Ako kao Hrvat želiš misliti o tome kako je biti Srbin u Hrvatskoj, tretiraju te kao da nisi normalan, izjavio je pisac i novinar Miljenko Jergović u novom intervjuu Vide TV Zavidavanje by Lado Tomičić. U bogatom jednosatnom razgovoru koji možete pogledati na ovoj poveznici, najplodniji suvremeni pisac južnoslavenskih jezika govorio je o politici u Hrvatskoj i BiH, bezosjećajnosti za drugoga, izgonu Ive Andrića iz hrvatske književnosti, genijalnosti Emira Kusturice, mitovima o Sarajevu, vlastitom položaju u ovdašnjim kulturama, istupanju iz PEN-a BiH, ali i o Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. te Sarajevskom procesu godinu dana ranije...
Opaska voditelja da su ovdašnji narodi “do jučer ratovali” Jergovića je potakla da ustvrdi kako bi “prvo trebalo ispraviti taj strašni pustošeći osjećaj da je rat bio jučer”. Taj osjećaj “dolazi iz toga što se rat i dalje vodi”, istina bez oružja, “ali sa strašnijim emocionalnim i mentalnim ulogom, jer u BiH su danas međusobne mržnje intenzivnije nego kad je izbio rat”. To je, pak, “posljedica odbijanja da se prihvati da je rat završio i odbijanja bilo kakve mogućnosti suživljavanja s osjećajima drugih”. “Ako kao većinac, Hrvat, želiš misliti o tome kako je biti Srbin u Hrvatskoj, tretiraju te kao da stvarno nisi normalan, kao da spolno općiš s ovcom - a kultura i civilizacija počinju od misli kako je drugome, i od te misli prestaju ratovi. Pa kako nema potrebe da se razmisli o tome kako je bilo na traktoru 1995. ostavljati sve svoje?”, pita Jergović, dodajući da je takva bezosjećajnost “danas postala planetarna stvar.”
“Od 1990. do danas nije postojalo dobre hrvatske politike prema Hrvatima u BiH, naročito onima u srednjoj Bosni", tvrdi Jergović. “To ide od lošeg prema gorem, i ne znam prema čemu osjećam veći bijes i gađenje: prema velikim 'Hrvatinama' s desnice koji su taj narod ostavili bez zemlje, domovine i zavičaja sve se silno boreći za Hrvatsku do Drine a onda za banovinske granice, ili su mi gadniji hrvatski i zagrebački ljevičari koji u tom hrvatskom svijetu vide samo ustaše i prave se nevješti prema činjenici da bilo kakvi Hrvati uopće i postoje”.
Jergović je govorio o Sarajevu, gradu koji je napustio. “Mit o kulturno-umjetničkom, darovitom, duhovitom i pametnom Sarajevu”, kazao je, stvoren je u prvoj polovini osamdesetih, “u vrijeme Olimpijade 1984., procvata Novog primitivizma, Top liste nadrealista, genijalnih Kusturičinih filmova 'Sjećaš li se Dolly Bell' i 'Otac na službenom putu', i kada je sarajevska Svjetlost, s urednicima Ivanom Lovrenovićem, Stevanom Tontićem i Alijom Isakovićem postala najmoćnija knjiška i književna kuća u Jugoslaviji”.
Dio tog mita je i “autentični filmski genij Kusturice od kojeg u toj i sljedećim generacijama većeg nije bilo niti će biti, ma šta tko o tome mislio”. “Šta se zbivalo nakon 1992. - gdje je, tko i kako otišao, tko je kasnije zastupao kakve stavove i šta je tko kasnije govorio - to je potpuno druga stvar. Ali ako želiš imati svoj grad i veliku priču o njemu, ako želiš biti kulturno-umjetnički svijet i imati svoju živu tradiciju, onda se s tim moraš znati nositi, a ne se tridesetak godina nakon rata baviti progonom ljudi koji ionako nisu tu”, kazao je Jergović.
“Uvijek mi je žao kad se pokaže da je takvo moje mišljenje apsolutno manjinsko i ozloglašeno. Stvari su jednostavne: možeš ljude prognati iz svoje kulture i iz njihovog grada, ali računaj da će to biti trajno. Hrvati su jednom istjerali Andrića iz hrvatske književnosti, i to je ostalo zauvijek: danas je Andrić veliki jugoslavenski pisac i nobelovac, veliki srpski pisac, veliki pisac bosanskih Hrvata, ali s hrvatskom književnošću on nema veze, jer ga je ta književnost iz sebe istjerala i ukinula ga. Ta vrsta nacionalističke histerije nema smisla ni u slučaju Hrvata Ive Andrića ni u slučaju Bošnjaka iz Sarajeva Emira Kusturice, kao ni u jednom drugom slučaju”, kaže zagrebačko-sarajevski pisac.
Voditelj Lado Tomičić na to je sugovornika pitao sjeća li se on “tjeranim iz BiH književnosti. “Teško da me itko može istjerati, jer ja sam bosanskohercegovačka književnost”, odgovorio je Jergović. “Kad ovo izgovaram, zaista nemam namjeru biti prepotentan. To je naprosto činjenica: ja sam napisao 'Sarajevski Marlboro', i kako onda udesiti da ja nisam BH književnost, a da neki 'svejedno tko' jeste?”
Usporedio je i svoja dva grada, Sarajevo i Zagreb. “Zagreb je grad u kojem ljudi poštuju tvoje pravo na distancu, mrzovolju i nedruženje. Ovdje ti ljudi ne ulaze u auru tek tako. Nije to k'o u Bosni, da ti poznati i nepoznati skaču po glavi, padaju u zagrljaj, zovu na kafu, vuku te na pivu i zvone ti nepozvani na vrata... Mene je to izluđivalo, i osjećao sam se loše s tim neposrednim i srdačnim načinom. U tom smislu, Zagreb je za mene puno bolje mjesto.”
