Zašto Vrhovni sud nije donio odluku o pravu potrošača s konvertiranim kreditima na puno obeštećenje, koja je bila najavljena za 13. prosinca?
Očigledno postoji jako lobiranje banaka prema sucima Vrhovnog suda, koji su jednim dijelom pod njihovim utjecajem, pa je odluka odgođena za 19. prosinca zbog neusuglašenosti sudaca oko pitanja obeštećenja. Sjetimo se oglednog postupka u kojemu su upravo banke uspjele izlobirati da se postavi pitanje koje nema veze s tužbama, a to je pitanje valjanosti konverzije kojeg nema ni u jednoj jedinoj tužbi. Jedino pitanje na koje mora odgovoriti VSRH jest – imaju li potrošači s konvertiranim kreditima pravo na punu restituciju ako ona nije izvršena konverzijom? O tome mogu meritorno rješenje donijeti samo sudski financijski vještaci, a ne suci koji ne znaju izračunati što je dobiveno konverzijom, a što nije dobiveno konverzijom. Suci moraju dati zadatak vještacima da usporede efekt konverzije s efektom izuzeća ništetnih odredbi i tako utvrde prava potrošača, koja onda sud mora potvrditi, jer sud mora slušati vještaka po tom pitanju.
Koliko je tužbi podneseno, a koliko je oštećenih?
Podneseno je 40.000 od mogućih 125.000 tužbi. Na konvertirane kredite odnosi se 20.000 tužbi, a 20.000 na otplaćene kredite koji nisu konvertirani. Potrošačima je isplaćeno 2.000 presuda, pa grubo procjenjujem da je time vraćeno oko jedan posto novca – oko 40.000.000 eura – od ukupno četiri milijarde eura koliko banke duguju potrošačima sa švicarcima. Još 10.000 presuda nije pravomoćno, te je 20.000 tužbi iz konverzija u prekidu zbog čekanja na odluku VSRH-a. Još 50.000 potrošača s nekonvertiranim kreditima i 35.000 potrošača s konvertiranim kreditima do danas nije tužilo banke. Ograđujem se jer su brojke iznesene na temelju procjene, a ne statistike.
Što je dalje pred građanima da bi ostvarili svoja prava?
Potrošači s otplaćenim kreditima, njih 50.000 koji nisu tužili, moraju tužiti da bi dobili svoj novac. Razloga za čekanje nemaju i krajnji rok im je 14. lipnja 2023., nakon čega će izgubiti novac zauvijek zbog zastare potraživanja. Potrošači s konverzijama u ovisnosti o odluci VSRH koja je najavljena za 19. prosinca moraju nastaviti s postupcima i tužiti banke. Oni koji nisu tužili, ako bude pozitivno ili ako bude negativno, morat će odlučiti hoće li ići po potrebi sve do Ustavnog suda i Strasbourga da bi utvrdili svoja prava, uz prihvaćanje rizika plaćanja nastalih troškova ako sve ipak završi potpuno negativno na svim instancama.
Nedavno je Europski sud za ljudska prava odbacio tužbe pet banaka (OTP, Raiffeisenbank, Erste & Steiermärkische banka, Privredna banka Zagreb i Addiko banka) protiv Hrvatske.
Ta se odluka odnosi na kolektivnu presudu, i ona znači da banke više nemaju mogućnosti niti na jednoj instanci pobijati presudu suca Radovana Dobronića. To znači da ovih 70.000 potrošača s nekonvertiranim kreditima ne moraju strahovati od gubitka spora. Što se euro i kunskih kredita tiče, s njima Strasbourg nema nikakve veze. Oni imaju pravo utvrđivati ništetnost kamatne stope i tražiti eventualne razlike, ako ih je bilo, što moraju utvrditi prije pokretanja postupka. Procjenjujem da su banke ugovorila oko 400.000 kredita s nepoštenim kamatama u euro i kunskim kreditima, i da tim potrošačima također duguju dodatne 2-3 milijarde eura, s tim da za njih nema nikakve zastare, jer moraju utvrđivati ništetnost u pojedinačnim postupcima.
Kad će konačno biti gotov rat oko "švicarca"?
Nije gotovo sve dok ne saznamo odgovore na pitanja obeštećenja nakon konverzije te na pitanje ništetnosti cijelih ugovora. Nakon toga i dalje svatko mora privatno tužiti da bi dobio svoj novac.
