Sedamnaestogodišnji Dominik Pitra rođen je 25. kolovoza 2007. nakon uredne i normalne trudnoće kontrolirane u privatnoj ginekološkoj ordinaciji dr. Predraga Đurića. Nesigurni u zdravstvenu skrb u državnim rodilištima, roditelji Jasmina i Vanja Pitra dogovorili su s dr. Đurićem da on vodi porod u kliničkoj bolnici, jer su otprije znali da je ulaz privatnika u javno zdravstvo raširena i uobičajena praksa.
Uvjereni da je sve legalno, mirno su čekali prvo dijete. Na dan poroda, 24. kolovoza, Jasmina nije imala trudove, no dr. Đurić je utvrdio da je trudnica "otvorena pet centimetara", pa je nazvao dežurnog liječnika u Kliničkoj bolnici Merkur dr. Ivu Balenovića i najavio mu pacijenticu. U rodilište su, kažu Pitre, došli oko 18 sati istog dana, kada je prijem i prvi pregled obavio dr. Balenović. Provocirani početak poroda, prema kazivanju oba roditelja, započeo je oko 19:30, probijanjem vodenjaka i uključivanjem dripa (stimulatora trudova).
Vanja je cijelo vrijeme bio uz suprugu, pa svjedoči da je u 21:30 glavica djeteta već bila vidljiva, ali i da je CTG uređaj detektirao poremećaj srčanog ritma novorođenčeta. Primalja je, kaže, malo lupnula uređaj i kazala da je star i da mu "treba malo vremena". Između 21:30 i 1:30 dvojica liječnika su naizmjence donosila odluke da se rodilji uključi još jedan drip, zatim da se pokuša porod na nogama (dva puta), a na koncu su rukama i nogama istiskivali dijete pritiskom na trbuh majke, istodobno odbijajući Vanjinu molbu da se mučenje prekine i porod dovrši carskim rezom. U 1:30 Jasmina je napokon rodila dijete koje nije disalo, pa je kolima Hitne pomoći hitno odvezeno u KBC Zagreb. Dr. Đurić je nonšalantno uvjeravao roditelje da će s Dominikom biti sve u redu, a otac mu je, potvrđuju oba roditelja, u rađaoni isplatio 4.800 kuna za obavljeni porod.
Na Rebru je reanimacija Dominika trajala puna četiri sata, a pedijatrica je zabilježila asfikciju (gušenje), edem mozga, hipoksično-ishemičnu encefalopatiju (oštećenje mozga nastalo gubitkom kisika) i teško krvarenje u lijevom skrotumu. Zbog posljedica takvog stanja, Dominik je danas stopostotni invalid, doživotno prikovan za krevet i ovisan o pomoći roditelja. Jasmini su ginekolozi Kristellerovim hvatom slomili dva rebra.
Običaj da privatni ginekolozi vode porode u ustanovama javnog zdravstva odvijao se preko lažnih ugovora o edukaciji, no u ovom slučaju nije bilo ni toga. Dr. Đurić je od ravnateljstva bolnice prethodno dobio odbijenicu molbe za produženjem takvog ugovora, što znači da nikako nije smio biti u rađaonici. Ta činjenica je presudila da bolnica i Ministarstvo zdravstva odmah priznaju cijeli niz propusta, što ovaj slučaj čini posebnim.
Epilog je jeziv: očajna obitelj ovih dana čeka da kazneni postupak protiv dvojice liječnika uđe u zastaru jer vještakinja već četvrti put uspijeva uvjeriti sud da dijete možda ima genetsku bolest. Odštetni je postupak obustavljen do okončanja postupka na kaznenom sudu, a Pitre su dosad na njegu teško bolesnog djeteta potrošili preko 124 tisuće eura.
U povijesti hrvatskog zdravstva samo je jedan liječnik služio kaznu zatvora zbog nesavjesnog liječenja. No i taj slučaj govori o korumpiranosti procedura: vještaci u kaznenom postupku i oni u postupku za naknadu štete donijeli su suprotne odluke o njegovoj odgovornosti, iako su gledali istu dokumentaciju
Slučaj Pitra ogledni je primjer institucionalnog iživljavanja nad žrtvama medicinskih pogreški, čak i onda kada je sve jasno. Medicinske i zdravstvene institucije, sudski vještaci, pravosuđe i politika čine neprobojnu zaštitu sustava od oštećenih pacijenata, a u ime žene koja je žrtva ginekološkog nasilja ne reagiraju čak ni ženske udruge.
Na to podsjećamo u povodu netom završenih izbora za vodstvo Hrvatske liječničke komore (HLK), na kojima su s 1.423 glasa opet izabrani dosadašnji predsjednik dr. Krešimir Luetić i dopredsjednica dr. Vikica Krolo, pa najavili – među ostalim – nastavak inicijative za ukidanje kaznenog djela nesavjesnog liječenja (članak 181. KZ-a). Navodna inicijativa je potpuno nevidljiva, ali se uklapa u dio programa Domovinskog pokreta u kojemu stoji da – citiramo – iz Kaznenog zakona treba izbrisati kaznenu liječničku odgovornost, "u smislu da nijedan uredno licencirani liječnik, u uredno licenciranom prostoru i s atestiranom opremom, ne može biti kazneno odgovoran za zdravlje pacijenata". Ovo se može pripisati doktrinarnoj rigidnosti i iracionalnosti radikalnih desničara, a HLK-u smo dali šansu i postavili im pitanja na temelju kojih podataka predlažu ukidanje članka 181. i koja je alternativa tome. Navodno je sve to na kongresu Koalicije komora u zdravstvu (KOKOZ-a) održanom u travnju ispred HLK prezentirala i objasnila pravnica Petra Dukić, pa smo tražili da nam dostave tu prezentaciju. Međutim, dobili smo odgovor da prezentacija "nije namijenjena javnosti".
Na ostala pitanja dijelom nisu znali, a dijelom nisu htjeli odgovoriti.
"Ne postoje skupno objavljeni javno dostupni podaci o broju osuđenih liječnika za kazneno djelo nesavjesnog liječenja. HLK ne raspolaže takvim podacima. U EU-u niti jedna država, osim Slovenije, nema u svojem zakonodavstvu kazneno djelo nesavjesnog liječenja. Slovenija, kao i Hrvatska, to kazneno djelo vuče još iz kaznenih zakona iz doba SFRJ. HLK nije na ovu temu razgovarala s Vladom RH. Kada HLK odluči uputiti državnim institucijama formalni prijedlog ukidanja kaznenog djela nesavjesnog liječenja, o tome će detaljno obavijestiti javnost", stoji u kratkom odgovoru Komore.
Osim što se iz toga vidi da inicijativa za ukidanje članka 181. nije dogurala dalje od propagande, vidimo i alarmantno neozbiljan pristup jednoj od najvažnijih tema u zdravstvu, usporediv jedino s DP-ovim pristupom istom problemu. Po HLK-u su jedini i dovoljni argumenti da je postojeće zakonsko rješenje loše to što je nesavjesno liječenje pravno nasljeđe Jugoslavije, kao i netočna informacija da kaznena odgovornost liječnika u slučaju nesavjesnog liječenja postoji još samo kod nas i u Sloveniji.
U problemu s bilo čime iz Jugoslavije, uključujući dobra zakonska rješenja, vidimo još jednu HLK-ovu sličnost s DP-om. Usput, zastupnik DP-a dr. Damir Biloglav u kuloarima Ksavera (zgrada Ministarstva zdravstva) spominje se kao mogući novi državni tajnik za zdravstvo.
No postoji li zaista bilo kakav problem s člankom 181. Kaznenog zakona? Je li masovno procesuiranje liječnika dovelo do takvog pritiska da se prema pacijentima ponašaju defanzivno i ne primjenjuju one mjere koje bi stvarno pomogle?
U slučaju Pitra vidimo da je gotovo nemoguće procesuirati čak i potvrđenu tešku pogrešku. U većini drugih, javno poznatih slučajeva medicinske pogreške i nesavjesnog liječenja, nadzorna tijela zdravstvene ustanove, Ministarstva zdravstva i HLK automatski odbacuju prijavu oštećenih pacijenata i obeshrabruju ih u dokazivanju da su žrtve jatrogenog događaja (stanja uzrokovana postupkom liječenja). Pravda, odšteta, isprika, pomoć, u tim su slučajevima još nedostižnije. O tome govore i oskudni podaci koje smo dobili zahvaljujući Državnom zavodu za statistiku.
Naša zdravstvena administracija čini sve da žrtvu pogreške obeshrabri u pokušaju da ostvari svoja prava. Postupci traju 15 do 20 godina, a za to vrijeme oštećena strana trpi i strašne financijske posljedice narušenja zdravlja i malo joj znači što će jednom dobiti novce. Ta je šteta nepopravljiva – ističe Josip Mađarić
U 2008. godini bilo je 19 prijava kaznenog djela nesvjesnog liječenja po tadašnjem članku 240. (na snazi do 2013.) i jednako toliko obustavljenih istraga, a već iduće godine je za svaku stavku članka 240. bilo više obustavljenih istraga nego prijava, zato što izvidi često traju više od godine dana, pa se državnoodvjetničke odluke prebacuju u iduću godinu. U 2011. godini zbog toga je bilo 28 kaznenih prijava i 17 obustava postupka, dok je u 2012. godini omjer bio 13 prijava i 28 odbačaja. Iste je godine u devet slučajeva odluka donesena u mjesec dana, u 14 predmeta je istraga trajala od šest mjeseci do godine dana, a čak u 20 slučajeva državna su odvjetništva razmatrala predmete godinu dana ili duže od tog roka. Brojke s godinama ne rastu; u 2017. godini bilo je 36 prijava za nesavjesno liječenje, 28 odbačaja i 20 obustava istrage, u idućoj godini 37 prijava, 31 odbačaj i 45 obustava istrage, a 2019. godine prijavljeno je 37 kaznenih djela nesavjesnog liječenja, od čega je 31 odbačena, a obustavljeno je 45 istraga. Iz tih šturih podataka nemoguće je napraviti ozbiljniju analizu, ali je jasno da se kazneno djelo nesavjesnog liječenja procesuira u apsurdno malom broju slučajeva, s obzirom na to da su neželjeni efekti i pogreške integralni dio procesa liječenja.
Statistike jatrogenosti tema su ozbiljnih stručnih i zdravstvenih rasprava, u kojima Hrvatska ne sudjeluje. Europski opservatorij za zdravstvene sustave i politike utvrdio je da su u Hrvatskoj preventabilni uzroci smrti daleko iznad prosjeka EU-a; na 100 tisuća stanovnika u EU-u od uzroka koji su se mogli spriječiti umire 160 osoba, a u Hrvatskoj 239. Na to utječu razni faktori poput štetnih navika ili stanja na cestama, ali i dostupnost i kvaliteta zdravstvene skrbi. HZJZ uopće ne vodi statistiku smrtnosti zbog jatrogenih uzroka, a neželjenim se događajima bavila jedino institucija koju nitko ništa nije pitao, pa je na koncu ugašena – Agencija za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu. Agencija je osnovana davne 2007. godine, a na svojim stranicama ima ukupno šest izvještaja o neželjenim događajima u hrvatskim bolnicama, od 2012. do 2017. godine. Iz tih se izvještaja vidi da bolnice u pravilu nisu prijavljivale skoro nijedan neželjen događaj prema pacijentima, izuzev pokušaja samoubojstva u psihijatrijskim klinikama, ali su zato bile jako ažurne u prijavljivanju neželjenih pojava prema medicinskom osoblju (u 2017. godini od nula za većinu u kategorijama događaja prema pacijentima do 1.187 u kategoriji događaja prema osoblju).
Unatoč brojnim alarmantnim pričama koje su dospjele u medije, u povijesti hrvatskog zdravstva samo je jedan liječnik, od 2022. do 2023. godine, služio kaznu zatvora zbog nesavjesnog liječenja. Dr. Darko Radman iz zadarskog Doma zdravlja osuđen je 2020. zbog toga što 15. veljače 2015. godine šestogodišnjem Roku Begonji nije pružio elementarnu zdravstvenu zaštitu, pa je dječak u 21. stoljeću preminuo od posljedica šarlaha. No i taj slučaj govori o korumpiranosti procedura procesuiranja takvih djela: za vrijeme kaznenog postupka vještaci Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu utvrdili su da je dr. Radman odgovoran za smrt djeteta, što su u postupku za naknadu štete koji je Rokova obitelj pokrenula protiv zadarske Opće bolnice opovrgli medicinski eksperti Sveučilišta u Splitu. Oba fakulteta gledala su istu medicinsku dokumentaciju.
Navedeni podaci ne služe navijanju za češći kazneni progon liječnika, nego razumijevanju da ne postoji nijedan razlog da se članak 181. ukine. Ta destruktivna ideja potvrđuje štetu od prepuštanja zdravstvene politike samo jednoj, privilegiranoj skupini decision i opinion makera iz medicinske profesije i hitnu potrebu da se u zdravstvenu politiku uključi široka javnost. U sistemu koji se uopće ne bavi medicinskim pogreškama, nego negira njihovo postojanje i odbija uspostaviti sistem obeštećenja žrtava, pravosuđe je – neovisno o manama – oštećenima jedina slabašna šansa da dočekaju pravdu, a zdravstvu jedina slabašna šansa da se jednog dana natjera na promjene.
Izađe li ta ideja ikada izvan okvira PR-a za njeno članstvo, Komora će se očito svjesno služiti manipulativnom tvrdnjom da u EU-u ne postoji djelo nesavjesnog liječenja. Pa pojasnimo – točno je da u europskim kaznenim zakonima uglavnom nema posebnog djela nesavjesnog liječenja, ali zato liječnici kazneno odgovaraju prema općim odredbama protiv života i tijela. Na primjer, članak 229. njemačkog Kaznenog zakona (Strafgesetzbuch – StGB) opisuje djelo ozljede iz nehata i može se primijeniti na pogreške u liječenju, dok se članak 223. koji opisuje fizički napad primjenjuje u slučajevima kada liječnik od pacijenta nije dobio informirani pristanak ili je on nepravilno sačinjen. Slična rješenja postoje i u ostalim zemljama s kontinentalnim ili anglosaksonskim pravnim sistemima.
Josip Mađarić (Foto: Privatna arhiva)
- Dok god se sustav zloupotrebljava, a oštećeni pacijenti iscrpljuju odbijanjem da se pogreška prizna i osigura sustav obeštećenja, HLK ne može dobiti podršku za ovakve ideje. To javnost neće prihvatiti - smatra Josip Mađarić, odvjetnik specijaliziran za medicinsko pravo. Mađarić kaže da se liječnici kod osiguravajućih društava trebaju osigurati s pokrićem koje će pokriti i najveće štete i omogućiti nagodbe, pa dodaje da je u višedesetljetnoj praksi vidio zanemarivo malo želje za nagodbom s pacijentom. Hoće li se bolnica nagoditi, kaže, ne ovisi o težini štete koja je počinjena u procesu liječenja.
- Štoviše, što je greška očitija, a posljedice teže, to je sustav najčešće bešćutniji. Ali osnovno je da nema smislene politike i prihvaćanja temeljnih postavki na kojima počiva sustav naknade štete za greške u liječenju u zemljama koje su to osmislile prije 40 ili 50 godina. Naša zdravstvena administracija ne želi izaći iz svoje tvrđave i pokazati empatiju prema bolesnicima i tako otvoriti šansu za suživot zdravstva i oštećene osobe. Oni rade sve da žrtvu pogreške obeshrabre u pokušaju da ostvari svoja prava i da je dodatno iscrpe, nakon što je već pretrpjela ogromnu štetu po zdravlje. Ono što se događa u pravosuđu, nakon što se rijetko izdržljivi ljudi ipak odluče na traženje pravde sudskim putem, mogu nazvati jedino obijesnim sudovanjem. Postupci traju 15 do 20 godina, a za to vrijeme oštećena strana trpi i strašne financijske posljedice narušenja zdravlja i malo joj znači što će jednom dobiti novce. Tim je putem šteta nepopravljiva. Siguran sam da je uzrok odnos prema upravljanju proračunom zdravstva – nikoga nije briga hoće li s bolničkog računa biti isplaćeno 50 tisuća eura odštete u nagodbi ili preko 200 tisuća eura, nakon što se završi sudski postupak. Da ravnatelji odgovaraju za nesavjesno upravljanje, odmah bi se našla humanija rješenja - zaključuje Mađarić.
Poznata odvjetnica Lina Budak prošle je godine doživjela šok doznavši da je iz Klinike za tumore punih sedam mjeseci nisu obavijestili da je patohistološki nalaz pokazao da boluje od raka dojke. Nakon što je javno objavila uznemirujuću priču o posljedicama neuređenosti zdravstva po njezino zdravlje, ministar zdravstva Vili Beroš poručio joj je da politizira slučaj, a napali su je i mnogi utjecajni liječnici. Stjepko Pleština, predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb u staroj dobroj domovinskoj maniri poručio je pacijentici da se „liječi vani, ako nema povjerenja u hrvatskoj zdravstvo“.
Budak danas za Novosti kaže da je šokirana idejom HLK, tim više što je i na svojoj koži iskusila da je kazneno djelo nesavjesnog liječenja, pa i mnogo blaže prekršaje u zdravstvu, medicini i liječenju, praktički skoro nemoguće procesuirati.
- Javno sam izašla s informacijama u veljači prošle godine, a samo malo kasnije sam pokrenula upravni spor protiv HZZO-a, nakon što su odbili financirati liječenje u Njemačkoj, na što imam pravo, tim više što je ovdje pokrenuta liječnička hajka na mene. Do danas to nije riješeno, a sad zamislite što bi bilo da sam išla na neki zahtjevniji postupak. Nisam specijalizirana za medicinsko pravo, ali sam odvjetnica, a svoj sam slučaj razmotrila s još nekim kolegicama i kolegama. Sa svim tim mogućnostima koje mi daju prednost u odnosu na pravne laike, nisam se usudila tužiti, jer sam procijenila da bi izgubila godine, vrijeme, novce i živce na postupak čiji je ishod krajnje neizvjestan. Fokusirana sam na liječenje, kao i mnoge žrtve nesavjesnog liječenja, i ne mogu si priuštiti još jednu agoniju. Moram priznati da mi nije jasno kako se sami liječnici ne pobune protiv ovakvog stanja. Sigurno ima savjesnih ljudi kojima nije u interesu da rade u ovako lošem sustavu - kaže Budak.
Dubrovačka odvjetnica Viktorija Knežević podnijela je kaznenu prijavu nakon tragične smrti kolege Vladimira Matijanića, koji je 2022. godine umro od COVID-a, nakon što mu nitko nije pružio adekvatnu liječničku pomoć.
- Napravila sam to jer sam jako cijenila novinara Matijanića i osobno me pogodilo kad sam vidjela što mu se dogodilo. Drugo, moja je cijela obitelj žrtva nesavjesnog liječenja, a ja sam jedva preživjela majčin porod u kojemu je umrla moja sestra blizanka. Zato sam možda osjetljivija na ovakve tragedije. Nemam iskustva u vođenju takvih parnica, ali u ovoj našoj maloj dubrovačkoj sredini vidim da ih se malo tko usudi pokrenuti, jer ljudi znaju da su im šanse nikakve, a negdje se i moraju liječiti. Strašna je ideja da se liječnici i formalno izuzmu od mogućnosti kaznenog progona. Svi mi koji zbog profesije držimo ljudske živote i sudbine u rukama, moramo biti pod pojačanim etičkim i pravnim nadzorom; ideja da tog nadzora nema bizarna je, kaže Knežević.
Profesor radnog prava Viktor Gotovac inicijativu HLK komentirao je kratkim pitanjem – ako ceh odbija mogućnost da liječnici budu kazneno gonjeni, bi li se odrekli i dodataka na plaću na odgovornost?
