Saborski zastupnik Goran Aleksić i njegova SNAGA na parlamentarne izbore izlaze u sklopu Restart koalicije. Na političku pozornicu izbacile su ga Udruga Franak i borba za prava prevarenih korisnika kredita u švicarskim francima, a u razgovoru na Novosti Aleksić govori o najnovijoj fazi te borbe i nadolazećim izborima.
Različita su tumačenja odluke Vrhovnog suda iz ožujka. Vi tvrdite da nema pomaka, a bankama skloni mediji da su banke odahnule. Kakve su njene posljedice?
Radi se o tome da ogledni postupak nije trebao ni biti pokrenut pošto se temelji na pitanju kojeg nema u tužbama. On se treba provoditi temeljem onih pitanja koja su važna za postupke koji su u tijeku. Našim tužbama za konvertirane kredite tražimo obeštećenje do dana konverzije, odnosno preplaćene kamate, a ne proglašenje aneksa ništetnim. Tu je Vrhovni sud napravio prvu pogrešku jer je pokrenuo postupak o nečemu što nije važno. Drugo, sud nije dovoljno obrazložio što sve to znači za potrošače i banke, nego se u obrazloženju presude u rukavicama objašnjava da je riječ o novom ugovoru. Presuda Suda Europske unije, koja je izuzetno bitna i za hrvatski slučaj, uzeta je u obzir samo u dijelu u kojem Vrhovni sud kaže da je konverzija u Mađarskoj bila obvezujuća za potrošače, dok u Hrvatskoj nije, pa je zbog toga aneks valjan. Istodobno se uopće nisu osvrnuli na dio presude koji govori o tome da, unatoč konverziji, potrošač ima pravo utvrđivati je li obeštećen do kraja. Zbog takve presude Vrhovnog suda nastao je kaos, pa suci ne znaju kako suditi, a rezultat oglednog postupka je trebao biti takav da se točno zna što treba dalje raditi. Prema mojim informacijama, suci i dalje izbjegavaju postupke čekajući konačno rješenje pitanja obeštećenja za konvertirane kredite.
Dakle, neizvjesnost se nastavlja?
Temeljem kolektivne presude svi su dobili mogućnost tužiti i dobiti svoj novac, s tim da su jedino sigurni oni koji nisu konvertirali kredite. Takvih je oko 70.000 i ako tuže, sto posto će dobiti svoj novac. Oni koji jesu konvertirali, moraju čekati još neka rješenja Vrhovnog suda ili Suda Europske unije na kojem će možda sve završiti, jer u Vrhovni sud više nemamo povjerenja. Pobijedili smo jednostavno. Riječ je o pitanju EU prava, a Sud EU-a je jasno izrekao stav o kreditima u francima, nazvavši ih nepoštenima. Toga se naši sudovi moraju pridržavati i da nije toga, teško bismo se kod nas izborili za pobjedu. Znamo kako je to prvi put završilo na Vrhovnom sudu, pa je Ustavni sud to vratio na početak. Na kraju je Vrhovni sud morao postupiti prema presudama Suda EU-a. Moram ponovno naglasiti da i ljudi koji su ugovarali kunske i euro kredite prije 2013. imaju pravo na preplaćene kamate.
Na izbore idete u sklopu Restart koalicije. Zašto ste bivšeg omladinskog funkcionera Miroslava Škoru nazvali prevarom?
Zato što je Škoro HDZ-ovac. Njegova jedina agenda, po mojem mišljenju, skretanje je HDZ-a udesno. Pitam se zašto je uopće to započeo i koji je njegov motiv. Koji je motiv poduzetnika koji je zadovoljan poslom, popularnog pjevača koji ima ostvaren život i čak problem sa zdravljem? To ne mogu prokljuviti, a ne vjerujem u motiv koji se zove domoljublje. Ne vjerujem nikome tko govori o domoljublju. Svi takvi lažu, jer se domoljublje pokazuje djelima, a ne riječima.
Hoćete reći da je uputno mašiti se za novčanik čim netko spomene domoljublje?
Očigledno je da su se svi ti domoljubi dobro opernatili i tu do izražaja dolazi stara Johnsonova izreka da je domoljublje posljednje utočište hulja. To je živa istina, jer se svatko kiti domoljubljem, a ustvari misli samo na svoj džep. Oni pravi domoljubi, koji su od početka Hrvatske srcem i dušom dali sve od sebe, često danas nisu baš u tako dobroj poziciji kao ovi veliki Hrvati koji i danas prodaju ljudima muda pod bubrege.
Hoće li HDZ-ova afera s vjetroelektranama motivirati glasače na izlazak na izbore ili će ih baciti u još veću depresiju?
Ljudi su odavno zgađeni politikom, ovakve stvari to još povećaju, ali glavni razlog zašto ljudi ne idu na izbore je to da ne vide nikoga kome bi mogli dati glas. Ne vide svjetlo na kraju tunela. Nedostaje im povjerenje u novu političku platformu u kojoj bi se okupili oni koji imaju želju da naprave nešto dobro.
Rekli ste da ćete podržati i neke prijedloge Mosta. Ne smeta vam što se Most profilirao kao nacionalistička i konzervativna opcija?
Govorio sam da s Mostom mogu surađivati na onim poljima kojima se bavim. Riječ je o problemima s bankama i blokiranim građanima. U tom dijelu se slažem s njima. U drugom dijelu, gdje se pojavljuju čak kao klerikalna politička organizacija i gdje uistinu nastupaju nacionalistički i s netrpeljivošću prema načinu na koji se manjine pojavljuju u Saboru – a velik dio i drugih političara smatra da možda treba ukinuti postojeći način biranja manjinskih političara – ne slažem se. Što se tiče napada na same Srbe kao zastupnike, to je uistinu neutemeljeno, jer oni čine manje od pola manjinskih zastupnika.
Kako vi mislite da bi trebalo birati zastupnike manjina?
Mislim kao i neki drugi da manjinski političari manipuliraju svojim biračkim tijelom. U tome se oni ne razlikuju od drugih političara. Modus operandi manjinskih i većinskih političara u Hrvatskom saboru je isti. Problem u Hrvatskoj nisu manjinski političari, nego Hrvati koji čine većinu u Saboru i državi. Hrvati su ti koji su Hrvatsku napravili ovakvom kakva jest i oni je mogu mijenjati. Manjine to ne mogu i zato one nisu problem.
Od čega se sastoji ta manipulacija manjinskih političara o kojoj govorite?
Sastoji se u tome da 15 do 18 posto ukupnog manjinskog biračkog tijela glasa za osam unaprijed predviđenih zastupnika s manjinske liste. To je tri puta manje birača nego što ih glasa na općoj listi. U tom smislu oni nisu predstavnici manjina, jer ih manjinci ne žele birati. Govorim o manjinama općenito, ne konkretno o Srbima. Onda se događa da se manjine priključe pobjedniku i odlučuju tko će vladati Hrvatskom. Ako 18 posto birača manjina izabere osam zastupnika koji potom odlučuju o vlasti, to je onda problem.
