Europski sud za ljudska prava (ESLJP) u Strasbourgu u srijedu je presudio u korist P. Sabalić, lezbijke koja je tužila Republiku Hrvatsku za povredu članka 3. (zabrana mučenja) i članka 14. (zabrana diskriminacije) Europske konvencije o ljudskim pravima. Prema presudi, Republika Hrvatska mora Sabalić isplatiti odštetu u iznosu od 10.000 eura uz kamate. Također, od hrvatskog pravosuđa i policije očekuje se kako slična djela ubuduće mora voditi kao kazneni postupak.
Sabalić je, naime, u prijavi ESLJP-u, podnesenoj 2013. godine, tvrdila kako su hrvatske vlasti, odnosno policija i pravosuđe, neadekvatno odgovorile na homofobno nasilje koje je doživjela ispred jednog zagrebačkog kluba 2010. godine.
Napad na Sabalić dogodio se u siječnju 2010. godine kada ju je ispred jednog noćnog kluba fizički napao muškarac koji joj se nabacivao dok su bili u klubu. Nakon što je odbila njegovo nabacivanje, naglasivši da je lezbijka, on ju je brutalno tukao i udarao po glavi i prsnom košu, vičući "Sve vas treba pobit!" i "Izj...t ću te lezbačo!".
Sabalić je zbog ozljeda završila u bolnici, gdje su joj utvrđene kontuzija na glavi, hematom na čelu, ogrebotine lica, čela i područja oko usana, naprezanje vrata, kontuzija na prsima i ogrebotine na dlanovima i koljenima koje su okarakterizirane kao lakše tjelesne ozljede. Nakon napada odmah je pozvana policija. Napadač je ubrzo identificiran pomoću registracijskih tablica, no policija je protiv njega podigla tek prekršajnu prijavu te je dobio kaznu u iznosu od 300 kuna.
Kada je shvatila da protiv njenog napadača nije proveden kazneni progon, 29. studenog 2010. godine Sabalić je podnijela kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu protiv napadača M.M. zbog pokušaja nanošenja teških tjelesnih ozljeda i nasilnog ponašanja motiviranog mržnjom te kaznenim napadom diskriminacije.
Na temelju prijave, Državno odvjetništvo naredilo je policiji istragu, ali je potom odbacilo prijavu Sabalić. Stoga se obratila Kaznenom sudu tvrdeći da je DORH pogrešno interpretirao zakon. No i ovaj sud je odbio njenu tužbu. Sabalić je podnijela tužbu i Ustavnom sudu, no bez uspjeha te je slučaj u konačnici završio na ESLJP.
"Presudom je jasno rečeno da je Hrvatska povrijedila zabranu nečovječnog postupanja i mučenja prema osobi zbog njene seksualne orijentacije. Današnji ishod velika je pobjeda za LGBTIQ prava u Hrvatskoj, ali i mnogo više", komentirali su presudu iz Zagreb Pridea, udruge koja je sudjelovala u cijelom postupku te sudjelovala pred ESLJP-om gdje su ukazali na nužnost temeljite istrage kako bi se uvijek prikupili podaci i dokazi o zločinu iz mržnje.
Predmet P. Sabalić protiv Hrvatske je inicirala udruga Zagreb Pride uz pomoć odvjetnica Ane Bandalo i Natalije Labavić. U tužbi su se Zagreb Prideu, kao umješači pridružile i međunarodne udruge za zaštitu ljudskih prava ILGA-Europe iz Bruxellesa i AIRE Centre iz Londona te profesionalne udruge pravnika International Commission of Jurists iz Ženeve.
"Zločin iz mržnje ne pogađa samo žrtvu već se sve njegove posljedice osjećaju i u cijeloj LGBTIQ zajednici. Nasiljem nad jednom osobom pripadnicom manjine vrši se nasilje nad cijelom manjinom. Taj gnusni zločin iz mržnje sa svim okolnostima napada i brojnim svjedokinjama je zagrebačkoj policiji bio vrlo jasno predočen jer je Sabalić bez okolišanja rekla da je lezbijka i da je to jedini razlog napada", poručili su iz Zagreb Pridea te dodali kako se ovakvi propusti policije događaju kontinuirano. Njihova udruga je u periodu od 2014. do 2017. godine zabilježili tri zločina iz mržnje na zagrebačkim ulicama za koje je policija podnijela prekršajne prijave.
"Policija je dužna, temeljem Direktive EU 2012/29/EU, pokazati suosjećanje i podršku žrtvama kaznenih djela, naročito kaznenih djela zločina iz mržnje. Naš kazneni zakon poznaje kaznena djela počinjena iz mržnje temeljem spolne orijentacije i rodnog identiteta. To znači da hrvatski zakoni posebno štite lezbijke, gejeve, biseksualne i transrodne osobe od nasilja i svih oblike nečovječnog ponašanja", podsjetili su iz Zagreb Pridea te dodali kako presuda za slučaj Sabalić dokazuje da je zakonski okvir dobar, no da bi imao smisla mora se dosljedno i temeljito provoditi što u Hrvatskoj nije slučaj, pogotovo kad je riječ o diskriminaciji i nasilju nad LGBTIQ osobama.