakvu drugu funkciju, štoviše, samo smeta. Ne radi ništa i jede. Glavne su pčele radilice i prva od svih - matica.
- Kad vidimo truta bacamo ga van iz košnice. Kad ih imaš 1.000 po košnici to je problem. S druge strane, maticu je teško naći. Moraš kopati i tražiti je, iako je veća od drugih pčela. Njoj roj pokazuje što da radi. Ona ne zna da vani ima hrane u izobilju ili da je suša. Velikim unosom med i peluda, pčele joj daju do znanja da zalegne. Kad se ide rojiti, pčele joj ne daju jesti dva dana da smršavi kako bi mogla zaleći. Predebela je jer je stalno hrane medom - predstavlja Borko hijerarhiju u košnici. Dodaje da pčele ne umiru u košnici. Kada su radno aktivne, njihov životni vijek iznosi oko mjesec dana; kada osjete da je kraj blizu, odlaze iz košnice.
Iako je medni prihod najteži i najbitniji za pčelare, vrcanje je samo jedan u nizu poslova koji moraju obaviti. Stolarija s košnica se mora obnavljati, svaku novu košnicu potrebno je složiti kao zahtjevniji komad namještaja, a tokom cijele godine valja brinuti da med ne otimaju šumske životinje ili ose. Ova specifična grana ljudske djelatnosti uključuje puno uboda i preznojavanja u radnom odijelu. Stoga rad s pčelama zahtijeva staloženost i pedantnost. Pitamo Borka što čini dobrog pčelara?
- Da budeš strpljiv i da ne očekuješ da će svake godini biti meda. Moraš biti malo lud, ne previše. Navučeš se na to. Ne znam da li je to taj otrov od žalca ili šta. Više volim kad radim sam, ali može se raditi u paru. Ovo ne može raditi nervozna osoba, pčele to osjete i izbodu te. Pčele koje bodu su vrlo visoke dobi, ionako će umrijeti za par dana. Kad te žele ubosti, one će pronaći način, bez obzira na opremu. Kažu neki: to nije hobi, to je dijagnoza - zaključuje Borko Magazin.
