Među novim imenima na političkoj sceni je i ono zagrebačke psihijatrice Ivane Kekin, koja će biti kandidatkinja Nove ljevice na zajedničkoj listi zelene ljevice. Ivana Kekin je već duže vremena društveno aktivna, govorila je na velikom okupljanju za kurikularnu reformu, a prije dva tjedna, zajedno sa suprugom Milom Kekinom, pjevačem Hladnog piva, bila je na prosvjedu na Markovom trgu povodom nedonošenja zakona za sanaciju posljedica potresa.

Kandidirat ću se u 7. izbornoj jedinici. Nositeljica liste je Rada Borić, koja na ideji empatičnog i pravednog društva radi strpljivo i vrijedno već desetljećima

Pripremajući se za ovaj razgovor čuo sam da ste prilično aktivni u Novoj ljevici pa u tom smislu vaš angažman na listi zeleno-lijeve koalicije nije iznenađenje. Liječnice, točnije liječnici, nisu rijetki u politici. Koji su bili motivi da im se pridružite?

Od prvog sam dana članica Nove ljevice. Politična sam i srčana osoba, a Nova ljevica najbolje artikulira moju političku misao. Uz to sam i psihijatrica i znanstvenica i mogu vam reći da su psihoterapijski principi primjenjivi na društvo u cjelini. Ako se društvo promatra kao Bionova grupa, onda vidimo da je naša grupa iznimno regresivna, što se očituje okupljanjem oko vanjskog ili unutrašnjeg neprijatelja. Ako je grupa stalno ugrožena vanjskim ili unutrašnjim neprijateljem – koji, naravno, uopće ne mora predstavljati realnu opasnost – onda se neće baviti sobom i realnim problemima. To je ono što se nama kao društvu stalno događa, mi smo zapeli u regresivnoj poziciji, najbolje se osjećamo i funkcioniramo kad smo protiv nečega ili nekoga. Primjer je pandemija koju smo razvalili kao beba zvečku. Ali dok se bavimo pandemijom, cijela zemlja stoji. A mi se u stvari bavimo izmišljenim ugrozama pandemijskog potencijala već desetljećima. Pritom nam je lockdown postao prirodno stanje. To je drugi snažni fenomen vidljiv u našem društvu – ideja da smo bespomoćni. I da se ništa ne može. Pozicija bespomoćne žrtve izrazito je zavodljiva jer lišava pojedinca ikakve odgovornosti i izrazito je opasna jer začas inficira društvo apatijom. Zato sam se odlučila izložiti. Jer ne želim biti u bespomoćnoj poziciji, ja sam dio ovog društva i preuzimam svoj dio odgovornosti.

Predizborne ankete na nacionalnoj razini kažu da bi se predstavnici s vaše liste mogli naći u saborskim klupama. U kojoj izbornoj jedinici ćete se kandidirati i na kojem mjestu?

Kandidirat ću se u 7. izbornoj jedinici. Nositeljica liste je Rada Borić, koja na ideji empatičnog i pravednog društva radi strpljivo i vrijedno već desetljećima. Znate kako se kaže u zadnje vrijeme: ‘Hrvatska se voli Radom.’ Imat ćemo jednaku zastupljenost žena i muškaraca te pet nositeljica i pet nositelja lista, jer nam je rodna ravnopravnost važna, dok prema nekim drugim listama, poput one HDZ-ove, žene i ne žive u Hrvatskoj.

Već barem dvije decenije ljevica ima znatnih problema s vlastitim identitetom i to ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj Europi. Nova ljevica i nije više tako nova, ali čini se da polako donosi određeni zamah potreban lijevom pokretu općenito?

Old school ljevica se oduvijek vezala uz radništvo koje je prvo došlo na udar globalnih korporacija koje žele jeftinu radnu snagu, spremne su zatvoriti lokalnu proizvodnju i preseliti svoje pogone zbog većeg profita. A srednji sloj se, nažalost, dijelom okrenuo nacionalističkim populistima koji su znali iskoristiti taj strah od jeftine radne snage i Europa postaje sve klaustrofobičnija. Dodatno su radništvo razmrvile nove tehnologije, prekarni rad je sve više pravilo a ne izuzetak, a digitalne platforme i mogućnost da se radi od bilo kuda bez zajedničkog interesa radnika i solidarnosti naša su stvarnost. Mislim da europsku ljevicu očekuje veliki comeback jer je i pandemija pokazala koliko je važno biti samodostatan, imati svoju proizvodnju, javni zdravstveni sustav i svima dostupno obrazovanje. Lijeva i zelena ideja su tu u prirodnoj simbiozi, one moraju biti bedem protiv gramzivosti koja sve više cilja na naše prirodne resurse kao što imamo priliku vidjeti i po trenutnim aferama vladajućih.

Nedavno ste bili na prosvjedu na Markovom trgu povodom nerješavanja problema obnove Zagreba nakon potresa? Kako zeleni i ljevica misle riješiti ovaj problem?

Za početak nam valja ući u Sabor, a onda inzistirati da vladajuća većina – tko god da to bude – ispuni obećano, tj. donese zakon o obnovi na prvoj sjednici, bez kojega su se raspustili ostavivši tridesetak tisuća naših sugrađana bez krova nad glavom, tople vode, plina. Pozorno ćemo pratiti implementaciju zakona i potrošnju javnog novca. Sve stranke ističu u predizbornom programu digitalizaciju javne uprave, pa da vidimo mogu li osigurati potpunu transparentnost trošenja proračuna.

Na velikom prosvjedu prije četiri godine za kurikularnu reformu poručili ste vlasti da nas ne može otjerati jer imamo ogroman potencijal – djecu. Od tada se nije puno promijenilo po pitanju obrazovanja…

Tada sam rekla što i danas mislim. Ne postoji veći i bolji potencijal za ovu zemlju od naše djece. I sama sam se donedavno formalno školovala i ono što je škola uvijek i na svim razinama propuštala učiniti jest učiti nas misliti, propitkivati, raspravljati, kritizirati. To je postalo očito kad sam se prvi put maknula iz Hrvatske i radila istraživanje na Sveučilištu u Torontu – moji zapadnjački kolege su uvijek bili puno slobodniji, puno manje skloni slijepo slušati autoritete. Dok bih ja pobožno sjedila i pisala bilješke, oni su postavljali pitanja. Srećom, to se može naučiti i u kasnijoj životnoj dobi, a jako je važno jer nema slobodnog i prirodnog razvoja struke i znanosti bez slobodne misli. Drugo što je problematično kada govorimo o obrazovanju jest što je djecu teško autentično motivirati. Naime, sve oko nas učestalo ide u prilog tome da je nevažno kakve škole imaš. Struka često nije na cijeni. Znanje i mišljenje imaju istu snagu. A za zaposlenje i napredovanje podobnost je, nažalost, bitnija nego što je ikad bila na ovim prostorima. Duboko vjerujem da je kvalitetno, sekularno i javno dostupno školstvo, od vrtića do doktorata, ključno u stvaranju zdravog, zrelog, empatičnog društva. Od kojeg bismo doista svi profitirali.

Jedan od kandidata bit će i vaš suprug, Mile Kekin, pjevač Hladnog piva. Hoće li vam to predstavljati smetnju?

Ne vidim zašto. Mile i ja, među ostalim, dijelimo i političku misao. A i roditelji smo dvoje djece. Za koju prije svega želimo budućnost ovdje, u boljoj, socijalno pravednijoj, solidarnijoj, zelenijoj Hrvatskoj. U tom smislu logičan je moj politički angažman u Novoj ljevici od 2016., kao i njegova jasna i nedvosmislena potpora koaliciji zeleno-lijevih stranaka. Završit ću s divnom, mladom pjesnikinjom Radmilom Petrović koja u jednoj svojoj pjesmi kaže: ‘…mogla bih se ograditi / ali odrasla sam na selu i videla / ako u proleće posadiš grašak / na toj njivi u leto neće biti paradajza.’ Slijedom njezine poezije, pozivam sve da razmisle što ćemo posijati 5. srpnja. Plodove ćemo jesti jako dugo. A mogu biti puno ukusniji od onih na koje smo navikli. Mi to Možemo!

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.