Mitski: Laurel Hell (Dead Oceans, 2022.)
Dugoočekivani šesti album japansko-američke kantautorice Mitski dolazi nakon što su je prethodna dva albuma, "Puberty 2" i "Be the Cowboy", zacementirali kao jedan od najhvaljenijih glasova suvremenog indie popa. Naslov, koji označava pojavu gustog grmlja lovora iz kojeg je teško izaći, karakterističnu za Apalačko gorje, prikladan je za ovo vrlo frustrirajuće, ali i fascinantno ostvarenje. Rijetko koji izvođač kao inspiraciju navede ispunjenje ugovorne obaveze, a upravo je tako Mitski opisala nastanak prvog singla "Working for the Knife". U isto vrijeme introvertiran i svjesno pomaknut prema pop sferi, album je puno upečatljiviji u dubinskom čitanju negoli na površini. Mitski i stalni producent Patrick Hyland ovdje lijeno posvajaju zvukovnicu synth popa osamdesetih. Produkcija je tanka, ritmovi kao da su s nekog Casio preseta, a Mitski na trenutke zvuči kao netko tko odsutno pjeva uz radio. No instrumentalna i zvučna estetika ionako je oduvijek bila sekundarna u njezinom autorskom rukopisu, pa album briljira na potpuno drugom nivou, kao vrlo plastičan opis kreativne blokade, usamljenosti i izolacije. "Laurel Hell" će vjerojatno usporiti širenje njene rastuće fanovske baze i hvalospjeva poput onog Guardianovog o "najboljoj mladoj američkoj kantautorici". Nakon višestrukog slušanja, čini se da mu je to osnovna svrha.
Animal Collective: Time Skiffs (Domino, 2022.)
Psihodelični pop kvartet Animal Collective se pak tijekom proteklog desetljeća prometnuo u prave majstore izbjegavanja očekivanja. Nakon niza hvaljenih i zapaženih ostvarenja, nulte su zaključili s "Merriweather Post Pavillion", ekstatičnim albumom kao najavom zvukovno hrabrijeg, eklektičnijeg indie rock pokreta koji se nije nikad do kraja materijalizirao. Sam bend je pobjegao u niz solo albuma i drugih projekata, a dva službena studijska albuma "Centipede Hz" iz 2012. i "Painting With" iz 2016. gotovo univerzalno ocijenjeni su kao razočaranja. "Time Skiffs" je u tom smislu neočekivan potez. Prvi je to album nakon skoro deset godina koji se oslanja na njihovu prepoznatljiv "digitalni Beach Boys" zvuk stvoren u drugoj polovici dvijetisućitih. Da se radi o nekom drugom bendu, povratak bi se mogao smatrati kalkulantskim potezom, no Animal Collective su tip benda koji je kroz gotovo petnaest godina na koncertima uglavnom svirao predstojeći materijal, stoga itekako zaslužuju luksuz gledanja unatrag. Ovo je također jedna od njihovih najfokusiranijih kolekcija pjesama uopće. Atmosfera je dalje prevladavajuće hiperaktivna, a obilna upotreba dub efekata djeluje kao svojevrsna posveta nedavno preminulom Leeju "Scratchu" Perryju. Pjesme poput singla "Prester John" ili "Cheroekee" su razoružavajuće lijepe, pa im je lako oprostiti osjećaj stilske prepoznatljivosti i povremeni banalni optimizam.
Black Country, New Road: Ants From Up There (Ninja Tune, 2022.)
Mladi britanski kolektiv se nakon prošlogodišnjeg obećavajućeg debija "For The First Time" vinuo u neslućene visine s novim albumom. Nažalost uz "Ants From Up There" dolazi i vijest o odlasku frontmana Isaaca Wooda iz benda. Upravo su njegovi tekstovi i ekscentrična, ali i iznimno emotivna vokalna izvedba ono što odvaja ovo ostvarenje ne samo od debija, nego i od nove postpunk scene uz koju su usko vezani. Uz pomoć raskošne instrumentalizacije i strpljivog poigravanja dinamikom, bend stvara nevidljivi most između postminimalističke kompozicije i indie rocka vještinom koja nije viđena još od zlatnih dana postrocka s kraja devedesetih. No, sve to ne bi bilo ni izdaleka toliko impresivno da se bend emotivnim nabojem besprijekorno ne spaja s tekstualnim preispitivanjem adolescentskog sazrijevanja, međuovisnih ljubavnih odnosa, pandemijske izolacije, moderne tehnologije, ali i što izravno, što kroz metafore, prije svega ideje pritisaka i očekivanja bivanja u hvaljenom bendu. Zbog svega navedenog "Ants from Up There" mogao bi, makar u sve užim okvirima gitarske glazbe, sasvim zasluženo zaraditi status instant klasika.
