Nekoliko dana prije nego što je trebao biti usvojen u Saboru, prijedlog Zakona o civilnim stradalnicima Domovinskog rata uzburkavao je duhove. Dok u Documenti - Centru za suočavanje s prošlošću i SNV-u ističu da je Zakon, iako ne rješava sva pitanja, ipak velik iskorak naprijed u borbi za ostvarivanja prava civilnih žrtava pa stoga pokreću medijsku kampanju, saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić naziva ga "izdajom nacionalnih interesa" i želi spriječiti njegovo donošenje. Pritom naravno širi strah da će ovim Zakonom navodno biti "izjednačene žrtve i agresori".

- Točan broj civilnih žrtva rata još nije poznat, a tek manji broj njih ima status na temelju kojeg ostvaruju određena socijalna prava. Do sada su ta prava regulirana Zakonom o vojnim i civilnim invalidima rata, koji je već 12 puta mijenjan. Unatoč brojnim izmjenama, i dalje nisu bili obuhvaćeni svi civilni stradalnici, niti su prava bila prilagođena potrebama populacije. Prošla Vlada namjeravala je donijeti novi zakon, ali je zbog političkih strasti i lomova na političkoj sceni uspjela donijeti samo Zakon o žrtvama ratnog silovanja i nije imala snage krenuti u izradu novog - naglasio je Eugen Jakovčić iz SNV-a prilikom nedavnog predstavljanja Documentine kampanje nazvane "Pravda za žrtve".

- Zakon nije savršen, ali odgovara na pitanja vezana uza žrtve u logorima te uz porodice ubijenih i nestalih - kazala je Vesna Teršelič iz Documente i ukazala na primjere Katarine Bešlić iz Petrinje, Marice Šeatović iz Novske i Ive Radić iz Vukovara koje su ostale bez članova obitelji, ali nikada nisu dobile odštetu niti je za te zločine itko odgovarao.

Službeni broj poginulih je 9.333, ali je Documenta u svojim istraživanjima došla do 20.197 registriranih žrtava. Zakon je prilika da se prikupe podaci i objavi službeni broj ubijenih, kaže Vesna Teršelič

- Njih tri od 1991. i 1992. godine traže pravdu i bore se za istinu, sve kako bi krivci bili kažnjeni. Marica Šeatović je tužila Hrvatsku da bi je umjesto satisfakcije dočekalo plaćanje sudskih troškova koji su odbijani od njezine mirovine, a Katarina i njezin brat su nakon sporova izgubljenih u Hrvatskoj kakvu-takvu zadovoljštinu dobili tek na Evropskom sudu za ljudska prava. Sudski postupci nisu doveli do kažnjavanja počinitelja - rekla je Teršelič, ističući da sadašnji prijedlog Zakona ostavlja širok prostor za javnu raspravu o pripadajućem pravilniku kojim bi se otklanjali problemi.

- Pitanje je kako će se određivati status civilnih žrtava rata ili hoće li uz dokumentaciju o ozljedama i oštećenjima, koju nemaju sve civilne žrtve, biti uvažena i svjedočenja - rekla je ona, zapitavši i koliko je zapravo civilnih žrtava rata.

- Službeni broj je 9.333, ali je Documenta u svojim istraživanjima došla do 20.197 registriranih žrtava. Zakon je prilika da se prikupe podaci i objavi službeni broj ubijenih, ali i da se poboljša evidencija i njih i stradalih na druge načine, od ranjavanja i silovanja do gubitaka drugih prava. Nažalost, nisu uključene žrtve terorističkih akata čije su kuće izvan područja ratnih djelovanja minirane iako oni sami nisu stradali. Otvoreno je i pitanje što s onima koji su bili u logorima Hrvatskog vijeća obrane u Bosni i Hercegovini te pitanje otpisa parničkih troškova za sve koji su od 2004. tužili Hrvatsku i izgubili te sporove. Ovaj zakon je civilizacijski iskorak. Nadam se da će ga podržati Sabor i hrvatsko društvo u cjelini - istaknula je, pozivajući medije da o Zakonu informiraju javnost.

- Ovom kampanjom mi želimo unaprijediti prava civilnih žrtava, ali neki drugi svojim istupima čine suprotno. Za mene su sve civilne žrtve rata braća i sestre, a borba za njihova prava je temelj dugogodišnje suradnje Documente i SNV-a - istaknuo je predsjednik SNV-a Milorad Pupovac.

- Dugi niz godina žrtve nisu imale isti status i nisu mogle ostvariti prava zbog prestrogih uvjeta, počev od članova porodica nestalih koji nisu proglašeni mrtvima ili djece koja nisu mogla biti žrtve iako su im stradali roditelji. Žene poput Marice Šeatović nisu mogla biti žrtve rata jer je pravosuđe loše radilo, a mnogima je položaj otežan ukidanjem tzv. opskrbnine. Ni sadašnjim prijedlogom Zakona nisu zadovoljena sva naša očekivanja, jer smo željeli da još neka pitanja budu uvrštena, da se izbjegnu opća mjesta i prilike za arbitriranje. U tome nismo uspjeli, ali smo postigli druge stvari - kazao je Pupovac i podsjetio da je u službenom broju od 9.333 poginule osobe, udio civila 43,3 posto te da bi taj postotak bio još viši kad bi se razmatrao broj žrtava iznad dvadeset tisuća. Upozorio je na one čije su kuće uništavane po gradovima a od kojih država očekuje da sami plate raščišćavanje razrušene imovine za koju nisu dobili ni kune odštete. Stoga bi im barem te troškove trebalo otpisati.

- Oni koji na bilo koji način žele kontaminirati Zakon tako što će isticati etničku pripadnost žrtava te spominjati SNV i Documentu ne govore o meritumu ni pravu žrtava, samo o etiketama s ciljem diskriminacije žrtava. Iako nas one ne bi trebale dijeliti - rekao je Pupovac, ponavljajući da je Zakon veliki iskorak prema naprijed.

Odlučili smo da žrtve dobiju riječ – Andrej Korovljev (Foto: Tomislav Miletić/PIXSELL)

Andrej Korovljev, autor videospotova kampanje "Pravda za žrtve", podsjetio je da se prošla Documentina kampanja temeljila na prikazu žrtava koje su u kameru šutjele onoliko sekundi koliko su godina čekale obeštećenje za svoju patnju.

- Sad smo odlučili da žrtve dobiju riječ, odnosno da govore o svojoj tragediji. Snimili smo tri intervjua, a iz njih su nastali spotovi - rekao je. O svemu se oglasilo i Ministarstvo branitelja, ocijenivši u svom priopćenju da se nekim reakcijama na prijedlog Zakona ponovno podiže medijska prašina i uznemiravaju žrtve.

- Svjedoci smo sve intenzivnijih i bezobzirnijih napada na Zakon, baziranih na neutemeljenim tvrdnjama i lažima kojima se javnost sustavno pokušava dezinformirati i obmanuti. Izostanak političke mudrosti kod Stipe Mlinarića vidljiv je u neprepoznavanju klasične provokacije i zamjene teza. Iako je Zakon vrlo jasan i detaljan, nedostaje volje za njegovo razumijevanje i ispravno tumačenje, pa neki vide odredbe koje ne postoje, dok drugi manipulativno tumače inače nedvosmislene odredbe – ističe se u priopćenju. Ipak, Ministarstvo Documentinu medijsku kampanju ne tumači kao podršku Zakonu.

- Ratna stradanja pretrpjele su brojne obitelji, međutim ovaj Zakon jasno propisuje uvjete, postupak i dokaze za ostvarivanja prava civilnog stradalnika. Taj će se status utvrđivati u upravnom postupku za svaku pojedinu osobu te spotove u režiji Documente smatramo tendencioznima u smislu ostvarivanja statusa i prava iz Zakona – stoji u priopćenju.

 

Tko su Katarina, Marica i Iva

Podsjetimo, Katarina Bešlić uspjela je uz propusnicu otići iz Petrinje, ali su njezini roditelji, prije rata ugledni zubari, nakon tri mjeseca zatočeništva u podrumu, 6. januara 1992. odvedeni i ubijeni zato što su bili Hrvati. U Petrinji je inače zabilježeno više od 250 civilnih žrtava rata. Marica Šeatović iz Novske bori se za pravdu vezanu uz ubojstva svog muža Mihajla, komšija Miše i Sajke Rašković te Ljubana Vujića: premda nenaoružani civili, ubijeni su stoga što su Srbi, a za zločin nitko nije odgovarao. Štoviše, Marica je morala platiti troškove pokrenutog sudskog postupka. Ta žena i danas vodi borbu za istinu i pravdu, kao predsjednica udruženja Protiv zaborava.

Iva Radić još traži svog oca Milana Miju Radića, invalida koji je u novembru 1991. odveden iz vukovarskog Veleprometa prema Negoslavcima, gdje mu se gubi svaki trag. Njezin tata je bio Hrvat oženjen Srpkinjom, a odveli su ga pripadnici srpskih paravojnih jedinica. Uprava za zatočene i nestale lani je još vodila postupke vezane uz ukupno 1.869 neriješenih slučajeva nestalih i smrtno stradalih osoba, od čega se 525 odnosilo na nestale i na silu odvedene ljude s područja Vukovarsko-srijemske županije, odnosno na 386 nestalih u samom Vukovara.